Znakovi koji ukazuju na to da previše volite svoj automobil
Priznajem, ovaj tekst možda i nije realan koliko bi trebao biti. Ali kako kažu legendarni The Doors, „Ljudi su čudni“, pa…
Neki od nas ovdje prateći u stopu sve što je vezano uz četiri kotača i volan živimo od malih nogu. Stoga je za pretpostaviti kako i velika većina vas cijenjenih čitatelja obožava svijet automobila.
Jer da nije tako, najvjerojatnije biste svoje vrijeme trošili čitajući portale o ribarenju, čišćenju i održavanju vatrenog oružja ili nešto sasvim sedmo u smislu tematike.
Dakle ako ste poput nas ovdje i pripadate tom svijetu gume i oktana te često pratite što se s njime događa, onda je za pretpostaviti i da volite svoje vlastite automobile. Ali i da na njih odvajate određenu količinu novaca, vremena i još ponešto, ne bi li oni trajali što je duže moguće i uveseljavali vas iz kilometra u kilometar.
No jeste li se ikada zapitali kako prepoznati kada počnete pretjerivati s afinitetima prema svom automobilu?
Mi jesmo.
I zato donosimo nekoliko simptoma zbog kojih bi možda bilo dobro posjetiti svog liječnika ili ljekarnika…
Dakle, vi ste malčice zastranili i definitivno previše volite svoj automobil ako…
…je na vašim društvenim mrežama objavljeno više fotografija vašeg automobila nego ljudi
Pod ljudima podrazumijevamo vas same, vaše najbliže i najdraže, frendove i poznanike, poslovne i ine druge kolege… Čak i vaše punice ili svekrve ulaze pod taj opis. Jer sve su to ljudi koji na ovaj ili onaj način obilježavaju vaš život i svakodnevicu.
Stoga ste najvjerojatnije zastranili ako na većini fotografija na vašim društvenim mrežama imate automobil umjesto svih tih osmjeha, zajedničkih situacija i druženja te svega ostalog što se uz vama drage ljude u životu veže.
U pravilu je priča ista i s one druge strane, tj. ako na svojim društvenim mrežama nemate niti jednu fotografiju svog automobila ili s njime u kadru.
To najvjerojatnije znači da nemate automobil. Ili ga baš i ne volite, pa ne zaslužuje fotografije i reklamu.
Ali većini bi to bilo normalnije…
…vaš automobil ima vlastiti Instagram ili FaceBook profil
Ovakvog što je smiješno neovisno o čemu se radilo. Jer smatramo da vaše mačke, psi, kanarinci i zečevi nisu u mogućnosti komunicirati sami za sebe, već to umjesto njih činite vi. A svi jako dobro znamo da ljudi nisu objektivni u tumačenju mijaukanja, lajanja, zavijanja i škrgutanja zubima, pa cijela ta priča zapravo nema nikakvog smisla. No usprkos tome kućni ljubimci imaju svoje profile na društvenim mrežama. Isto kao i medijski prostituirana djeca koja već s par mjeseci zbog nenormalnih roditelja bivaju izložena javnom mijenju.
Uglavnom, kako je izlaganje djece i kućnih ljubimaca na ovaj način glupavo i nepotrebno, isto se može reći i za automobile. Jer stvaranje profila na društvenim mrežama u ime svog automobila u najmanju je ruku blesavo. A o sociološkoj korektnosti da i ne pričamo.
Naravno, takvog što u glavama nekih itekako ima smisla. Ali ako baš ne želite od svog automobila napraviti starletu ili zvijezdu društvenih medija, možda radije nemojte.
Uglavnom, koliko god bili lijepi, moćni ili posebni, bez vas su to i dalje samo automobili. I kao takvi ne mogu imati kompletnu osobnost bez vas kraj njih samih. Ne mogu pozirati prema vlastitim željama, niti birati okolinu gdje će stati i napraviti “selfie”.
