Top 10: proizvođači automobila koji su prije bili super – 1. dio
Dakle, ukratko bi ovo bila top-lista onih proizvođača automobila koji su danas sa svojom ponudom modela (većinom) samo blijeda kopija nekad slavnih i dobrih vremena.
Neki dan se u sklopu jednog sjedenja uz kavu povela rasprava na temu „kako su nekad automobili bili bolji nego što su danas“. I to je osnovna ideja vezana uz ovaj tekst, odnosno top-listu.
Tijekom te su rasprave neki od sudionika shvatili da su zapravo dinosauri i nostalgičari kojima današnji svijet automobila više nije ni privlačan ni jasan.
No iako i sam dobrim dijelom mislim kako su neki od automobili iz nekih prošlih vremena bili kudikamo bolje napravljeni, kvalitetniji i manje su robovali opremi i „statusu“, svejedno se ne mogu baš skroz složiti s tom tvrdnjom. Jer ubrizgavanje goriva “na pipu”, kočioni sustavi bez diskova i volani bez servo-pumpi nisu baš najveća sreća na svijetu. Vozna svojstva većine starih automobila također nisu i ne mogu biti na nivou većine modernih. A isto je i s faktorom pouzdanosti zbog kojeg su neki ljudi svoje automobile starijeg datuma proizvodnje zamrzili do krajnjih granica.
No automobili nekada nisu bili bez neke posebne ideje dizajnirani i stilizirani komadi metala, plastike i gume. Imali su “dušu” i bili su članovi obitelji. Dolazili su s karakterom koji je bilo moguće vidjeti i osjetiti, dok danas nastaju zbog tone kompromisa i djeluju poput bankovnog izvatka na kotačima. Ili pak terapeutskih pomagala koje umjesto uputstava u pretincu za rukavice imaju priručnik za psihološku pomoć.
Uglavnom smatram kako je u današnje vrijeme tržište automobila prepuno stvari i detalja kakvima u sklopu auto-industrije nije mjesto. Ali i da su uza sve to u današnje vrijeme neki od proizvođača baš opako zastranili u neke sumnjive vode.
I zato u nastavku slijedi top 10 takvih.
Sram ih bilo.
10. BMW
Iako BMW i dan-danas proizvodi automobile za kojima većina slini, nekako se čini da su današnji modeli izgubili „ono nešto“. Za početak su pretjerano skupi i većinom nisu ni približno posebni. Bavarci to sve zajedno sa svojim konkurentima opravdavaju s klasifikacijom unutar tzv. „Premium“ segmenta današnjeg tržišta. No realno gledano, ta je „Premium“ priča više marketinška ideja, nego ona iz stvarnog života. Zato ne treba niti napominjati kako sve to skupa mogu “popušiti” samo neki.
Nadalje, „M“ modeli također više nisu ono što su bili. Većina ih se svodi na polu-furgone s ogromnim motorima i težinom nekog od Jupiterovih satelita, a ostatak ponude usprkos performansama koristi neke komponente koje su jednostavno smiješne. Uostalom, kome još treba procesor zvuka na M3 ili pak autonomni sustav za driftanje na nekom od modela iz M-divizije koji ne sliče na karavane koji su se najeli germe?
Upravo zbog sve te svijetu realno nepotrebne tehnologije i upornog uspoređivanja današnjih modela s onima koji su ovu marku na neki način izgradili, BMW ima svoje mjesto na ovoj top-listi. I to je mjesto zacementirano zbog bubrega koji djeluju kao da su proizvedeni u tvornici radijatora, ali i ostalih odstupanja od svega onoga što je BMW za mnoge učinilo omiljenom markom automobila.
O kvaliteti izrade, tehnologiji i statusu na tržištu u pravilu ne bi trebalo raspravljati. Ali ako bi se tražila “dlaka u jajetu”, može se bez problema reći kako je vrijeme da BMW mijenja marketinški slogan. Jer “ultimativni vozački stroj” nije baš najbolji opis onoga što BMW proizvodi u današnje vrijeme.
Sve ostalo bilo bi suvišno reći.
09. Volkswagen
Da, da, da…Volkswagen s Golfom i danas njeguje tradiciju svog najpoznatijeg sufiksa. Passat je i dalje tradicionalno dosadan do beskraja, samo što se (za razliku od nekad) više ne koristi za prijevoz lubenica ili građevnog materijala i alata. A ostatak ponude svodi se na predimenzionirane i ni po čemu posebne komade lima.
Isto tako je pokrenuta i priča oko R-izvedenica pojedinih modela koji idu kao kuga i cestu drže poput jumfera koji je po prvi puta našao curu. Ali ako ćemo realno, usprkos svemu tome Volkswagen više nije ono što je bio.
Ako i zanemarimo “Dieselgate” i ono neoprostivo trovanje životinja, ne bi li VW što je moguće lakše muljao s rezultatima ispuštanja zločestih čestica u atmosferu, razloga takvom načinu razmišljanja ima poprilično puno. Ali možda je najveći u činjenici da je VW nekada svojim tehnologijama potpomagao Porsche, dok u današnje vrijeme potpomaže Seat i Škodu koji u mnogim detaljima djeluju uvjerljivije od „matične“ tvrtke.
Uostalom, ne samo da je u sklopu nekih prošlih vremena Porsche dobrim dijelom ovisio o Volkswagenu, već je taj div iz Wolfsburga osmišljavao automobile poput Scirocca s dva motora i Transportera s B32 s onim iz 911-ice. Stoga se čini da se VW tijekom posljednjih nekoliko desetljeća samoinicijativno povlačio u bezličnost i odlučio igrati na sigurno. I tome je dijelom krivo tržište, dijelom zakoni, a dijelom kupci. No i sam Volkswagen.
