Alfisti, znate li za ovu Alfu?
Mi znamo. I super nam je još tamo negdje od 1993. godine, kada se Alfa spremala priprijetiti BMW-u M3 i ostatku njemačke flote jurilica s četverim vratima.
Godina je 1993. Alfa Romeo šuta dupe konkurenciji unutar DTM-a u Njemačkoj, Superturismo kupa u Italiji te Španjolcima i Britancima nabija komplekse zbog svojih rezultata u tamošnjim ST-utrkama.
A model koji sve to radi je 155 – automobil koji je za mnoge tadašnje Alfiste označen najvećim Alfinim razočaranjem u eri Marky Marka i Brendana Frasera.
A razlog?
Prvenstveno u prednjim pogonskim kotačima, što je prihvaćeno „na nož“, jer je 155-ica najavljena kao nasljednik modela 75 koji je poput „prave“ Alfe imao i „prave“ pogonske kotače.
No za sve je to krivica ubrzo pala na FIAT, pa su Alfisti prihvatili gorku istinu i usprkos svemu bus(s)ali u prsa.
Bussali…
Kontate?
Ha Alfisti?
Kako bi na dostojan način proslavili sve ove trkaće uspjehe, u Alfi su se odlučili rastaviti jednu 155-icu Q4 (kao tada najjaču izvedenicu modela). Potom su se odlučili na nju montirati hrpetinu dijelova s Lancie Delte HF Integrale. A onda je i ponuditi u obliku neke omanje serije na tržište.
Time bi Alfisti diljem svijeta od sreće pjevali talijanske šlagere, a sama bi Alfa 155 u takvom izdanju zapravo ispala jednom od onih „homologiranih“ specijalnih verzija s kakvima su se nekoliko godina prije u svijetu probijali BMW M3 i Mercedes-Benz 190E 2.5 Evolution.
Dakle, idila.
No kako je Alfa Romeo u tom dijelu svoje povijesti uvelike ovisila o FIATu, a “Fix It Again Tony” bio je u stanju upropastiti čak i 20 do asa, tako ekipa iz te naizgled vječno-propadajuće marke nije imala sluha za bilo što čak i nazivno posebno, brzo, ekskluzivno i u krajnjoj liniji interesantno.
Stoga je i ovaj slavljenički projekt bio podređen velikim umovima iz Torina koji su ubrzo sve upropastili.
Inicijalno je dakle planirano ovu Alfu bazirati na Q4-verziji modela. A to pak u prijevodu znači dvolitreni Turbo-motor i nekih 190 konja. Odnosno, u kratkim se crticama radilo o „detjuniranom“ motoru iz Lancie Delte HF Integrale, što je pak i dalje dobra osnova za jurcanje po gradu ili nekoj zavojitoj cesti.
Dizajn Alfine 155-ice potpisan je od strane g. Sergia Limonea – legendarnog inženjera iz Abartha i čovjeka bez kojeg Lancia 037 nikada ne bi postojala u obliku u kakvom je poznajemo.
Usprkos relativno zdepastoj karoseriji, i dalje se radi o lijepom automobilu koji zapravo jako dobro stari. Stoga nije bilo potrebno pretjerivati u globalu, već su se modno-osviješteni Talijani u Alfi radije bacili na detalje. Zato je 155-ica GTA Stradale (kako se ovaj automobil službeno naziva) prije svega proširena. Onda je na mjesto do tada poznatih branika i pragova stigao novi set optičkih dodataka. A na kraju je sve skupa zaokruženo s krilom na ionako visokom i poprilično debelom dupetu.
„Telefonke“ su zamijenjene s nešto „klasičnijim“ dezenom kotača, pa su na sva četiri kuta ovog Alfinog čuda zasjale O.Z. Racing Superturismo felge bijele boje. Tim je dijelom priče ova Alfa bila nalik ostatku konkurencije unutar većine natjecanja unutar klasifikacije „turističkih utrka“ tog vremena.
No nije se samo eksterijer najeo dizajnerske germe, već su dorade i prerade dotaknule praktički svaki dio ovog itekako posebnog automobila – od šasije i ovjesa, preko izlijevanja diferencijala od željeza (umjesto izrade istih od aluminija, ne bi li se omjer težine unaprijedio), pa nadalje.
Jer ovo nije samo vizualna i kozmetička demonstracija sile, već Alfin pokušaj guranja na tron između BMW-a i Mercedesa u domeni poremećenih homologiranih jurilica tog vremena.
Inicijalno je bilo u planu pod poklopac motora nagurati V6 s Turbo-punjačem i svom silom konja. Ali to se nije dogodilo.
Umjesto svih tih silnih konja se na njegovom mjestu našao motor koji nije krio sličnosti s onim iz Q4-verzije modela. Snaga je zbog pripreme prema tadašnjim specifikacijama „Grupe N“ bila nešto veća, ali s obzirom na apsolutan manjak informacija po tom pitanju možemo zaključiti tek da je 155 GTA Stradale imala 200-„meh“-konja.
S njome je za nešto sitno “njutna” narastao i maksimalni okretni moment (buraz), ali sve to nije baš impresioniralo ekipu u Fiatu. Dapače, glavešine iz Torina bile su toliko ljute da je tek nekoliko dana nakon predstavljanja gotovog koncepta na salonu automobila u Bologni ovaj automobil završio na polici i prešao u ropotarnicu povijesti.
Doduše, taj se jedan-jedini primjerak nekoliko puta pojavio na utrkama, ali ne u obliku jednog od konkurenata na stazi, već u obliku medicinskog automobila. I zato je izuzev premijernog prikazivanja na salonu automobila u Bologni najpoznatija gaža za ovu Alfu bila 1994. godine na Velikoj nagradi Italije u Monzi.
Tada se 155 GTA Stradale pojavio kao liječnički automobil i vjerovali ili ne, nije se maknuo s mjesta tijekom cijele utrke.
I to ne zbog kvara (sram vas bilo zlobnici), nego zbog apsolutnog pomanjkanja bilo kakve potrebe za liječničkim intervencijama.
Od tog je vremena do danas ova Alfa s brojem šasije ZAR16700000005892 nekoliko puta mijenjala ruke. No za razliku od nekog prosječnog polovnjaka, ovaj je unikat u potpunosti očuvan i zub vremena za ovu 155-icu praktički da i ne postoji. Stoga i ne čudi projekcija cijene u rasponu od 180,000 do 220,000 Eura, koliko su svojevremeno u sklopu aukcije tražili organizatori unutar renomirane kuće Bonhams.
E sad… Neki će na ovaj automobil u cijelosti odmahnuti rukom. Nekima će cijena biti „pretjerivanje, buraz“, a neki će ostatak dana provesti slineći po stolu i tipkovnici.
No kojoj god skupini pripadali, jedno je sigurno: ova je Alfa itekako poželjan unikat.
Sve ostalo su priče s kojima se hrane oni koji o svijetu automobila nemaju pojma.