A ne mogu napraviti „duck-face“ (što je i bolje, jer je taj izraz lica jednostavno odvratan).
I zbog svega bi toga njihovi profili na društvenim mrežama vas same mogli opisati tek kao… Hm…
Možda je bolje da se u ovom trenutku cenzuriram.
…u sklopu svake konverzacije obavezno pričate o svom automobilu
„Dosta o meni – Ajmo malo o mom autu“, reče „Betmen“ i dobije pljusku. Barem na reklami…
Budimo realni – većini auto-entuzijasta automobili na ovaj ili onaj način predstavljaju produžetak nečega što volimo, želimo ili tražimo. Automobili jednostavno imaju takav efekt na ljude i to je zapravo sasvim u redu.
Samim time je bezvezno svom automobilu pristupati kroz lažnu skromnost. I to pogotovo kada netko želi saznati što vozite i kakva su vam iskustva s nekim konkretnim automobilom koji je u vašem vlasništvu.
Ali ako niste u stanju izgovoriti tri prosto-proširene rečenice, a da se u sklopu njih ne pojavi spomen na vaš automobil, onda stvarno niste normalni.
Točka.
…ste svom automobilu nadjenuli ime
Svi mi imamo ime i prezime. I s tim se imenom i prezimenom predstavljamo svijetu oko sebe. Neka imena zvuče posebnije, a neka običnije. Neka čak izazivaju i zbunjenost, jer ponekad nije lako ekipi u osnovnjaku objasniti zašto su te roditelji nazvali prema nekoj spolnoj bolesti ili zvuku padanja niz stepenice.
Ali o tom potom…
Nerijetko imamo i nadimke koji su dobiveni iz ovog ili onog razloga. Neki su pristojniji i fora, a neki su pak pogrdnog karaktera i ljudi im se najčešće smiju kada ih čuju.
Uostalom, zamislite da vas npr. zovu „Miki“ ili „Đuveđ“, pa sami recite koji je od tih nadimaka „kul“, a za koji baš i ne biste voljeli da vas se s njime povezuje.
Automobili nemaju ime i prezime, ali zato imaju svoje nazive. I to je u generalnom poretku poznatog nam svemira sasvim dovoljno.
Stoga nema ni smisla ni potrebe svom automobilu davati ime poput „Miljenko“, „Đani“ ili nešto glupavo u tom stilu.
I nemojte to raditi, jer samo ispadate čudaci.
…više vremena trošite na čišćenje svog automobila, nego na vožnju s njim
Da… Takvih primjera definitivno ima. I to ne baš mali broj.
Takvi ljudi u pravilu jako vole svoje automobile i na njih su iz ovog ili onog razloga ponosni. Ali ta ljubav dolazi iz krivih pobuda i rezultira s krivim pristupom te od automobila u pravilu stvara nekretninu koja se sjaji i dobro izgleda. No izuzev toga o svemu ostalom vlasnici takvog tipa o svojim automobilima zapravo i nemaju baš pretjerano puno pojma.
Ako vaš automobil više vremena provodi u praonici ili garaži, onda to automatizmom znači da mu je gutanje kilometara unutar tog vremena jednostavno uskraćeno. A to pak znači da vrijeme sa svojim automobilom ne provodite za volanom, nego glumite kućnu pomoćnicu s OKP-om.
I to nije dobro iz više razloga o kojima ovom prigodom ne bih u detalje…
…brinete o svom automobilu čim nije parkiran tamo gdje ga vidite
O da… Takvih ljudi ima popriličan broj. I u njihovom je društvu u najmanju ruku čudno provoditi vrijeme, jer su najčešće nervozni i imaju nekakve tikove.
