Top 10: najje*eniji automobili modernog doba – 2. dio
Eto… Kako smo obećali, u nastavku slijedi još 5 automobila koji se bez problema mogu okititi pridjevom “najje*eniji”…
05. Subaru Impreza WRX STi 22b
Pokušajte danas objasniti nekome da na armaturi ispred sebe na raspolaganju imate gumbić koji šprica hladnu vodu po intercooleru. Ili pak pokušajte objasniti današnjem vozaču da na svijetu postoji automobil koji je u skromnom i relativno sitnom paketu do „stotke“ ubrzavao za 3,9 sekundi i time stajao rame uz rame s većinom super-automobila iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
Vjerojatno vam ne bi vjerovali. Pogotovo kada biste cijelu priču dopunili s proizvođačem ovog automobila.
Ali to nije ni bitno, jer Impreza 22b postoji, a Subaru je kao višestruki slavljenik unutar domene Rally-natjecanja ovaj automobil potpisao bez puno drame i problema. Time je stvorena Impreza kakvu današnji svijet nikada ne bi mogao prožvakati, jer na ovom je automobilu nazivno srednje klase ama baš sve podređeno brzini i performansama.
Motor je zapremine 2,2 litre. Snaga nikada nije objavljena unutar nekakve konkretne brojke, ali se pretpostavlja kako 22b ima preko 330 konja.
Pogon je na sve kotače, a interijer čak i za „ona“ vremena djeluje poput samice u turskom zatvoru s brzinomjerom na zidu.
No sve to nije bitno kada se okrene ključ u bravi paljenja i kada ovaj automobil bez ikakve rezerve demonstrira svu silu tehnologije i razmišljanja s kraja devedesetih u Japanu. Jer ova Impreza u usporedbi s „normalnom“ Imprezom STi nema što tražiti.
Čak je i dizajnom, tj. detaljima na inače sasvim običnoj i pomalo neuglednoj karoseriji ovaj automobil moguće staviti rame uz rame s nekim od najposebnijih automobila svih vremena. A to je pak jedan od dijelova koji za današnji Subaru itekako nedostaju. Pogotovo kada se pogleda cjelina unutar koje već samom pojavom postoje dijelovi koji izgledaju toliko banalno i vulgarno, da je to nekom laiku teško pojmiti.
Subaru je s ovim automobilom napravio ikonu i čudovište koje više od 20 godina i dalje zvuči opako. Ovo je automobil koji u bilo kojim uvjetima pokazuje zašto volimo ovu marku, ovaj model i cijelu priču koja se iza njega nalazi.
A Colin McRae bi sve to blagoslovio u sekundi. Samo da je kojim slučajem taj legendarni Škot i dalje među nama.
04. Opel-Lotus Omega
Kao plod suradnje između Opela i General Motorsa, ovaj je automobil već sam po sebi poseban. Ali kako povijest velikim slovima piše i naglašava General Motors kao svojevremenog vlasnika tvrtke Lotus, tako ova Opel Omega (ili Vauxhall Carlton ako odemo u Englesku) postaje još posebnijim automobilom.
Jer uzeti jednu relativno jeftinu njemačku limuzinu i u nju nagurati 377 konja već je samo po sebi pomalo blesavo. A u tom igranju s motorom stoji tek početak cijele priče, jer dva Garrettova Turbo-punjača, „špera“ od tadašnje generacije australskog Holdena Commodore, nivelirajući ovjes od Opelovog modela Senator i ZF-ov mjenjački sklop doniran iz Corvette ZR-1 itekako upotpunjuju priču.
Zajednički su potpisnici ovog automobila pod budnim okom korporacije General Motors dakle Opel i Lotus, a ovaj je poprilično ogroman automobil ubrzo nakon predstavljanja postao najbržom limuzinom na svijetu.
I tako je ostalo sve do momenta kada ovu poremećenu Omegu s trona nije „skinula“ Alpina B10 Bi-Turbo, odnosno barem isto toliko poremećen BMW serije 5 (E34).
