Rimac Automobili – od ponosa do jada (koji se dobro kamuflira)
Dugi niz godina izbjegavam(o) pisati o Mati Rimcu, Rimac Automobilima, modelima Concept One i Nevera. I to samo zato što smo se svojevremeno „opekli“ u komunikaciji s PR-odjelom. Tj. nakon što smo svojevremeno puni ponosa i sreće objavili kako je „Concept One na stazi naprao Ferrari 458“ i zbog toga dobili „po lampi“ uz objašnjenje „Maknite objavu, jer ne želimo s domaćim medijima imati posla“.
Od tog je trenutka do danas Mate Rimac zajedno sa svojim poslovanjem i uspjesima manje-više izuzet s ovog portala. Ali s obzirom na svu silu nedavnih događanja, odlučili smo prekinuti tu „tradiciju“…
„Čovjek ima ideju.
Ideja privlači druge. Istomišljenike.
Ideja se širi.
Ideja postaje institucija.
Što je bila ideja?“
Nekima će ovo biti zbir poznatih rečenica, a nekima možda ne. Uglavnom, ako pripadate ovim „drugima“, recimo da je riječ o citatu iz filma „The Crow“ (Vrana) s kojim je glavni negativac odlično opisao razloge za promjenu.
I ako se mene pita, riječ je o jednoj od najinteligentnijih stvari koje su na filmu ikada izrečene.
No zašto ja sad izvlačim citate iz „Vrane“?
Možda zato što se i u slučaju Mate Rimca ideja već odavno pogubila i sada se neki od nas pitaju što je ideja u početku zapravo bila.
Kada sam prvi puta vidio tog čovjeka, bilo je to na jednom promotivnom eventu organiziranom od strane jedne tvrtke iz domene rezervnih dijelova za automobile na jednom zagrebačkom parkingu blizu rotora.
Moram priznati da sam se tom prilikom ugodno iznenadio s time koliko je Mate bio sposoban za volanom. Jer upravljati s (tada novim) BMW-om M6 bez krova na uskom parkingu nije nimalo jednostavno – pogotovo kada se radi o vožnji „po boku“ i kada je oko čovjeka u tom trenutku nekoliko „driftera“ čiji su automobili upola lakši od dotične „šestice“.
Zatim sam ga nekoliko puta sreo na utrkama ubrzanja tijekom kojih se za volanom one zelene „kockice“ trudio parirati nabrijanim benzincima i dizelašima. A onda sam se našao i na jednom tulumu gdje sam izuzev auto-entuzijasta u njemu po prvi puta vidio pomalo povučenog vizionara i genijalca.
Samim time po otvaranju tvrtke Rimac Automobili nikada nisam razmišljao u okvirima klasičnog komentatora na nekoj društvenoj mreži koji se bez imalo mozga i kulture usuđuje secirati tematiku i čovjeka o kojem nema pojma.
Dapače, u tom sam mladom čovjeku vidio pamet, znanje i sposobnost, što u ovim našim opustošenim krajevima predstavlja itekako zavidne kvalitete.
Neki će reći kako je otac Mate Rimca „kriminalno stečenim novcima“ financirao dobar dio početka cijele te priče. Neki će pak reći kako cijela priča oko automobila za Matu služi samo kako bi „prao europske novce“ (što sam negdje pročitao), a neki će reći i kako Mate nije sam izgradio ništa te kako bi svatko s takvim roditeljem i njegovim rođo-političkim vezama iza leđa uspio napraviti isto.
Ako se mene pita, porijeklo imovine nije pretjerano bitno u priči o Mati Rimcu. Investicije nisu dolazile samo iz EU, već su u vizije ovog mladog čovjeka ulagali mnogi proizvođači automobila.
A za kraj seciranja gluposti prosječnog komentatora vrijedi reći i kako se ovim posljednjim nikako ne slažem.
Dapače, smatram da je apsolutno bezobrazno i blago do srednje idiotski komparirati Matu s nekim drugim „sinovima hrvatskih poduzetnika“. Pogotovo onih koji okolo u raznoraznim eteričnim stanjima gaze ljude, pucaju po njima i „padaju“ u tuđim Ferrarijima zajedno s kokainom i oružjem.