Modeli koji Volkswagen guraju na tržište u današnje su vrijeme bezličniji nego ikad. I zbog toga je ovu marku jako teško prihvatiti nekome tko za njome nije lud od rođenja.
…a onda je tu i Dieselgate o kojem ovom prilikom ipak ne bih trošio riječi, jer jednostavno nema potrebe po milijunti puta reciklirati istu priču.
08. Honda
Prelude više ne postoji. U postojanje CRX-a današnji klinci vjeruju manje nego u Djeda Mraza. S2000 je usprkos genijalnom motoru i predivnom dizajnu već pomalo pao u zaborav, a Civic je privlačan poput gangrenozne rane unutar trbušne šupljine.
Nadalje, Accord je iz generacije u generaciju sve bezličniji automobil, a Type-R filozofija je danas rezervirana samo za odlikaše s prepunim džepovima, jer si Civic s tom oznakom nitko normalan ne može priuštiti.
Formula 1 je za Hondu u današnje vrijeme opet relativno aktualna aktivnost, ali u usporedbi s nekim prošlim vremenima ispada kao da im se ne da biti pod svjetlima tog reflektora, već se poput štrebera na razrednom tulumu radije povlače u mrak i osmišljavaju ružnjikave SUV, CUV i ostale nešto-UV modele.
Doduše, NSX je u današnje vrijeme također aktualan i o tom automobilu možemo reći samo sve najbolje. No to je samo jedan automobil izvučen iz ponude proizvođača koji umjesto revolucije nudi tek futuristički upakirano sivilo.
Naravno da Honda i dan-danas broji tone obožavatelja koji se kunu u VTEC-ovo-ono i brane boje “svoje” marke. Ali ako pogledamo realno, tu je većinom riječ o nekim starijim modelima. Stoga je to samo još jedan dokaz činjenici da je Hoda zapravo izgubila kompas.
07. Fiat
Za tvrtku koja svoj postanak bilježi još u pretprošlo stoljeće, FIAT u današnje vrijeme doista ne kotira dobro. Čak i bez tog navoda koji podrazumijeva tradiciju, FIAT danas na tržištu sam po sebi luta bez kompasa i zadanog cilja.
Čak ni udruživanje u “družbu smeđeg džempera” za tu legendarnu i sveprisutnu marku nije donijelo ništa pretjerano dobro.
Uostalom, kako drugačije opisati tvrtku koje je u nekim prošlim vremenima izuzev legendarnog Cinquecenta proizvodila model 131 Abarth, Dino Coupé, Ritmo 130TC, Tipo 1,8-16V i još svu silu interesantnih i po mnogočemu posebnih automobila, dok danas većinom reciklira model 500?
Reklo bi se nikako, jer današnji FIAT s onim nekadašnjim ima tek jednu jedinu poveznicu. A to je slaba kvaliteta pojedinih dijelova.
Današnji je FIAT i dalje gigant koji u svom vlasništvu ima hrpetinu podružnica od kojih neke sežu i „preko bare“. No i dalje je riječ o marki koja dobrim dijelom svoje poslovanje oslanja na već višestruko isprani retro-model 500, dok se ostatak ponude svodi na nimalo interesantne i (često) loše napravljene automobile koji nikoga realno ne zanimaju.
Šteta…
06. Lancia
Iako Lancia zapravo više ne postoji, svejedno je kao marka vrijedna spomena, jer inovativnije tvrtke u svijetu automobila praktički da i nije bilo.
Monocoque-šasija, električni sustav, V4-motor, neovisan ovjes, mjenjač s pet brzina… Sve je to (a i više od toga) kroz godine i godine postojanja u obliku inovacija na tržište donijela upravo Lancia.
U svijetu utrkivanja i brzine, Lancia je briljirala desetljećima i kao tvrtka je bila nezaobilazna sila u mnogim granama auto-sporta. Uostalom, na spomen Lancie D50, odnosno bolida Formule 1 iz pedesetih penzioneri prekidaju partiju šaha i počinju se znojiti. A i neki mlađi naraštaji upućeni u taj svijet playboya i brzine na spomen tog bolida dobivaju osmijeh koji bi eventualno kirurzi bili u stanju skinuti s lica.
Zatim je tu legendarna Lancia D24, koja je također u pedesetim godinama konkurenciji uzimala mjeru na nekim od legendarnih utrka poput Mille Miglia i Targa Florio. A onda je tu i Beta Montecarlo, koja je u svojoj trkaćoj verziji unutar grupe 5 doslovce radila krugove oko tadašnje konkurencije pune tri godine zaredom.
Nadalje, u svijetu Rallyja tu je legendarna Fulvia koja je uzela mjeru svima tijekom 1972. godine, pobijedivši u ukupnom poretku svjetskog prvenstva u Rallyju. A tek onda dolaze zlatna vremena u sklopu kojih je unutar sljedeća dva desetljeća Lancia osvajala ukupno deset titula s modelima Stratos, Rally 037, Delta S4 i Delta Integrale.
Stoga je užasno vidjeti da u današnje vrijeme Lancia potpisuje tek autistični Fiat 500, odnosno model Ypsilon koji se u SAD-u prodaje kao Chrysler.
Eto… Toliko o tome za prvi dio ove top-liste.
Nastavak slijedi.
Uskoro.