Lotus Omega unutar svojih je samo dvije godine postojanja proizvedena u manje od 1,000 primjeraka i time je dobila status jednog od najlošije prodavanih automobila svih vremena. Ali s obzirom na cijenu od tadašnjih 48,000 Funti (u Engleskoj) i recesiju koja je početkom devedesetih itekako pokazivala zube, sve to nikoga ne treba čuditi.
Gledano iz današnje perspektive, tako je zapravo i bolje, jer preživjeli primjerci danas koštaju nogu i ruku, te se čuvaju u klimatiziranim prostorijama, kako Opelova najveća boljka iz tog vremena, odnosno hrđa ne bi napala karoseriju i ovjes ovog automobila.
Dakle, kao rezime imamo Opel koji nije Opel, već Lotus.
Doduše, ako bismo bili nenormalno precizni u objašnjavanju, onda ova Omega nije ni Lotus, jer je veliki šef u cijeloj priči na kraju krajeva ipak korporacija pod nazivom General Motors.
Pa iako u sklopu ovog automobila imamo recepturu koja podrazumijeva umjetno disanje, modificirani trolitreni blok, kovane klipove, šperu, samonivelirajući ovjes i jednu-jedinu boju karoserije, cijela je priča u konačnici pomalo zbunjujuća. Ali zbunjenost prestaje kada sve to upakirano u Omegu ubrzava do „stotke“ za 5 sekundi, teži preko 1,600 kilograma i u ono vrijeme košta 48,000 Funti. I onda na kraju cijele priče još imamo i karoseriju automobila u kakvom su se na našim prostorima vozili sporadični taksisti i direktori SOUR-a i OOUR-a tog vremena.
Pa sad vi cijenjeni čitatelji recite nije li riječ o praktičnoj definiciji pridjeva „je*en“.
03. Dodge Viper R/T 10
Jeste li ikada razmišljali kako bi bilo izgraditi automobil oko postojećeg motora i mjenjačkog sklopa?
Je li vam ikada palo na um kako bi izgledao i kako bi se na cesti ponašao automobil koji niti s jednim modelom bilo koje marke na svijetu nema nikakve veze i poveznice?
Jeste li ikada pokušali riječ „suicid“ opisati s nekim automobilom?
Jer ako ste na bilo koje od gore navedenih pitanja odgovorili s „DA“, onda ste zapravo podrazumijevali Dodge Viper R/T 10.
Ovo je jedan od „onih“ automobila koji s klasičnom ljepotom ima veze koliko i prosječan političar s poimanjem „poštenog rada“. Riječ je o automobilu za koji je posebno osmišljen ogroman i svijetu apsolutno nepotreban motor s 8 litara zapremine i 10 cilindara.
Riječ je ukratko o automobilu koji tek nazivno slijedi ideologiju Shelbyjeve Cobre, dok je u realnosti bio još stoput luđi i neupotrebljiviji, te zapravo ispada kako je Viper jedan od onih automobila koji su totalno promašili eru u sklopu koje su se inicijalno pojavili.
Dakle, „megalomanija na četiri kotača“ uopće ne bi bio pogrešan opis, jer prvi Dodge Viper to zapravo i jest.
Što se luksuza tiče, za Viper je to nepostojeći pojam, jer ovaj automobil nema nikakvu opremu izuzev radija i dva ogromna zvučnika između vozača i suvozača. ABS ne postoji. Klima-uređaj također ne postoji. Nema nikakvih sustava, senzora i pomagala. Čak je i službena brošura u jednom dijelu sadržavala rečenicu koja kaže: „Pri većim brzinama Viper može biti nestabilan i opasan“.
I ta se rečenica već tijekom inicijalnih testiranja ispostavila istinitom, te upravo zbog toga za ovaj poremećeni Roadster nikada nije izmjerena maksimalna brzina veća od 266 km/h, iako su u Dodgeu najavljivali brojku 300.