Nije li?
Realno gledano, u zemlji u kojoj intelekt uz poštenje, kulturu i odgovornost stoji na samom začelju društvenih vrijednosti, vidjeti čovjeka koji danas stoji rame uz rame s nekima od najvećih imena svjetske auto-industrije nije mala stvar.
Isto tako nije mala stvar niti vidjeti konstantan razvoj, širenje i sve nove horizonte koje Mate Rimac zajedno s tvrtkama u svom posjedu konstantno otvara.
Vrijedi spomenuti i velik broj zaposlenika koji za te tvrtke rade, redovito primaju plaću i samim time mogu živjeti kao ljudi koji imaju pravo na planove, želje i ideje koje nisu pod upitnikom zbog toga što je gazda odlučio ljubavnici kupiti novi X6, pa sad nema za plaće i davanja prema državi.
Vrijedi spomenuti i stotine renomiranih medija koji su izuzev o Conceptu i Neveri spominjali i Hrvatsku u kojoj ne vlada lopovluk i nepotizam, već pamet i vizija mladih ljudi koji svojom pameti i upornošću „mijenjaju svijet“.
A na kraju vrijedi spomenuti i kako Mate Rimac nije proizveo „nešto“ i potom pobjegao prvim vlakom za Kinu ili Ameriku, već je ostao ovdje zapošljavajući stotine ljudi i osiguravajući opstanak tvrtke (odnosno tvrtki) u godinama koje dolaze.
… i upravo u tom dijelu priče dolazimo do problema uz koji vrijedi onaj gore spomenuti citat iz „Vrane“.
Naime, Mate Rimac danas surađuje s hrpetinom proizvođača automobila. Njegovo prezime u obliku tvrtke Bugatti-Rimac stoji uz jedno od najpoznatijih prezimena u tom svijetu na četiri kotača. I time se čak niti najuspješniji manageri u Hrvata ne mogu pohvaliti.
Rimac Automobili proizvode najbrži električni automobil na svijetu (što je prije nekoliko dana nakon sto i jedne muke i službeno dokazano na “Ringu”). Radi se o tvrtki koja zapošljava tonu ekipe. Unutar svojih planova i razvoja skuplja nekretnine posvuda i planira izgraditi kampus (o kojem slušamo i čitamo već neko vrijeme). Za to naravno dobiva puste milijune od investitora i medijski je prisutna u svim krajevima svijeta.
I sve je to samo dio piče o ovom čovjeku, njegovoj viziji, pameti i sposobnosti.
Zvuči idilično, zar ne?!
Iskreno govoreći, možda bi i bilo da s jedne strane taj isti Mate Rimac u svojim tvrtkama ne zapošljava dobar dio ljudi kojima posao definitivno nije na prvom mjestu.
Ljude koji se usprkos izdašnim plaćama ponašaju nezainteresirano i iz dana u dan prebacuju odgovornost na nekog drugog, praveći se da sve znaju i pri tom se baš i ne ubijaju od posla.
To je nešto što čujem svako malo od ljudi koji na ovaj ili onaj način s tvrtkom Rimac Automobili imaju veze, a vidljivo je u svakom segmentu tvrtke. Pogotovo u njihovom HR-odjelu u kojem se zaposlenici ponašaju sukladno već odavno prihvaćenom trendu u Hrvata, odnosno iz ovog ili onog razloga ne odgovaraju čak niti na prijave za posao.
Iz tog razloga je zapravo riječ o još jednoj u nizu tvrtki koje imaju problem mentaliteta. I to onaj internog tipa, a to pak gledajući širu sliku definitivno djeluje poput klauna na sprovodu i ne uklapa se u vrijednosti za kojima idu neka druga slavna prezimena iz svijeta automobila.
Drugi problem vezan uz Rimac Automobile svodi se na (često) apsolutno idiotske i nimalno potrebne eskapade za volanom Nevere na javnim prometnicama.
