(Još) jedan Audi za koji (vjerojatno) niste znali!
Ne dozvolite naslovu da vas baci u očaj, jer mnogi apsolutno zagriženi štovatelji marke iz Ingolstadta nisu imali pojma o ovom automobilu.
Da… Ovo čudovište definitivno predstavlja jedan Audi za koji (vjerojatno) niste znali.
Planeta: zemlja. Vrijeme: sredina osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Mjesto: Ingolstadt, Njemačka. Ideja: (ponovna) dominacija u Rallyju. Rezultat: Audi Quattro RS-002.
Ostalo je povijest.
Znam… Već sam u samom početku teksta mogao završiti s njime, jer je u kratkim crticama zapravo sve rečeno, no vjerujte da je to tek privid, jer ovaj Audijev koncept ima itekako zanimljivu priču.
Naime, tijekom osamdesetih je svijet Rally-natjecanja bio u dvom najdementnijem stadiju, te su raznorazni proizvođači automobila na sve moguće i nemoguće načine pokušavali konkurirati tada najsposobnijem trojcu u obliku Peugeota, Audija i Lancie.
S obzirom na to da je Grupa B u to vrijeme privlačila ogromnu količinu publike, nimalo ne čudi da se u sklopu cijele priče uz gore spomenuto trojstvo našli i proizvođači automobila poput Forda, Nissana, BMW-a, Citroëna i Toyote.
Dapače, čak su i slavna prezimena poput onih Ferrari i Porsche pripremali svoje paklene strojeve, ne bi li uspjeli zasjesti na sam vrh trona tog blatnog i prljavog auto-sporta.
Dakle proizvođači nisu morali poštovati milijardu pravila i pravilnika, već je samo homologacija bila važna u cijeloj priči.
Publika je u smislu brojnosti eksponencijalno rasla i podloga za najluđi oktanski show-program bila je tu. Samim time je bilo važno biti viđen, ali i ostvariti rezultate s kojima bi se ponosili i proizvođači i vjerni štovatelji marki kojima ni kamenje u lice nije bilo problematično zbog ljubavi prema Rallyju.
Audi je svoju demonstraciju sile započeo modelom Sport Quattro (odnosno Ur-Quattro, kako ga mnogi s poštovanjem oslovljavaju). Bilo je to 1980. godine na bojnom polju Rallyja Janner u Austriji, gdje je nastupila gotova i razrađena verzija tog ultra-glasnog automobila s pogonom na sva četiri kotača.
Prvu je pobjedu za volanom ovog (tada) čuda na četiri pogonska kotača završetkom Rallyja Sanremo 1981. godine ostvarila Michèle Mouton, a od tog je prijelomnog momenta do konačnog gašenja Grupe B, Audi je s A1 i A2 verzijama ovog monstruma zabilježio ukupno 23 pobjede i dva osvojena naslova prvaka u poretku konstruktora.
Uz Michèle Mouton, za volanom Audijevih „turbaka“ svoje su mjesto pod suncem našli i Hannu Mikkola, Stig Blomqvist, te legendarni Walter Röhrl koji je po ukidanju Grupe B svoju pozornost posvetio razradi Audija Sport Quattro za nastupe na legendarnoj brdskoj utrci u Americi pod nazivom Pikes Peak.
Uglavnom, do 1986. godine je Audi sa svojim Quattrom postigao svjetsku slavu i izgradio dio povijesti na koji se inženjeri i marketinški djelatnici zaposleni u Ingolstadtu i dan-danas pozivaju.
S obzirom na to da je tijekom tek nešto više od pet godina konkurencija ubrzano radila na sve jačim, bržim, luđim i sposobnijim bolidima, i Audi se u jednom momentu uhvatio posla oko stvaranja nasljednika Ur-Quattru i nastavljanju legende o prljavom trkaču s pogonom na sva četiri.
Naime, kako je početkom 1986. godine za Grupu B nebo još uvijek bilo sunčano, tako je FIA odlučila prebaciti dio snage tadašnjih konstruktora u još luđi oktanski cirkus. Tom je prigodom nastala tzv. Grupa S, koja je popunjena s renomiranim nazivima proizvođača automobila koji su uvjerljivo harali prljavim podlogama diljem svijeta ili su tek pokušavali.
Uglavnom, kako je Lancia započela razradu modela ECV i ECV II, a Toyota se užurbano pripremala s lanca pustiti tadašnji MR2 na steroidima (odnosno 222D kako se Rally-verzija na kraju nazivala), Audi je morao požuriti. Ford je također bio spreman, a maničnom natjeravanju snage priključila se čak i Lada Samara S-Proto, pa je odjednom postalo kristalno jasno da će konkurencija biti užasna.
Stoga je Audi već početkom sezone 1986. na raspolaganju imao prototip modela Quattro RS-002.
Uobličen u neku čudnovatu varijaciju na temu Coupé-oblika karoserije, te s centralno smještenim motorom, ovaj je Audi imao još aduta u rukavu.
Za početak je tu tzv. „Space-frame“ šasija koja je u sklopu tih vremena doista opravdavala svoj naziv, aerodinamička svojstva također su ispala omanjom revolucijom, a redizajnirani legendarni „petak“ s Turbo-punjačem u koji stane štene Labradora samo je zaokruživao jednu fascinantnu i pomalo bolesnu cjelinu.
Snaga koju su pri prvim testiranjima mjerili inženjeri u Ingolstadtu prelazila je 600 konja, pa je Audi Quattro RS-002 doista bio dostojan nasljednik (tada već) legendarnog brata po nazivu. No kada se dogodila pogibija publike nakon izlijetanja Forda RS200 u Portugalu, te kada su ubrzo nakon te tragedije tijekom Rallyja „Tour de Corse“ život izgubili legendarni vozačko-suvozački par Henri Toivonen i Sergio Cresto, FIA je užurbano počela raditi na gašenju Grupe B.
To se na kraju i odigralo brzinom munje, i tu je bio kraj ne samo Grupe B, već i planirane Grupe S, čime je poglavlje o sumanutom natjeravanju snage i apsolutno nenormalnoj publici zauvijek prestalo.
Audi se u cijeloj toj priči postavio upravo onako kako treba i FIA-ina odluka nije bila točka na „i“, jer se ekipa iz Ingolstadta nakon te u crno zavijene Korzike odlučila povući.
Time je Quattro-program zajedno s RS-002 otišao u anale povijesti svjetskog prvenstva u Rallyju, a Audi se prebacio na neke nove i zelenije pašnjake, te je od tog vremena do danas postao sila koju unutar svijeta utrkivanja jednostavno nije moguće ignorirati.
Zapravo se na kraju postavlja tek jedno-jedino pitanje, koje glasi: koliko bi zapravo brz i sposoban bio RS-002, da se Grupe B i S nisu ugasile prije vremena?
Odgovor na to pitanje vam video-uradak u privitku ovog teksta zasigurno neće dati, no s obzirom na luda vremena unutar kojih je ovaj prototip nastao, vjerujem da zapravo i ne treba biti pretjerano maštovit da bi se došlo do koliko-toliko realnog odgovora.
Svejedno je šteta da ovakvi automobili nikada nisu imali prilike biti bačeni u vatru jedne od najkompetitivnijih trkaćih era u svijetu automobila i automobilizma.
Amen.
