Top 10: najje*eniji automobili modernog doba – 1. dio
Objašnjenje slijedi u nastavku, odnosno već u samom uvodu ovog teksta…
Na svijetu oduvijek ima brzih automobila. Ima i onih koji svojim držanjem ceste razmještaju organe po tijelu vozača i eventualnih suputnika.
Postoje i oni iz ovog ili onog razloga slavni automobili koji su do tog statusa došli utrkivanjem ili pak nekom zanimljivom filmskom jurnjavom na srebrnom platnu. Udobni i praktični automobili također oduvijek postoje, ali svojim postojanjem ne pale nikoga tko je ikada poželio juriti. A onda su tu i sve moguće kategorije i potkategorije automobila s kakvima se tržište napunilo od početka auto-industrije do danas.
No svi automobili na svijetu u očima auto-entuzijasta imaju jednu zajedničku točku. Ono “nešto” što ih je u stanju instantno privući i učiniti ih apsolutno poželjnima. I to neovisno o boji, obliku karoserije i onoga što se nalazi ispod poklopca motora.
A to “nešto” je dizajn. Ili performanse. Ili oboje. Ili pak niti jedno od navedenog.
Hmmm…
Na portalu smo već nekoliko puta slagali kompilacije i top-liste najljepših automobila iz ovog ili onog doba, klase ili kategorije. Stoga smo ovaj puta odlučili napraviti top-listu “najje*enijih automobila”. No prije nego krenemo s listom, definirajmo što bi opis “je*en automobil” zapravo u suštini značio:
Je*eni su automobili za nas oni koji nisu univerzalno lijepi. Mogu i ne moraju biti brzi, tehnološki napredni i posebni na ovaj ili onaj način.
Dakle, pričamo o automobilima koji uz sve svoje prednosti i mane imaju izražen karakter. I zbog toga nude milijardu i jedan razlog za obožavanje.
Uglavnom, kada bi se ova lista punila slavnim glumicama, na njoj se ne bi našla Pamela Anderson u Baywatch-izdanju, već Uma Thurman i Gillian Anderson. Tj. žene koje ne plijene pozornost svojim naglašenim fizičkim atributima, već one koje imaju “ono nešto” što ih na drugi pogled čini posebnima i ističe bez puno truda.
Kada bi se pak radilo o crtićima, neki današnji hollywoodski mega-hit poput “Frozen” ili “Cars” izrađen u 34D-tehnologiji na ovoj bi listi zamijenili “Stripy” ili “Gustav”. Tj. crtići koji privlače “nekim drugim” atributima i svrstavaju se među legende.
Uglavnom se nadam da sam barem dijelom uspio pojasniti što ovaj pridjev u kontekstu automobila znači, tj gdje se nalazi polazišna točka.
Stoga da ne duljimo, evo i liste…
10. Nissan Skyline GT-R (R34)
Iako znam da će me PlayStation-generacija u ovom momentu u mislima zabijati na križ i mučiti me do smrti, svejedno vrijedi reći kako Nissan Skyline GT-R nije lijep automobil. I nikada nije bio – barem ne u onom klasičnom smislu. Pogotovo u sklopu “novih vremena” za Nissan Skyline s ovim sufiksom koja su otpočela krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Jer čak i ako ste tamo negdje krajem prošlog milenija razmišljali o ljepoti i čistom dizajnu, onda ovaj čudnovati tehno-Japanac sa svojim debelim dupetom i blesavim stražnjim brisačem nije bio u fokusu kao npr. BMW M3 E46. Ali za razliku od spomenutog BMW-a M3, Nissan s ovim automobilom tada nije stvorio automobil koji će ljudi primarno gledati kao demonstraciju vlastite kupovne moći i životnog stila, već jedan od automobila kakvi se više nikada neće proizvesti. Jer sa svojih je 330 konja (odnosno 276 ako ćemo vjerovati dogovoru o marketingu unutar granica Japana) ovaj automobil bio u stanju uzeti mjeru bilo kakvom Porscheu, Ferrariju i Lamborghiniju, a BMW M3 to baš i nije mogao.