Tijekom posljednjih mjeseci u javnost je izašla nekolicina situacija u sklopu kojih su pojedini zaposlenici tvrtke za volanom električnog hiper-automobila divljali po cesti kao da sutra ne postoji. Neki su čak i kao suvozači verbalno odobravali jurnjavu zbog promocije tvrtke. I što je najbolje od svega, nitko od tih ljudi nije bio adekvatno kažnjen prema slovu zakona.
Odnosno, ako i jest, javnost o tome nije primila nikakvu relevantnu informaciju. I to u državi u kojoj se zna kada netko razvikan ili slavan ode na rundu seksa u neku od susjednih država, ispusti vjetar u javnosti ili kupi novi bikini.
Time se po tko zna koji puta podilazi dvostrukim mjerilima od kakvih se sam Mate Rimac (primarno kroz komentare na društvenim mrežama) svako malo ograđuje, pa sve zajedno ispada poprilično patetičnim. Jer ako se mene pita, nebitno je tko je proizveo i koliko košta automobil u kojem se netko za volanom ponaša kao kreten i smatram da je to jedina logika s kojom bismo trebali gledati na situacije poput one na magistrali ili na zagrebačkoj obilaznici.
No to se iz nekog razloga ne događa.
Najveći problem ipak nema veze s unutarnjim ustrojem tvrtke, niti s kulturom i pameti pojedinih zaposlenika. Dapače, najveći problem vezan uz Matu Rimca svodi se na njegovo koketiranje s aktualnim političkim kadrom, tj. direktnije rečeno, s osuđenom kriminalnom organizacijom (da citiram Index.hr) i njenim Ministrima te njenog glavnom člana i zaštitnika u obliku aktualnog Premijera.
Samim time i dalje stojim uz sve ono što sam na početku ovog teksta napisao te Matu Rimca gledam očima auto-entuzijasta. Ali s druge strane moram priznati da sam tvrtku Rimac Automobili zbog te suradnje s aktualnim državnim vrhom dijelom prebacio u domenu sprdnje i sarkazma istog trenutka kada sam vidio da se u pogonu tvrtke našla svita domaćih političara. Jer je tada postalo jasno da se ona inicijalna ideja jednostavno izgubila i nestala te da će sve dalje ići putem „rođo-sustava“ i svih onih divnih tekovina kojima su Hrvati itekako skloni. Od provizija, pogodovanja ovom ili onom političaru i njegovoj zadruzi, pa nadalje…
Netko će možda reći da sam u krivu i da koristim svaku priliku da bacim blato na genijalca. Ali s obzirom na ono gore navedeno i respekt koji je prema ideji Mate Rimca itekako jasan i stvaran, mislim da o tome nema niti govora.
Jednostavno se povodim za zdravom logikom u sklopu koje npr. jedan Koenigsegg nije primao svite političara u svoje proizvodne pogone.
Isto vrijedi i za tvrtku Pagani Automobili, čiji vlasnik usprkos svim posebnostima tvrtke i automobila koji se u njoj proizvode nije imao nikakve poveznice s Berlusconijem kao tadašnjim Premijerom Italije.
Politika jednostavno nije ulazila u te „butige“ i to je sasvim logično i ispravno.
Ali u Rimcu su se izredali i bivši i sadašnji Ministri zajedno s tetom Ursulom koja je već neko vrijeme i sama pod istragom zbog pogodovanja tvrtki Pfizer i njihovom guranju cjepiva protiv COVID-a 19 na nivou Europe.
Samim time moram priznati da mi se cijela priča malčice zgadila, jer ako već ništa drugo, onda vrijedi spomenuti da u Hrvata praktički nema tvrtke ili inicijative koju nasmijana lica našeg korumpiranog političkog miljea nisu na ovaj ili onaj način upropastila. Ili još bolje, uzela pod svoje.
A nedavno je cijela ta priča dobila i potencijalno oduran nastavak…
Kako je u svom kratkom osvrtu ne tako davno prenio Jutarnji list, „Radna skupina Ministarstva prometa radi na izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojima bi se zakonski omogućilo uvođenje autonomnih taksi vozila u svakodnevnu upotrebu“.
