Automobili: Kako smo se vozili nekada
Automobili se danas pomalo razlikuju od onih u kakvima ste se vozili kad ste bili mali. Dakako, ovisi sve o tome kada ste točno „bili mali“.
Danas se za razliku od pradavnih vremena automobili ne smatraju luksuzom, nego potrebom i nečim što se podrazumijeva i više je pravilo nego iznimka. Kao što mi uzimamo vožnju i automobile zdravo za gotovo, možda tako i današnja milenijska djeca (ali ona novija) gledaju na infotainment sustave i senzore za parkiranje?
Za razliku od nekada, a zahvaljujući tehnološkom napretku, naši automobili ne samo da su brži, nego su i sigurniji od automobila naših roditelja u vrijeme kad smo bili djeca. Dobar primjer je ocrtan ovdje, gdje je usporedba te zaključena razlika i više nego očita. Dobro, za naše podneblje bi bila bolja usporedba s nečim na što smo više bili naviknuti. Jugići, Fiće i Stojadini. Ta popularna ekipa.
Zanimljiva je problematika sigurnosti automobila. I posljedično putnika u njemu. To je jedna stavka koju nitko neće osporiti ili željeti zamijeniti nekom jednostavnošću iz prošlosti. To je možda ono najbitnije. Lako za jednostavnu, ali šarmantnu kontrolnu ploču bez infotainment sustava i pojedinosti koje vašoj baki izgledaju kao kadar iz sf serije. Lako i za to što ste prije čak morali znati točno parkirati, a danas vam je nevještost zanemariva zbog senzora. Lako za sve to pokraj pitanja sigurnosti. Uopće ne želimo precizno znati u kakvim smo se limenim konzervama vozili. A tek novina ABS kočnog sustava? Kakva blagodat. Kao i zračni jastuci. U slučaju sudara (uz jedan popratni „ne daj bože“), sigurnosni pojasevi i zračni jastuci će učiniti svoj dio zadaće.
Svakako, oprez tijekom vožnje nedvojbeno je onaj presudni faktor sigurnosti. Što god imali od moderne tehnologije danas (a za razliku od prije), neće nam to svejedno puno vrijediti ako kršimo propise. U tom nas slučaju neće zaštititi ni ponajbolja „svemirska“ sigurnosna oprema. Čak i u budućem slučaju autonomnih automobila ne postoji stopostotna zaštita, a izazov provedbe iste je ono što je nametnuto za razvoj godinama koje slijede. Duhovito je kako su nam prije “samovozeći element” bili roditelji za volanom.
Mnoga današnja vozila gotovo da izgledaju poput kakvog mini doma na četiri kotača. Visoka i otmjena opremljenost svim i svačim izgleda impozantno za razliku od pukog radija u autu. A i usto, može se podešavati sve što postoji. Jedan dobar primjer „neiskvarene“ automobilske prošlosti je mobitel. Točnije, izostanak istoga. Danas se pametnim mobitelom u automobilu može baratati kao sa sredstvom pojačavanja mogućnosti za postizanje prometne nesreće. Nažalost.
Što je tek s GPS blagodatima? Zahvaljujući tome danas možemo stići kamo poželimo s optimalno ugođenim vremenom i putem do odredišta. A znamo i kakvo je stanje na prometnicama. O tome prije nismo ni mogli sanjati, a i da jesmo zamislili bismo GPS kao savršenu nepogrešivost koja vas ne može odvesti nikamo gdje ne želite. Jer ni fensi tehnologija nije svemoguća pa nas tako može odvesti u kakvu opasnost. Ne često, ali jednom je dovoljno.
Isto tako, možda ste sami primijetili da slijedeći GPS upute manje pamtite put nego što biste inače da se morate sami snalaziti. Nije da pokušavamo blatiti taj vrijedni doseg tehnologije, ali samo kažemo. Tehnologija nam pomaže i olakšava život, ali i često ulijeni u kognitivnom i perceptivnom smislu, što je pokazano u iks primjera neprimjećivanja znakova upozorenja “jer GPS pazi umjesto vas”. I onda se događaju ulijetanja u jezera ili koketiranja sa smrću na rubu kakve litice.
A popravci automobila, trebamo li razlike od nekada i sada uopće spominjati? Prije se čak i u autoškolama učilo izvršavati manje popravke. Danas bi od toga bilo upitne koristi, jer… računalna dijagnostika, senzori i kompanija.