I sve se to događalo u stvarnom svijetu, gdje pravila i zdrava logika često ne vrijede.
Legendarni RB26DETT motor uparkiran u Skyline GT-R svoje korijene vuče iz svijeta utrkivanja, ali je usprkos tom trkaćem DNA u stanju bez većih servisa i zahvata napraviti 200,000 kilometara. Naravno, ako ga se ostavi na miru, odnosno u originalnom stanju.
Dotični motor predstavlja i savršenu bazu za “tjuniranje”, pa ne čude primjerci koji su sa sobom na evente i mitinge donosili i po 1,500 konjskih snaga. Ali u tome nije poanta ovog automobila, već se dotična nalazi u slavnoj povijesti i tradiciji zbog koje GT-R i danas zvuči poznato i posebno.
Isto vrijedi i za ATESSA E-TS Pro sustav (na V-Spec. verziji modela), sustav zakretanja četiri kotača, te onaj maleni i u to vrijeme poprilično smiješan zaslon na kojem ste mogli mjeriti sve i svašta. Ali i za dizajn samog automobila koji savršeno spaja generiku i posebnosti, te usprkos pomalo rudimentarnom pristupu i dan-danas djeluje opako i agresivno.
Samim time Nissan Skyline GT-R nije automobil, već jedna od najboljih demonstracija sile na četiri kotača koja savršeno pokazuje što se sve može napraviti kada je tehnologija striktno usmjerena prema performansama. I ako već no zbog čega drugog, onda je zato je*en.
09. Saab 900 Turbo 16S
Zdepast, čudnjikav i s vjetrobranskim staklom nalik nekakvom smiješnom američkom automobilu iz pedesetih. Sve je to Saab 900 Turbo. I usprkos tome je po izlasku na tržište postao jednim od (u svoje vrijeme) najnaprednijih automobila na svijetu.
Stoga vrijedi reći kako je riječ je o automobilu koji je itekako dobro, kvalitetno i planski odrađen, te iza sebe ima nekoliko vrlo interesantnih detalja.
Iako je Saab godinama dominirao na švedskom Rallyju i time postao jedna od “onih” marki za kojima se itekako diže prašina, ovdje nije riječ o homologacijskom “specijalu” poput mnogih drugih nazivno sportskih modela iz osamdesetih.
Doduše, s obzirom na zanimljivu povijesti i ništa manje zanimljive modele koji su tu povijest pisali, Saab je ciljao upravo na kupce kojima se upravo takvi automobili dopadaju. A kako i ne bi, kada je upravo ova tvrtka istovremeno proizvodila avione, prelazila ogromne udaljenosti s hrpetinama tereta u prikolicama svojih kamiona, te paralelno s time pobjeđivala na Rally-natjecanjima?
Saab 900 Turbo od 1979. godine u smislu dizajna donosi tek neke sitne detalje s kojima se razlikuje od svih ostalih varijacija na temu tog modela. No tek je sredinom osamdesetih svijet dobio najimpozantniju izvedenicu ovog Šveđanina s respiratornim pomagalom, jer tamo negdje od 1984. godine B202 motor dobiva 175 konja.
U usporedbi s ostatkom konkurencije unutar domene tadašnjih “Hot Hatch” automobila, Saab 900 bio je u najmanju ruku čudan.
Kao relativno uzak, dugačak skoro 4,7 metara i težak više od 1,300 kilograma, ovaj automobil mnogi nisu shvaćali pretjerano ozbiljno i poželjno. Zbog vrijednosti “na papiru” zajedno sa svojih 8,3 sekunde do 100 km/h i maksimalnom brzinom od 205 kilometara na sat nikoga nije oduševljavao usprkos 175 konja koji su svoje mjesto pronašli pod poklopcem motora.