Povijest zorno pokazuje kako nitko nije imao muda brže od 266 kilometara na sat potjerati tu ogromnu zaobljenu karoseriju na kojoj u originalu čak ni kvake na vratima, prozori i krov nisu bili montirani.
I zato je Viper prve generacije jedini pravi Viper.
Ovo je jedan od onih automobila koji su proizvedeni u napušenom stanju. I to bez ikakve brige za okoliš, uvjete na cestama i parkiralištima, drame oko potrošnje goriva i još veće drame oko udobnosti vlasnika za volanom.
Sve je u sklopu ovog automobila od inicijalnih crteža do gotovog modela podređeno apsolutnom negiranju bilo kakvog kompromisa i time je stvoren jedan od najluđih automobila svih vremena.
Uostalom, recimo to ovako: dok je Bryan Adams za film „Robin Hood – Prince of Thieves“ s Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi skladao hit iz 1991. godine pod nazivom „(Everything I do) I Do It For You“, test-vozači su za volanom Vipera vrištali jedan drugi i malo žešći hit iz 1991. godine. Onaj EMF-ov pod nazivom „Unbelievable“.
Mislim da to savršeno opisuje zašto je ovaj automobil jednostavno „je*en“.
02. De Tomaso Pantera GT5-S
Američki motor, talijanski dizajn, njemački pogon i argentinski gazda. To je ukratko rezime s kojim je na svijet stigao ovaj čudnovati automobil nazvan prema velikoj mački koja može biti Jaguar ili Leopard s poremećajem boje dlake.
Ajme majko…
De Tomaso Pantera je svojom pojavom zamijenila model Mangusta. Svijetu je predstavljena 1970. godine, u prodaju je ušla 1971. godine, a GT5-S bila je oznaka automobila koji se proizvodio tamo negdje sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Slavni je glumac Sylvester Stallone za ovaj automobil osigurao vječnu slavu. Jer je Sly jednog lijepog jutra nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja paljenja svoje crne Pantere istu upucao s dvocijevkom. I potom najvjerojatnije kupio Lamborghini ili Ferrari. Jer Fordov „Cleveland“ V8-motor usprkos doradama u Švicarskoj nikada nije bio pretjerano pouzdan.
Zvučao je čudno i performansama je malčice zaostajao za konkurencijom u domeni tadašnjih sportskih automobila. I nakon 1974. godine je svaki primjerak „Clevelanda“ bio uvezen iz Australije, jer je Ford prekinuo proizvodnju 351-ice.
No kada su se planete poklopile kako treba, Pantera je doslovno bila u stanju za doručak na cesti i(li) stazi pojesti Porsche 911, Maserati Boru, Ferrari 308 GTB i Lamborghini Jalpu. A to nije mala stvar – pogotovo s obzirom na mikro-budžet s kojim je u usporedbi s velikanima ove klase automobila raspolagao g. Alejandro De Tomaso.
S obzirom na Gandinijev agresivni dizajn i klasifikaciju Pantere u svijetu automobila, zapravo je malčice čudno da se ista izuzev uloge u filmu „The Banzai Runner“ nije baš često pojavljivala u filmovima i nije baš krasila nepregledne i nebrojene zidove tinejdžerskih soba poput npr. Countacha ili Testarosse.
A trebala je.
Jer 350 konja upakiranih u jedan od najrobusnijih dizajna svih vremena bio je paket sposoban čak i najbržima pokazivati zube na cesti.
Pantera doista jest jedan stvarno „je*en“ automobil, jer usprkos tome što nitko ne može uprijeti prstom u njene kvalitete, ista je priča i s njenim manama – baš kao što je to slučaj i s većinom drugih sportskih automobila koji svoje prebivalište bilježe u Modeni.