I to ne zato da bi se prometna slika u Hrvata unaprijedila na bilo koji način (izuzev možda nekom novom kaznom), već zato da bi se time u zakon uvrstilo nekoliko regulativa vezanih uz autonomna vozila.
Jutarnji list u nastavku dotičnog teksta kaže: „Riječ je o zakonskoj podlozi koja će Mati Rimcu omogućiti uvođenje autonomnih taksi vozila, što on najavljuje već više od godinu dana. Prema najavama, usluga je trebala biti dostupna krajem ove godine, ali je sve prolongirano za godinu dana, odnosno za kraj 2024. godine.
Projekt je vrijedan oko 450 milijuna eura, a tvrtka Project 3 Mobility koja razvija projekt dobila je iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti nešto manje od 200 milijuna eura.
Uz razvoj i proizvodnju novih automobila, projekt uključuje izgradnju centra mobilnosti, parka, trga, spremišta i punionica električnih samovozećih taksija na prostoru prekoputa zagrebačkog Studentskog doma Stjepan Radić“.
Hm… Zvuči li i vama sve to nekako poznato?
Ako me pamćenje služi, Jutarnji list je još tamo negdje sredinom pretprošle godine pisao ovako: „Ako ćemo vjerovati poduzetniku Mati Rimcu, to će uskoro postati stvarnost. Kako Nedjeljni Jutarnji ekskluzivno doznaje, osnivač tvrtke Rimac Automobili kreće u izgradnju parka, trga, spremišta i punionica električnih, samovozećih taksija, robotaxija, kako ih zovu, na Savi – na livadi prekoputa zagrebačkog Studentskog doma “Stjepan Radić”. Natječaj je raspisan i rješenja arhitekata pristižu, a cijeli bi objekt trebao biti dovršen do kraja 2022. godine“.
Nedugo nakon tih medijskih napisa stigla je informacija u sklopu koje tvrtka Rimac Automobili za te iste „Robo-Taksije“ od Vlade nam svagdašnje dobiva 1,5 milijardi Kuna, kako bi se taj velebni i (nekome) ekstremno važan projekt dovršio u zadanim rokovima (probijanim već nekoliko puta). I to usred fijaska s obnovom kuća na Banovini i zgrada u Zagrebu zbog kojih je inicijalno i stigla injekcija novaca iz fondova EUnije. A to je pak toliko degutantno da je s vremenom postalo smiješno. Zato smo nakon dugog niza godina prekinuli šutnju o Rimac Automobilima i sprezi te tvrtke s Vladom Republike Hrvatske te napisali svoj vlastiti osvrt.
Zatim je portal Index.hr objavio informaciju koja kaže kako je tvrtka Project 3 Mobility LLC od strane EK dobila odobrenje i kako na račun te tvrtke stiže čak 179,5 milijuna Eura.
I naravno da sav taj novac odlazi prema razvoju nečega što bi u nekom paralelnom svemiru trebalo pripomoći uništenju jednog od tijekom posljednjih godina najzastupljenijih zanimanja u Hrvata. Jer broj taksista u našim krajevima i dalje raste.
Stoga eto taksistima jedna velika pljuska posred lica i samo još jedan stvarno hvale vrijedan potez od strane onih koji time samo po tko zna koji puta pokazuju kako ne razumiju tematiku i državu s kojom pokušavaju vladati.
Možda sam glup što to uopće pitam, ali ne bi li bilo bolje, ljudskije i bliže Bogu kojem se dotični vladajući toliko mole da ljudima koji žive u kontejnerima i barakama konačno budu popravljena njihova ognjišta. Ili bolje rečeno zgarišta.
Naime, novci prema tim ljudima ne dolaze ni godinama nakon te katastrofe, pa ti ljudi koji su stradali u potresu i dan-danas žive po kontejnerima i kod rodbine.
I sve se to događa dok se s druge strane medalje zgrada Sabora obnavlja bez problema. Zgrade sudova i općina također proživljavaju renesansu, a s one treće strane lova iz fondova za obnovu dolazi za nekakve autonomno-električne gluposti na četiri kotača.
