Uskoro stiže obavezna pomoć pri kočenju
Jednostavno nema drugog načina da sastavim naslov vezan uz najnoviji tehnološko-dušobrižnički idiotizam na koji se obvezuje sve više i više proizvođača automobila.
Uglavnom, evo o čemu se radi…
Tehnologija – taj divan pojam koji oduvijek znači napredak i pomoć čovječanstvu u svladavanju svakodnevnih i nešto manje svakodnevnih zadaća. Tehnologija nam svima pomaže da lakše prebrodimo svaki dan života u sklopu kojeg se srećemo s raznoraznim stvarima i situacijama, nevezano radi li se o poslu, domaćinstvu ili pak slobodnom vremenu.
Dakle, nije krivo zaključiti kako nam tehnologija u svojim raznoraznim oblicima i smjerovima danas znači jako puno.
Naravno da ista ta priča automatski vrijedi i za svijet automobila, no ako ćemo realno, u tom je svijetu tehnologija tijekom proteklih godina donijela svu silu nepotrebnih gluposti koje umjesto da pomažu vozačima iste samo odvajaju od procesa vožnje.
U toj maniri mogu spomenuti raznorazne sustave za pomoć pri parkiranju, proklizavanju kotača i svoj sili ostalih više ili manje automatiziranih pomagala koja za cilj imaju pomoći vozačima u „škakljivim“ situacijama. Zatim je tu sva sila zakretnih svjetala, kamera, sustava uspomoć kojih automobili parkiraju sami i sve sile ostalih tehnoloških izmišljotina, a najnoviji trend podrazumijeva samoupravljačke automobile, što ne samo da zvuči poput neke opisne relikvije iz „prošlog režima“, već u samoj teoriji nema nikakvog smisla.
Mislim, ako ćemo i dalje nastaviti s realnim opisivanjem stvari, uskoro praktički da i neće biti razlike između korištenja javnog prijevoza i vlastitih automobila i zapravo je jedina bitna razlika svedena na činjenicu da ćete npr. autobusnu ili tramvajsku kartu na godišnjoj bazi platiti nekoliko stotina kuna, dok ćete neki od samoupravljačkih automobila platiti nekoliko desetaka tisuća eura.
Ne znam kako drugi razmišljaju, no ako se mene pita, cijela ta priča nije samo apsolutni idiotizam, već i šaka u oko svima onima koji vole i znaju voziti.
U toj tehnološkoj tragikomediji iz dana u dan se smišljaju novi načini „pomoći“ vozačima, te najnoviji automobili imaju Wi-Fi, GPS, poveznice s pametnim telefonima i tko zna što još sve ne, dok s druge strane vozači tih pametnih i ultra-moderno opremljenih automobila nerijetko ne znaju upaliti pokazivač smjera (tj. žmigavac) i svoje pametne telefone poput zadnjih glupana ne ispuštaju iz ruku.
Samim time se s jedne strane vrijedi zapitati što će nam onda sve te tehnološke tričarije, dok se s druge strane vrijedi zapitati je li vozačka populacija za svu tu nepotrebnu tehnologiju zapravo dobrim dijelom sama kriva.
Odgovore na to naravno nitko ne nudi, već se perfidno i polako u svijet automobila uvode raznorazne tehnologije koje za cilj imaju anulirati moć „najslabije karike“ za volanom, odnosno ljudskog faktora, tj. vozača.
Tome u prilog idu raznorazne statistike vezane uz sigurnost u prometu, dušobrižnici svakodnevno vode „plemenitu“ borbu za očuvanje ljudskih života u prometu, a proizvođači automobila (i svih tih tehnologija) samo zadovoljno trljaju ruke i nameću trendove koje „tržište zahtjeva“.
Hm…
Uglavnom, kako sav taj tehnološki „napredak“ u današnje vrijeme više praktički da i nije moguće zaustaviti, zapravo nimalo ne čudi posljednja u nizu inicijativa koja bi proizvođačima automobila u ovom slučaju proizvođačima automobila nametnula utilizaciju tehnologije koja vozaču pomaže pri kočenju.
Mislim, koliko glup čovjek mora biti da ne zna zakočiti? Koliko prostorno osakaćena treba biti osoba za volanom da nije u stanju barem otprilike procijeniti koliko se blizu nalazi neki drugi sudionik prometa u automobilu, na biciklu, rolama ili pak na dvije vlastite noge? Je li doista došlo do toga da se današnjim vozačima treba pomagati čak i u onim najosnovnijim radnjama poput ubrzavanja, kočenja i skretanja? Hm… Neki očito tako misle.