Za takve ljude je automobil stavljen na pijedestal ispod kojeg se nalazi sve ostalo – od prijatelja, supružnika, djece, bliže i dalje rodbine nadalje. I već samim time u komunikaciji s takvom ekipom u društvu zapravo nikada nije skroz ugodno, jer je svaka minuta konverzacije ispunjena nekakvom nervozom. A na kraju krajeva takva druženja traju i puno kraće od onih s normalnom ekipom koja može bez problema uživati u sjedenju i mlataranju prazne slame uz kavu i cigaretu.
Zato ljudi koji pretjerano brinu o svojim automobilima na takav način nisu baš najpopularniji u društvu. I nikada neće biti.
…ne možete otići od svog automobila, a da se ne okrenete i ne gledate u njega
Jasno je da estetska privlačnost pojedinih automobila nadilazi sve ostale funkcionalnosti i atribute s kojima dotični automobil raspolaže.
Isto tako je jasno i da neki automobili u stanju apsolutne statike i dalje izgledaju odlično. Ali usprkos tome su to i dalje automobili koji su samim činom parkiranja iz pokretnine prešli u nekretninu. Pa ako ne planirate spavati u autu, jasno je da ćete se nakon tog (za neke itekako kompliciranog procesa) parkiranja zaputiti prema svojoj kući ili stanu.
Automobil će dakle ostati na parkingu i dočekati vas ujutro kada s njime krenete na posao. Izgledat će isto kako je izgledao ikada ste ga parkirali i po milijunti puta će poslužiti onome što automobili ionako rade najbolje – prijevozu od točke „A“ do točke „B“.
Zato nema nikakvog smisla s nostalgijom i suzom u oku stajati preko ceste i gledati svoj parkirani automobil kako… Hm… Stoji na mjestu?
…morate bilo kojem suvozaču odmah pri ulasku u vaš automobil objasniti pravila
„Ne lupaj s vratima“. „To što jedeš ili baci ili strpaj u usta i probavi prije nego sjedneš u auto“. „Nema pušenja“. „Radio ostavi na miru i ne diraj ga“. „Klima je namještena – ne diraj to“…
Sve su to rečenice koje smo kad-tad čuli od nekoga s kime smo sjeli u automobil. I koliko god bilo pristojno i kulturno poštovati automobil kao tuđe vlasništvo, toliko ovakve rečenice zvuče kao da ste ušli u zatvor ili logor, a ne u nečiji automobil.
To naravno ne zvuči niti dobro, niti prijateljski, a samim time niti normalno u bilo kojem smislu.
Dapače, takve rečenice zvuče opresivno i zbog njih biste mogli zvučati poput nekog nabrijanog trenera hokeja na travi ili još nabrijanijeg čuvara u turskom zatvoru. A to pak uvelike generira nervozu kod suvozača i na kraju najčešće rezultira upravo suprotnim reakcijama od onih s kojima ste u obliku zabrana i uputa nastupili pri ulasku te osobe u automobil. Pogotovo kod onih tvrdoglavijih prijatelja.
Stoga se nemojte začuditi ako vam suvozač nakon svih tih striktnih i ekstenzivnih naputaka pobroji nekolicinu svetaca u kombinaciji s nekim seksualnim pozicijama. Isto tako nemojte misliti da je zbog toga čudno ako vam ta osoba pokaže srednji prst, mlatne vratima ili pljune na armaturu. A nemojte se začuditi niti ako vam seksualni život zbog vaših pravila počne patiti.
I to jako.
…ako u svom vlasništvu imate više sredstava za čišćenje automobila nego za sebe
Istini za volju, osobna higijena u Hrvata i nije na nekom zavidno visokom nivou. Tako barem kažu oni koji sklapaju statistike oko tog dijela života i svakodnevice. Ali usprkos tome parfumerije i dućani s higijenskim potrepštinama još uvijek ne propadaju na dnevnoj bazi, pa to vjerojatno znači da se naši ljudi barem koliko-toliko peru i mirišu na nešto fino.