Taj novac tvrtka Rimac Automobili dobiva bez ikakvog problema i time se nedaće naroda i nacije ignoriraju, dok se uzaludnoj elektrifikaciji i apsolutno besmislenoj autonomiji vožnje još malčice podilazi.
I onda će netko reći da ovo nije Apsurdistan…
No vratimo se na nedavne aktivnosti i zakone koji samo što nisu ušli u proceduru…
Jutarnji list u svom nedavno napisanom tekstu navodi još i ovo:
„U sljedećih oko godinu i pol uz izgradnju samog centra morat će se dovršiti proizvodnja verifikacijskih prototipova, njihovo testiranje, testiranje sustava autonomne vožnje, testiranje specijalizirane infrastrukture, izrada kalupa za serijsku proizvodnju, instalacija linije za serijsku proizvodnju, integracija softverske platforme s vozilima i infrastrukturom te povezivanje s ostalim pružateljima usluga. Na kraju slijedi i testiranje svih sustava i pokretanje pokusne usluge u Zagrebu“.
A poanta je što? Stvoriti digitalizirane i serverom vođene autonomne automobilčiće koji se za početak nemaju gdje puniti, a da pola države ne ostane bez električne energije.
Prijevozna sredstva koja ne ulijevaju nikakvu sigurnost u smislu korištenja, jer ako hakeri uspijevaju „na stražnja vrata“ ući u NASA-u, onda im hrvatski sigurnosni sustavi definitivno neće predstavljati problem.
I onda još na kraju gore spomenutim taksistima od krvi i mesa koji se ionako bore za preživljavanje s ovakvim idejama vladajući u kombinaciji s velebnom komisijom uzimaju posao.
Krasna ideja, nema što. U državi iz koje ljudi bivaju potplaćenima i bježe iz dana u dan glavom bez obzira, to je sve što nam treba, zar ne?!
Da stvar bude bolja, cinika u meni uopće ne čudi takav razvoj situacije, jer u krajnjoj liniji, tu je lova koja će u maniri „IMT“ (odnosno „Imal´ tu mene“) nekim političarima sigurno donijeti financijsku korist u obliku provizije, pa se „Robo-Taxi“ kao ideja jednostavno mora sprovesti iz teorije u praksu.
Uostalom, tako je bilo i s tek nedavno završenom pričom oko COVID-a 19 od koje su mnogim moćnicima računi skoro eksplodirali zbog masovnog priliva sredstava na njih.
Iskreno govoreći, cijela je ta priča s autonomijom apsolutno nepotrebna i besmislena do krajnjih granica. Jer ideja iza svega zajedno očito nije poboljšati i unaprijediti sigurnost u prometu ili nešto u tom stilu, već jednostavno novac prebaciti u nečiji drugi džep. I to je činjenično stanje usprkos floskulama kojima se neki trude objasniti nam drugačije i time nam po tko zna koji puta pokušati umanjiti intelekt.
A Rimac se sa svojom vizijom i mogućnostima ne samo našao na meti domaćih moćnika, već se u takav scenarij očito savršeno uklapa. I još k tome u cijeloj priči ispada patriotom koji „usprkos svemu ostaje ovdje“ i „fistbampa“ se s Premijerom koji ionako nema pojma o autonomiji i čemu sve to zapravo služi.
Samim time smatram da je Mate Rimac kao jedan stvarno poseban i osebujan lik prešao puni krug od ideje do notorne gluposti i pogodovanja lopovluku kojem u našim krajevima potpomognut i blagoslovljen od strane političara jednostavno nema kraja.
A nije trebalo biti tako. Ili barem samo tako mislim…
Zbog svega toga moram reći da razvojem situacije nastaje jako gorak okus u ustima. I to samo zato što na kraju krajeva ispada kako jedan stvarni auto-entuzijast i vizionar kakvog Hrvatska već odavno nije imala, svojim idejama, razradom i najavama samo pogoduje još jednom propalom i nepotrebnom projektu. Onom koji s obzirom na razvoj društva i mentaliteta u Hrvata ionako ima smisla poput silikonskog poprsja na prosječnoj purici.
Slažete li se i vi cijenjeni čitatelji?
