Ajmo malo poraditi na percepciji…

Koliko ste puta negdje u novinama pročitali naslov poput „Jurio 200 kroz naselje“ ili pak „Utrkivali se kroz grad“?
Koliko ste puta negdje naletjeli na neku budaletinu koja je kraj vas u prometu projurila kao da stojite? Koliko ste puta negdje u prometu vidjeli neki skupocjeni sportski automobil i pomislili nešto poput „Gle š*pka…“?

Sve su to detalji s kojima smo svi mi zajedno barem jednom u životu bili suočeni. No o kojem god da se primjeru radilo, vjerujte mi na riječ kada kažem da se akteri ne moraju nužno ubrajati među auto-entuzijaste.
Ili još bolje rečeno, ako ste kojim slučajem pomislili kako se radi o ljudima kojima automobili imaju posebno mjesto u životu, najvjerojatnije ste u krivu.

Pa kako bih to što je bolje moguće elaborirao, eto par primjera koji tek laicima i nezainteresiranim stranama (i vječnim negativistički-orijentiranim komentatorima na društvenim mrežama) opisuju auto-entuzijaste.

05. Auto-entuzijasti su ludi za skupim sportskim automobilima

Eto nam jedne od najvećih zabluda vezanih uz samu srž opisa „auto-entuzijast“. Jer koliko god ultra brzi i skupocjeni sportski automobili plijenili pozornost, često je riječ o modelima koje si „običan“ čovjek ne može priuštiti.
I zato modele tvrtki poput Ferrarija, Lamborghinija, McLarena i Porschea itekako uvažavamo (i za nekima slinimo poput klinaca u slastičarnici), ali svoje afinitete ipak usmjeravamo prema „ovozemaljskim“ opcijama uživanja s volanom u rukama.

Samim time su auto-entuzijasti umjesto raznoraznim 911-icama i inim drugim nomenklaturama obilježenim modelima često skloniji nekim automobilima starijeg datuma proizvodnje. Onima koji uvijek imaju „ono nešto“, a dostupni su u stvarnom svijetu. A tu u pravilu govorimo o nekim BMW-ima starijih datuma proizvodnje, nekim Hondama, Mazdama i Toyotama za koje većina misli kako ne vrijede ni 500 Eura te raznim drugim markama i modelima koji u osnovi pružaju ogromne količine gušta tijekom vožnje.

Dakle, kada idući puta na cesti vidite čovjeka u Ferrariju ili nekom tome sličnom automobilu, postoje šanse da je za volanom jedan od auto-entuzijasta koji su imali sreće ostvariti svoje snove na četiri kotača. Ali većinom je ipak riječ o ljudima koji su prezaposleni nekim drugim stvarima, da bi na automobil obraćali pretjerano puno pozornosti.

04. Auto-entuzijasti uvijek voze sportske automobile

Još jedna apsolutna neistina koja se nažalost veže uz pojam „auto-entuzijasta“. Jer na ovom svijetu postoje ljudi kojima i Toyota Prius paralelno s BMW-om M3 predstavljaju polje apsolutne fascinacije i obožavanja.

Pravi auto-entuzijast neće pretjerano obraćati pažnju na teoriju i brojke, već će sjesti za volan naizgled sasvim običnog automobila i napraviti krug po kvartu.
I ako dotični automobil nije hrpa generičkog smeća, za pretpostaviti je kako će dotični pronaći neku pozitivnu stranu automobila koji je upravo probao provozati.
Da stvar bude bolja, velik broj pravih auto-entuzijasta u svom vlasništvu imaju neki naizgled sasvim običan automobil. Ili pak neku mrvu sportskiju verziju nekog sasvim običnog automobila. Ali o njima znaju sve što je potrebno znati da bi njihov automobil bio prisutan na cesti i da bi u njemu uživali na dnevnoj bazi i što je češće moguće.

Stoga nemojte misliti da čovjek u Corolli iz 1993. godine kraj vas na semaforu ima osmijeh od uha do uha zbog milijuna konja ispod haube ili zbog osvojenog „Jackpota“ na nekoj nagradnoj igri.
Jer možda upravo taj čovjek za volanom svoje „krame“ iz pravih razloga uživa do krajnjih granica.

03. Auto-entuzijasti su „tjuneri“ i „stritrejseri“

Ukratko, ovakva bi pretpostavka bila jedno veliko „NE“.
I ne samo to, već je priča dijametralno suprotna, jer ulično utrkivanje predstavlja nešto najgluplje što možete raditi za volanom svojih automobila. A pravi auto-entuzijasti sigurno nisu glupi.
I zato takve eskapade sa strane takvog opisa individue nećete doživjeti.