Sama inicijativa stigla je (naravno) iz Amerike, gdje se organizacija NHTSA (odnosno Nacionalna asocijacija zadužena za sigurnost na cestama) dosjetila u zakon progurati inicijativu s kojom se proizvođačima automobila na američkom tržištu naređuje da u najkraćem mogućem vremenu u svoje modele počnu ugrađivati sustave za pomoć pri kočenju.
Time bi se dodatno smanjila stopa pogibelji na američkim cestama, koja je od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas uz svu dosadašnju tehnologiju uspjela pasti za nekih dvadesetak posto.
To je naravno super podatak sam po sebi, jer dvadesetak posto ljudi u samo pola stoljeća u današnje vrijeme preživljava svoju ili tuđu glupost u prometu, pa samim time ovakva inicijativa itekako vrijedi ako ćemo biti sarkastični.
Dotična tehnologija biti će obavezna stavka opreme za sve automobile koji se od 2018. godine nadalje misle pojavljivati na američkom tržištu, te proizvođači već sad aktiviraju unutarnje snage kako bi cijela priča zaživjela i prije te ultimativne godine. Lideri su naravno Audi, Volkswagen, Ford, BMW i Mazda, no ovih dana i Hyundai, KIA, Nissan, Honda, Jaguar, Toyota, Mercedes-Benz, Volvo i Tesla potvrđuju kako imaju u planu aktivno ući u tu priču i „spašavati živote“ kroz (nametnutu) tehnologiju.
Neki će u ovom momentu reći „pa što nas briga za Amere koji ne znaju voziti?“, no kako se iz Amerike u Europu takve inicijative kopiraju brzinom munje, takvo pitanje automatski nema nikakvog smisla, jer će (i) ova priča ubrzo zaživjeti na „starom kontinentu“ gdje će dušobrižnici pogurati inicijativu u lokalne sabore. To će pak rezultirati novim zakonom na nivou EUnije i zakomplicirati živote svima nama koji se nalazimo u sklopu te predivne tvorevine zajedništva i ravnopravnosti, te će u bliskoj budućnosti o kočenju na cesti više odlučivati automobili nego vozači.
Kako sam u gornjem dijelu teksta već spomenuo, to je za vozače jedna velika šaka u oko i direktna poruka legislature koja manje-više kaže „glupi ste, neodgovorni i nemate pojma o vožnji, pa ćemo se mi pobrinuti da ne ginete kao muhe bez glave“, a takve stvari iz nekog razloga imam tendenciju shvaćati osobno. Ne znam koliko čitatelja dijeli ovakav način razmišljanja, no kako stvari u ovom momentu stoje, to nikoga pretjerano i ne zanima, već je fokus skrenut s vozača i njihovih afiniteta prema tehnologiji koja im nije prijeko potrebna.
…a za one kojima jest nekako vidim bolju opciju u postrožavanju određenih zakona i preciznijem i striktnijem odabiru onih koji su sposobni sjesti za volan i onih koji baš i nisu.
Mislim da bi se tako puno bolje, brže i učinkovitije spašavali životi sudionika u prometu, te je prava šteta da je „sve za sve“ filozofija u današnje vrijem uzela toliko maha, da negira zdravu logiku i svima nam nameće određene ideje protiv kojih se nemamo gdje pobuniti.
Da, znam da s ovime za neke možda glumim buntovnika bez razloga, no mišljenja sam da je umjesto ovakve stupidne i bespotrebne tehnologije dovoljno samo poštovati prometna pravila, otvoriti oči i koncentrirati se na vožnju. Samim time se sigurno neću naći u situaciji da piskaram neki nepotreban i apsolutno beskoristan status na nekoj od društvenih mreža ili pak radim prekršaje zato što mi je tako pao grah. Isto tako mi neće pasti napamet za volan sjesti pijan kao daska ili pak drogiran van pameti, te mi za uključivanje zdravog razuma sigurno neće trebati pomoć nekog sofisticiranog digitalnog sustava u automobilu.
Vjerujem da u tom razmišljanju nisam jedini, pa ću ovom prilikom ipak uzeti za pravo poručiti dušobrižnicima vezanim uz auto-industriju da svoje ideje usmjere prema nečem pametnom, a ne prema hrpi žica koje bi trebale zamijeniti ljudsku pamet i svijest.
Pametnome dosta.