Prema nekim statistikama, prosječan muškarac u današnje vrijeme u svako doba dana i noći ima nekih 120 Eura higijenskih potrepština. I one uključuju sve – od zubne paste, preko šampona, pa sve do parfema ili toaletne vodice.
Za žene je ta vrijednost nešto viša, ali to u pravilu nije ništa čudno.
Stoga ako na svoj automobil trošite više novaca na njegovu „higijenu“ nego na svoju, onda biste se trebali zapitati što s vama ne valja.
Naravno, vrijedi reći kako svako sredstvo za čišćenje automobila košta novaca. Pogotovo ako se radi o nekim „premium“ proizvodima razvikanih marki.
Ali gore navedena usporedba u kalkulacijama i dalje stoji. I zato vrijedi razmisliti koliko na mjesečnoj bazi trošite na higijenu automobila, a koliko na svoju vlastitu…
…ako svako malo bez ikakvog razloga odlazite mehaničaru
Automobili (od)uvijek proizvode zvukove, mirise i ostale senzacije. I koliko god mislili da ih sve poznajete, vaš će vas automobil ipak svako malo iznenaditi, jer u krajnjoj liniji ćete nekad stati ispod nekakvog čudnovatog drveta i u filter za pelud će vam ući miris koji prije niste osjetili.
Isto vrijedi i za neku prometnicu koja je presvučena nekim čudnovatim asfaltom na kakvom još niste bili, pa će gume zvučati drugačije nego inače.
Uglavnom, sve su to stvari oko kojih ne treba dramiti. Pa ako zbog svakog novog mirisa ili neke sasvim sedme senzacije svraćate do mehaničara na pregled automobila, onda nije problem u automobilu nego u vama.
Jedini izuzetak tog nepisanog pravila bio bi da vam je dotični mehaničar jako dobar prijatelj, pa umjesto na servis svratite na kavicu ili čašicu razgovora (ili vrijeđanja, što također može imati terapeutski efekt).
Sve ostalo vas opisuje u „malo“ drugačijem svjetlu i čini vas hiper-senzibilnim i granično paranoičnim zaljubljenikom u svoj automobil.
…ako u automobil sjedate isključivo u trenirci
Koliko znamo, trenirke su napravljene od mekanih i prozračnih materijala. A to pak u prijevodu znači da na sebi nemaju krutih šavova, metalnih zakovica i ostalih dijelova s kakvima u pravilu dolaze prosječne hlače ili neki drugi odjevni predmet s kojim pokrivate donji dio tijela.
Samim time su trenirke sasvim u redu kao odabir nečega u čemu ćete se osjećati udobno u bilo koje doba dana. Ali ako ih nosite isključivo zato da ne biste ni na koji način oštetili sjedala u automobilu ili pak njegov besprijekoran lak ako se kojim slučajem naslonite na njega, onda niste baš pretjerano zdravi. I ne samo to, već je za pretpostaviti da uz to odjeveni u trenirku na trenutke djelujete poput rumunjskog trgovca polovnim mobitelima, jer na kraju krajeva za svaku odjeću postoji vrijeme, mjesto i razlog zašto biste je nosili. I koliko god neki mislili drugačije, trenirka nije univerzalno predivan odjevni predmet.
Naravno, ako je donji dio trenirke vaš omiljeni izbor odjeće, onda najvjerojatnije vrijedi ovaj dio s rumunjskim trgovcem polovnim mobitelima. Ali ako zbog svojih (najčešće kožnih) sjedala niste u stanju u trapericama sjesti za volan, onda imate puno veći problem od onog s vlastitim stilskim izričajem.
Eto… To bi bili neki od simptoma kojih smo se sjetili, a koji opisuju vašu potencijalno nenormalnu i definitivno ne baš sociološki prihvatljivu ljubav prema vlastitom automobilu.
Ako vam još koja slučajno ili iz nekog konkretnog primjera padne na um, slobodno je podijelite s nama u sklopu komentara na našoj FaceBook stranici.
A do tada zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