No za razliku od tadašnjih Ferrarija i Lamborghinija, ovaj je automobil svoje bodove skupljao u mraku i daleko od svjetla reflektora.
I zato je Pantera GT5-S zaslužila biti na ovoj listi.
01. Alfa Romeo SZ
Era u sklopu koje je Alfa Romeo proizvodio modele 33, 75, Sprint i tome slične kvarljive polu-Fiate nije bila baš najslavnija za ovu inače itekako posebnu marku automobila iz Milana. No usprkos tome se 1989. godine u sklopu bliske suradnje Alfa Romea i dizajnerske kuće Zagato dogodio jedan stvarno poseban automobil. Nazvana SZ (odnosno „Sprint Zagato“), ova je Alfa na svijetu uzrokovala identičnu količinu zgražavanja i apsolutnog oduševljenja.
I već je time riječ o samoj definiciji pridjeva „je*en“ oko kojeg je izgrađena ova lista.
Istini za volju, SZ je sve samo ne klasično lijep automobil.
Dapače, prednji dio izgleda pomalo autistično, dok onaj stražnji iz nekih kuteva djeluje kao da je do momenta crtanja tog dijela dizajnerima nestalo inspiracije, pa je dupe završila dežurna čistačica. S boka ovaj automobil izgleda smiješno i debelo poput pretilog Amerikanca, a kvalitetu izrade najbolje opisuje utjecaj temperature na dimenzije pojedinih komponenata eksterijera.
Neki od vlasnika tvrde kako ovaj automobil nije poželjno parkirati na suncu, jer se zbog visoke temperature vrata izobliče i nemoguće ih je zatvoriti kako treba. Ali to je tek manji dio problema, jer SZ pripada Alfinoj ponudi s početka 90-ih godina prošlog stoljeća, odnosno eri koju su obilježili kvarovi i loša kvaliteta izrade.
No usprkos tome je „Il Mostro“ (odnosno „monstrum“, kako je ova Alfa dobila nadimak) u sklopu proizvodnog ciklusa od dvije godine proizveden u tek nešto više od 1,000 primjeraka.
I vjerovali ili ne, svi su prodani bez ikakvog problema i za cifre od kojih se nekima i dan-danas vrti u glavi. A današnji preostali primjerci na aukcijama bilježe basnoslovne iznose i za ovaj automobil potvrđuju status ne samo legendarne Alfe, već i legendarnog automobila u općenitom smislu.
Iako je „najljepši motor na svijetu“ u sklopu ove Alfe donosio tek 210 konja, pa samim time nije riječ o nekom ubojici ceste i staze, znalci se kunu u sile od 1,4G tijekom brzog prolaženja zavoja, što je i dan-danas zanimljiv podatak. A što se ostatka performansi tiče, recimo da 7 sekundi do „stotke“ u kombinaciji s 245 km/h maksimalne brzine predstavljaju set brojki koje u odnosu na eksterijer stoje u savršenom reciprocitetu. Jer Alfa Romeo SZ dizajnom oduševljava sve koji ovaj automobil vide. Doduše, kod nekih se to oduševljenje već na prvi pogled manifestira jakim porivom da olakšaju želudac izbacivanjem jučerašnjeg masnog ručka, dok s druge strane ovaj atipičan dizajn neke toliko oduševljava, da su u stanju ovaj automobil usporediti s umjetnošću.
I ako se mene pita, potonji su u pravu. Jer iz Alfa Romea nakon modela SZ više nikada nije izašao automobil kojem je pojam kompromisa bio toliko stran.
Eto. Lista je službeno gotova.
Ali to nije sve. Jer ako pročitate odmah, na poklon ćete dobiti…
Šalim se.
Ali usprkos završenoj listi uskoro dolazi još 10 kandidata, jer nam u sklopu ove top-liste jednostavno nije stalo sve ono čega smo se sjetili.
Stoga do sutrašnjeg “bonusa” i do čitanja šaljemo pozdrav do dva.