Realno gledano, uličnim utrkama najčešće pribjegavaju kompleksaši i moroni. Jer se takvim postupcima na cesti krše svi mogući i nemogući zakoni, te se ugrožavaju pješaci i ostali sudionici u prometu. I zato ilegalne ulične trkače uz ultra-nacionaliste, korumpirane političare i javne dužnosnike smatram apsolutnim dnom taloga ljudskog društva. A tako razmišljaju i oni auto-entuzijasti u čijem društvu provodim svoje slobodno vrijeme.

Mozak prosječnog „stritrejsera“ moguće je usporediti sa zidom od šuplje cigle, dok je um prosječnog „tjunera“ ipak kudikamo razvijeniji. Tu se radi o ekipi koja stvarno voli automobile i dio je jedne scene i subkulture koja u domeni svijeta automobila itekako ima svoje hvale vrijedno mjesto.
Ali čest je problem s tom „tuning“ ekipom utoliko što ne vide dalje od jedne marke ili (još gore) jednog modela.
A takvi se ljudi ukratko nazivaju „sektašima“.

Poanta tuninga za mnoge od njih je unaprijediti automobil koji voze, ili se pak na neki način istaknuti na ulici.
I to je sasvim u redu.
Problem nastaje u momentu kada ljubav prema automobilu preraste u opsesiju i komplekse, jer se u tom momentu rađa novi ulični trkač.
A tada u očima pravog auto-entuzijasta dotični prelazi u osobu kojoj pod hitno treba uzeti vozačku dozvolu.

02. Auto-entuzijasti divljaju po cesti

Nije istina. Iako ima primjera u sklopu kojih se od strane auto-entuzijasta doista dogodi pokoja „žuta minuta“ na cesti, oni pravi će najčešće voziti laganije i pažljivije od ostalih sudionika u prometu. Izbjegavat će rupe i preko ležećih policajaca prelaziti sporo.

Pravi će auto-entuzijasti paziti i parkiraju li svoje automobile unutar nacrtanih gabarita parkirnog mjesta, te se neće dovoditi u situaciju da u stanici za tehnički pregled iz džepa vade 100 kuna kako bi prošli na tehničkom pregledu.
Jer pravi auto-entuzijasti vole svoje automobile i žele da im automobili potraju još dugi niz godina, dok prosječnom današnjem vozaču sve to neće biti od saveznog značaja.

Dakle, ukratko vrijedi reći kako će mnogi auto-entuzijasti u prometu organima zakona, reda i mira biti praktički nevidljivi, jer svojom pažnjom samom procesu vožnje pristupaju s punim poštovanjem – i to zbog automobila koje stvarno vole.

01.Auto-entuzijasti su redom muškarci

Naravno da nisu. Doduše, mnogi će muškarci reći kako žena nema svoje mjesto za volanom i da ženski rod općenito nije u stanju shvatiti poimanje automobila i vožnje. Ali to su samo neutemeljene pretpostavke i generaliziranje od strane onih koji ili ne znaju bolje, ili su previše zatucani da bi shvatili da postoji i druga strana medalje.

Osobno poznajem nekolicinu žena s kojima bih sjeo u automobil pet puta prije nego s nekim muškarcima koji „znaju voziti“. Poznati su mi i primjeri žena koje se itekako dobro razumiju u automobile koje voze, te točno znaju što im za volanom treba da bi u vožnji uživale.
Znaju i kako popraviti nešto što eventualno ne valja ili je u kvaru, pa stoga ne treba generalizirati i muški rod stavljati na prvo i jedino mjesto pri definiranju auto-entuzijazma.

Naravno da ima žena kojima je krajnji doticaj primijetiti da je automobil crvene boje. Ima i onih koje dan-danas misle kako je retrovizor montiran za provjeru šminke, a ima i onih koje misle da je uvijek potrebno vidjeti početak poklopca motora, pa se zbog toga nabijaju na volan i u prometu djeluju smiješno.
Ali ima i takvih muškaraca, tj. likova koji u retrovizoru gledaju sebe, te za volanom poziraju poput nekih pet-paračnih starletica u potrazi za „lajkom“ na Instagramu ili nekoj drugoj društvenoj mreži. Stoga ne treba generalizirati i po tko zna koji puta nasilno raditi distinkciju između dva spola.
Jer biti auto-entuzijast nema veze s onime što imamo među nogama, već s onime u glavi.

Eto… Nadam se da sam barem dijelom uspio opisati zablude s kojima se u današnje vrijeme sporadično bave vječni kritičari i mediji koji svako malo poistovjećuju idiotizam i komplekse s poimanjem ljubavi prema automobilima.

Jer ako je prema staroj narodnoj poslovici „pretpostavka majka svih za*eba“, onda vjerujem da je barem pokoja pretpostavka ovim osvrtom pala u vodu. A vi nam cijenjeni čitatelji slobodno recite što mislite o svemu tome i slažete li se s ovih nekoliko točaka unutar (još jedne) top-liste na ovom našem malenom internetskom kutku posvećenom svijetu automobila.

Želim vam svima ugodan dan i do čitanja.