Trošio je poput omanje države i bio je poprilično kompliciran i isto tako poprilično skup. Ali u pravom momentu i na pravom mjestu itekako je mogao fascinirati na pravi način. I to prvenstveno dizajnom koji je sam po sebi polarizirao svijet oko sebe, te koji je bio dovoljno čudan da ovaj automobil nitko nikada nije mrzio.
Pogotovo ne u crnoj boji karoserije.
08. Buick Grand National GNX
Da je legendarni “Mad Max” snimljen 1987. godine u Americi, nema sumnje u to da bi Mel Gibson svoju najzapaženiju filmsku ulogu ostvario za volanom ovog automobila. Jer Buick je s jedne strane u ovom automobilu vidio hvale vrijedan eksperiment, dok je s one druge bila riječ o svojevrsnom spašavanju ove slavne američke marke.
Stoga ništa nije prepušteno slučaju i nije se štedjelo ni na čemu.
Baza je ljepuškasti i ogroman Buick Regal T-Type, tj. američka ideja sportskog GT-automobila za mase. No za razliku od baze, GNX (odnosno Grand National eXperimental, što ova skraćenica znači) je dorađivan…pazite sad…u Wokingu, odnosno u centrali najpedantnije tvrtke iz svijeta automobila: McLaren.
Da, dobro ste pročitali.
Suradnja General Motorsa (odnosno Buicka) i McLarena jedan je od najbitnijih faktora vezanih uz ovu limitiranu seriju Buicka Regal.
Pod poklopcem motora nije klasičan V8 s milijardu kubičnih centimetara zapremine, već za američke pojmove skroman V6. U sklopu dotičnog se motora nalazio i AiResearch T-3 Turbo-punjač s potpisom tvrtke Garrett, a izuzev te za Amere pomalo čudne kombinacije, ovaj je Buick sa sobom donosio i hrpetinu u to vrijeme poprilično svemirskih materijala.
Od milja nazvan “automobilom Dartha Vadera”, ovaj se automobil proizvodio jako kratko. Proizvedeno je tek nekih 530 primjeraka i od tada do danas ovom automobilu vrijednost samo raste. A kako i ne bi, kada je klasičan američki (čitaj: uglati) dizajn dobio naizgled impotentan motor i na cesti (a i na stazi) vozačima Camara i Mustanga uzimao mjeru.
I ne samo to, već je ovaj uglati monstrum sa svojih 4,6 sekunde od 0-100 km/h i vremenom od 12,7 sekundi na četvrt milje pri ubrzanju uništavao Porsche 911 Turbo (930) i Ferrari F40. A to je pak nešto čime se tek malobrojni automobili mogu pohvaliti – bila riječ o Amerima ili nekom drugom.
Ukratko govoreći, ovaj automobil nije lijep, ne fascinira s brojkama i nije za svakoga. A to ga čini “je*enim”.
07. Lancia Delta HF Integrale
Loša elektronika. Traljava završna obrada. Ergonomija koja praktički da i ne postoji. Osjetljiv motor na kojem je često trebalo nešto raditi…
Sve su to odlike s kojima je Lancia na tržište izbacila Deltu HF Integrale.
Čak je i dizajnom ovaj automobil kockast i neugledan – pogotovo za današnje pojmove, odnosno kada se uspoređuje s automobilima koji vladaju aktualnim tržištem. Ali sve je to nebitno, jer ova je Lancia od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas postala kraljicom Rally-natjecanja i kao automobil u današnje vrijeme uživa kultni status. A s time (ili bolje rečeno u takvoj mjeri) se malo koji automobil može pohvaliti.
Delta HF Integrale u svojoj cestovnoj verziji oduvijek djeluje nekako sklepano. Tipična talijanska orijentacija prema kvaliteti iz tog vremena od ovog je automobila napravila svojevrsni mazohizam na četiri kotača. Servisi nisu bili planirani, već sporadični i ovisili su o jako puno faktora.
