Što povezuje Ferrari, Ford i Citroën?
Ukratko, mačka. Jednobojna, crna mačka, toliko tamna da je gotovo nevidljiva kad se nalazi u mraku i zažmiri. No kad otvori oči daje svjetlo i odbljesak kakav rijetko što može točno kopirati i projicirati.
Iako svi uzimamo zdravo za gotovo naziv “mačje oči” za reflektirajuće pločice koje se nalaze na pedalama bicikla ili među žbicama kotača, to je noviji i mlađi “izum” od originalne crne mačke i koristi se svega četrdesetak godina.
Na samom početku 20. stoljeća Pierre Marchal, tada dvadesetogodišnjak u vojsci i s tek položenom dozvolom za vožnju automobila, upoznaje Renault Louisa. S njime istražuje mehaniku i mogućnosti uvođenja elektronike u vozila, a i ponešto u funkcionalne stvari za život.
Time je započeo svoje dugogodišnje učenje, istraživanje i napredak koji će u potpunosti preokrenuti viđenje utrka od Le Mansa do Monte Carla u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
Nekoliko godina nakon Prvog svjetskog rata, Marchal je sa svojom nekolicinom prijatelja i kolega otvorio tvrtku u predgrađu Pariza. Točnije rečeno garažu.
U toj su garaži zajedničkim snagama i pameću stvarali i proizvodili stvari poput projektora, dinama, startera, prednjih svjetala i još nekih stvari. Velika većina francuskih proizvođača pouzdala se u njihove proizvode i sve više ih je koristilo u svojim tvornicama.
Prema originalnoj priči, Pierre Marchal bio je veliki ljubitelj svog crnog mačka koji je bio redovit gost u garaži. Vraćajući se kasno navečer kući, u farovima je vidio odbljesak očiju spomenutog mačka i zacrtao ideju koja će potpuno izmijeniti tijek njegovog poslovanja. Zapisana je u povijest kao crna mačka – srećonoša pod sloganom “Svoje oči posuđujem samo Marchalu” ili u originalnom obliku “Je ne prête mes yeux qu’à Marchal“. A to ne čudi zbog toga što Francuzi obožavaju mačke – kao životinje, u umjetničkom obliku i u svjetski poznatoj ilustraciji Le Chat Noir. Ova se priča veže i uz vjerovanje u matagot – duh u obliku crne mačke koja vas čeka na raskrižju između ovog i onog svijeta, a ako je dobro nahranite omogućit će vam gotovo beskonačno bogatstvo.
Uglavnom, tipično mačje – dajte dobru hranu i sve će biti kako treba.
Prvi su veći uspjesi postignuti već tri godine kasnije. Tj. kada je tvrtka Marchal postala sponzor Rallyja Monte-Carlo i sudjelovala u pobjedi na Le Mansu. Vozači Robert Bloch i Andre Rossignol kao prvi dvostruki pobjednik Le Mans utrke, vozili su simpatičnu Lorraine-Dietrich B3-6 s Marchal farovima. Činjenica da su prvi napravili maglenke za trkaće automobile samo je doprinijela poslovnom usponu tvrtke.
Do početka tridesetih godina prošlog stoljeća, Marchal je svojim farovima krasio modele proizvođača Hispano-Suiza, Delahaye, Talbot i još neke. A prema novelama o Jamesu Bondu, prvi službeni auto “007” bio je takozvani Blower Bentley iz 1931.godine kojem put također osvjetljava “mačak”.
Vrijedi spomenuti kako je ovaj Bentley proizveden u svega 55 primjeraka između 1929. i 1931.godine, te kako trenutna cijena preživjelih Blowera kreće od 400 tisuća do skoro 5 milijuna dolara. Reklo bi se sitna cijena upakirana s “mačjim očima”.
Uspon u proizvodnji i popularnosti dobio je pauzu tijekom Drugog svjetskog rata, nakon kojeg je brendiranje “crnog mačka” uzelo maha. U toj novoj eri za Marchal mačak na reklamnom posteru počinje žonglirati dijelovima za auto, nosi lampe u šapama, vozi auto s kacigom na glavi i maše ciljnom zastavom. A to je 1954. privuklo i Ferrari 375 Plus koji je u rukama vozača Gonzaleza i Trintiganta osvojio utrku 24 sata Le Mansa i ujedno odradio fantastičan marketing.
Odmah nakon toga Lancia umjesto dotadašnjih farova uzima Marchal kao službenog dobavljača i zarađuje pobjedu na Rallyju Monte Carlo. Time “crni mačak” još više dobiva na popularnosti.
U svrhu promoviranja različitosti vozila na kojima su bile njihovi farovi, tvrtka je preuredila Citroënov H-Van.
Na njega su montirali skoro sve što su proizvodili u to vrijeme. Odnosno sve vrste i veličine svjetala, truba, dijelova za automobile, a krov je krasio ogroman S.E.V. Marchal natpis.
Ako se nađete u blizini Muzeja 24 sata Le Mansa, možete uživo pogledati tu instalaciju staru nekoliko desetljeća.
Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća logotip sastavljen od mačke i crno bijele zastave, “zacementirao” je tvrtku Marchal kao instantno prepoznatljivu i usko vezanu za autosport. A na popis automobila kojima Marchal posuđuje “oči” našla se i retro jurilica Ferrari 330 koju je 1962.godine vozač Phil Hill doveo do pobjede na utrci 24 sata Le Mansa. Bila je to posebno istaknuta pobjeda, jer se radi o prvoj postignutoj s takozvanim jodnim projektorima. Odnosno farovima koje su u to vrijeme za cestovnu upotrebu tek testirali u Marchalu.
Sa čvrstim temeljima i dotadašnjim uspjehom, Marchalove su se “oči” našle i na Porsche trkaćim izvedenicama 911-ice i legendarnog modela 917. Uz slavne trkaće iz Zuffenhausena, tvrtka Marchal svoje je farove ugradila na još jednu legendu, odnosno Ford GT40. Na tom je Fordovom trkaču tvrtka Marchal doprinijela osvajanju nekoliko pobjeda na utrci 24 sata Le Mansa krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. A potom su i Renault Gordini i BMW Alpina također zavoljeli “crnog mačka”.
Budući da je u to vrijeme preminuo osnivač i začetnik cijele ideje, Pierre Marchal, došlo je do laganog popuštanja uspjeha i promjene poslovanja. Samim time je konkurenciji još malo oslobođen put do naslova pobjednika. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća tvrtka Ferodo preuzima poslovanje tvrtke Marchal i vodi je u malo drugačijem smjeru. Time se smanjuje naglasak na proizvodnju farova, ali se poboljšava proizvodnja preostalih dijelova.
Već nekoliko godina kasnije, tvrtka Cibie kao najveći konkurent udružuje snage s Marchalom i postaje nešto što je do današnjeg dana poznato kao Valeo grupacija.
Osim tvrtke Cibie kao glavnog konkurenta u suparničkim se krugovima našla i tvrtka PIAA. Iako je osnovana čak desetljeće prije Marchala, svejedno nije bila toliko uspješna kao “crna mačka”. Ali još je uvijek aktivna s ogromnim opusom farova koji bi mogli biti potrebni na tržištu.
Što se tiče konkurencije, na sam spomen naziva Bosch prva asocijacija rijetko će biti svjetla. Ali i ta je tvrtka pronašla svoje sunce u domeni rasvjetnih dijelova na automobilima. Jedna od specifičnosti ove tvrtke bila su asimetrična svjetla, odnosno farovi s kojima je vozačeva strana davala više osvjetljenja od one sa suvozačeve strane. Zbog te se asimetričnosti prednjih farova smanjio odbljesak u prometu.
Talijanska tvrtka Carello također je osnovana prije Prvog svjetskog rata. A svoj je uspjeh zaradila na domaćem tržištu proizvodeći svjetla za maglu. Uostalom kako uopće i zamisliti neku Alfu ili Lanciu, a da na sebi nema talijanske maglenke?
Na području Balkana sedamdesetih je godine prošlog stoljeća postojala i tvrtka Saturnus. Ova je tvrtka još uvijek prisutna i u današnje vrijeme djeluje kao glavni sponzor slovenske utrke koja se i naziva Saturnus.
Početkom 1990. godine ova je tvrtka zamijenila metaliziranu podlogu za termootpornu plastiku u svim svojim svjetlima i time je napravila ogroman korak. Na tržištu je prisutna i danas te se uz kontinuiran razvoj bavi i proizvodnjom svjetala za maglu, dnevnih svjetala i multifunkcionalnih lampi.
Kako su se uz razvoj u proizvodnji isprepletali usponi i povremeni padovi svih tvrtki, Marchal se i dalje provlačio kroz tvornice kao klasik koji se jednostavno morao naći na još više različitih modela automobila. Time s jedne strane imamo Citroën DS, odnosno legendarnu “Žabu” s “mačjim očima” koju farovi ove tvrtke vode po europskim cestama, a s druge strane imamo gotovo svaki Mustang GT koji je proizveden u prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Iako se tvrtka Marchal kroz svoju slavnu povijest provlači kroz različite kombinacije i partnerstva, osamdesetih godina prošlog stoljeća ova tvrtka postaje dio Valeo-grupacije, čiji je i danas dio zajedno s tvrtkom Cibie. Gledano kroz povijest, jasno je da u svoje vrijeme Pierre Marchal sa svojim “crnim mačkom” osigurava itekako dobru vidljivost za neke od fantastičnih modela automobila. Ova je tvrtka kroz svoju bogatu povijest bila sveprisutna i cijenjena u vrijeme takozvanog “vintage motorsporta” i legendarnih utrka poput 24 sata Le Mansa, čemu su i nove generacije mogle svjedočiti kroz nedavnu ekranizaciju u sklopu filma “Ford vs Ferrari”.
Naziv tvrtke Marchal prema nekim je navodima 2009. godine kupila japanska tvrtka koja se bavi proizvodnjom farova za automobile. No uz sve preinake i razlike auto-entuzijasti teško pristaju tako nešto nazivati prezimenom koje je pedesetih i šezdesetih godina značilo najbolje od najboljeg.
Tko bi rekao da je u tako nečemu pomogla obična, sretna crna mačka.