Vlasnici željni uživanja u vožnji zbog toga su često svoje vrijeme provodili u garažama i učili o mehanici dok je vani sijalo sunce, pa je između ostalog i zato ova Lancia (poput mnogih drugih) postala ozloglašenim “homologacijskim automobilom” koji se mogao kupiti u salonu.
Time je ova Lancia dobila i karakter koji možemo voljeti ili mrziti, ali ga u svakom slučaju cijenimo.
Ovaj automobil na cesti i dan-danas izaziva strahopoštovanje. Jer usprkos tek nešto više od 200 konja ova Lancia doslovno jede cestu.
Svejedno je radi li se o zavojima ili ravnicama, te je li podloga suha, mokra, šljunčana ili pokrivena snijegom. Delta HF Integrale je uvijek brza, sasvim dovoljno agilna i jednostavno pršti karakterom iz svake pore i proširenja. U današnje vrijeme je na svijetu preostalo relativno malo primjeraka koji živi i zdravi jurcaju cestama, pa je iz tog razloga i vrijednost ovom automobilu višestruko narasla.
Ali u osnovi je riječ o automobilu koji ne robuje “zlatnoj sredini”, već ga ili volite ili mrzite.
I upravo se zato se Delta HF Integrale našla na ovoj listi.
06. Porsche 944 Turbo S
Ako ste ikada bili na nekom “Track-Day” eventu, za pretpostaviti je kako ste vidjeli i neki od primjeraka “Porscheovog Volkswagena”, odnosno modela 944 kako jurca po stazi i postiže vrlo interesantna vremena krugova.
I kao što je to slučaj kod mnogih drugih Porscheovih modela, za to postoji razlog. A dotični je razlog ukratko sveden na apsolutnu upotrebljivost i savršen balans ovog automobila.
Iako tipičan uglati i pomalo zdepast dizajn iz osamdesetih ovaj automobil baš i ne opisuje pridjevom “ozbiljan”, 944 je usprkos tome jedan od jako dobro i precizno promišljenih sportskih automobila. I to će priznati čak i apsolutni fanatici za 911-icom.
Jer “problem” s ovim automobilom nikada nije ležao u njemu samome, već se svodio na Porsche 911 koji je bio (i uvijek će biti) Porscheova mega-zvijezda.
Legendarnu 911-icu mnogi gledaju poput originala, dok su svi drugi modeli neovisno o cijeni i namjeni tek kopije. Uostalom, pitajte samo prosječnog vlasnika Boxstera ili Caymana koliko su ga puta stričeki i tete u 911-icama odmjeravali s podsmjehom i sve je jasno.
Uglavnom, kako je 911 kao model suvereno vladao sedamdesetim, osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća, te kao model uživao status “originalnog Porschea”, tako se 944 usprkos svojim kvalitetama našao na margini.
I to iz krivih razloga.
Posljednji primjerci M44/52 motora s Turbo-punjačem na stražnje su kotače izbacivali tada sasvim pristojnih 250 konja i time od ovog sportskog automobila činili apsolutno iznenađenje. Jer u praksi je ta (za današnje pojmove relativno nikakva) snaga bila sasvim dovoljna za 6,3 sekunde do “stotke” i maksimalnu brzinu od nešto iznad 260 kilometara na sat. A to je pak uz odličan raspored težine od 1,300 kilograma bilo sasvim dovoljno da pojedini primjerci ovog automobila prežive i do današnjih vremena, te na stazi još uvijek prijete čak i puno jačim, skupljim, razvikanijim i novijim automobilima.
Porsche 944 oduvijek slovi kao sposoban automobil na stazi, dok Turbo S verzija svu tu sposobnost podiže na još koju potenciju.
A onda su tu i nezaboravni “pop-up” farovi koji na najbolji mogući način upotpunjuju dojam osamdesetih.
Nastavak slijedi…
