Što mislite, koliko vrijedi ova Toyota Corolla?
Ne… U krivu ste.
Kada su se u Toyoti tamo negdje početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća odlučili proizvesti maleni i praktičan automobil sportskog karaktera, nitko nije mogao niti pretpostaviti da će skoro 40 godina kasnije taj automobil i dalje biti poželjan. I to samo tako.
Riječ je naravno o Toyoti Corolli pete generacije. Odnosno o izvedenici Corolle koja na sebi nosi oznaku AE86. Automobilu koji s jedne strane za mnoge slovi kao japanski odgovor na Volkswagen Golf GTI, dok s one druge u svijetu tuninga, stylinga i utrkivanja još većem dijelu štovatelja svijeta automobila znači puno više od toga.
Svojevremeno se po izlasku ove Toyote na američko tržište oglasio renomirani časopis pod nazivom „Road & Track“. I pri svojim prvim je testiranjima ekipa novinara tog časopisa zaključila kako AE86 nije samo malena gradska jurilica, već puno više od toga. A godinama kasnije se isti taj časopis osvrnuo na taj prvi američki test vrijednosti ovog japanskog modela i zaključeno je kako „Toyota Corolla AE86 predstavlja kultnu ikonu među automobilima koja je protkana kroz najranije dane Drifta“.
Mi bismo se s time složili. Jer agilniji i upotrebljiviji automobil ovakvog tipa u današnje vrijeme ne možemo ni zamisliti. A o kvaliteti i otpornosti na zub vremena da i ne pričamo…
Toyota Corolla dezignacije AE86, odnosno Sprinter prodavala se kao Coupé i kao „liftback“. A uz to je bilo moguće naručiti verziju s „Pop-up“ farovima i bez njih.
Ona s pokretnim farovima nazivala se „Trueno“, dok je ona s fiksnim farovima nosila naziv „Levin“. Naziv „Trueno“ u maniri klasične japanske teatralnosti derivat je španjolske riječi za „grom“, dok je „Levin“ kao naziv stigao iz engleskog dijalekta i kao pojam znači „munja“. Stoga u kombinaciji s Toyotom u osamdesetima vrijedi povezivati munje i gromove. I to one na četiri kotača koje su na tržište stizale s praktički savršenom raspodjelom težine, stražnjim pogonskim kotačima i s motorom koji je uz oveće brojke okretaja podnosio torturu kao malo koji drugi motor na svijetu.
Zato su u relativno kratkom vremenu (ali i uz dobro odrađen marketing) ove izvedenice Corolle paralelno skupljale svoje bodove na stazama i na ulicama. Odnosno u rukama profesionalnih trkača i onih koji su se jureći po ulicama i brdskim cestama tako osjećali. Tu je Toyota napravila pun pogodak i Corolla s oznakom AE86 postaje globalni hit.
„Hachi-Roku“ (odnosno „osam-šest“ prevedeno s japanskog jezika) tijekom godina i godina nastupanja na utrkama te šutanja dupeta po cestama i stazama uzduž i poprijeko Japana uskoro je postala jednim od „onih“ automobila koje su mnogi auto-entuzijasti poželjeli imati u svojim garažama. A onda je 1995. godine stigao Manga strip pod nazivom „Initial D“…
Dotični je strip jako brzo ekraniziran u crtani serijal. A onda je priča o Takumiju Fujiwari i „Truenu“ njegovog oca stigla čak i do naših krajeva. Tim je polu-biografskim crtanim postignućem za „Hachi-Roku“ osigurana vječna slava. Ali i jedno posebno objašnjenje vezano uz rast cijena ovog danas već ustoličenog modernog klasika. Prodavatelji značajni porast cijena u posljednje vrijeme pravdaju kao „Takumi tax“ ili „Tofu Tax“, odnosno „porez“ nazvan prema glavnom liku iz crtanog serijala „Initial D“ i posla kojim se njegova obitelj bavi. A kupci se s tim „oporezivanjem“ itekako slažu.
Uostalom, da nije tako, ova Corolla AE86 pred vama nikada ne bi bila prodana za 46,250 Funti.
Da… Dobro ste pročitali. Toyota Corolla AE86 Levin koju upravo gledate prodana je na internetskoj aukciji prije nekoliko dana. I njena je donedavna vlasnica za svoj automobil putem aukcije inkasirala skoro 50,000 Funti. Odnosno skoro četiri puta veći iznos od onog plaćenog 1987. godine, kada je vlasnica po prvi puta imala ključeve svoje Corolle u rukama.
Automobil je dakle pušten u prodaju putem internetske aukcije na stranicama renomirane tvrtke „Car & Classic“. Izuzev apsolutno originalnog stanja i sasvim solidnog stupnja očuvanja, ova Corolla je prešla nekih 90,000 milja. Odnosno nekih 145,000 kilometara. Pa iako to nije mala kilometraža, na automobilu je navodno sve originalno i sve funkcionira savršeno.
Ova je Corolla inicijalno kupljena u ovlaštenom Toyotinom zastupstvu u britanskom Cambridgeu. Vlasnica je odlučila samoj sebi pokloniti automobil, kako bi se riješila tuge zbog prekida s tadašnjim dečkom. A onda je 34 godine kasnije ista vlasnica bila prisiljena prodati automobil zbog trajne ozljede uz koju je postalo jako teško upravljati automobilom bez Servo-upravljača.
Tako se ova dvobojna Corolla zajedno sa svojim fiksnim prednjim farovima pronašla na aukciji. I donijela svojoj vlasnici hrpetinu novaca za automobil. Jedan od onih koji s jedne strane jesu u svom originalnom i poprilično očuvanom stanju. Ali istovremeno i onih koji su voženi na dnevnoj bazi i koji su tijekom godina i godina upotrebe skupili oveću količinu kilometara.
Bilo kako bilo, ova je Toyota Corolla upravo pronašla svog novog vlasnika. I to usprkos kilometraži i popisu opreme koji ne sadržava klima-uređaj, servo-upravljač, Infotainment-sustav i slične moderne stavke na koje su današnji kupci ne samo navikli, već su o njima postali i ovisni.
Naravno da će uvijek postojati oni koji će na ovaj automobil i ovu postignutu cijenu tek odmahnuti rukom i prokomentirati nešto uskogrudno i uvredljivo. I ti će neki možda jednim dijelom biti u pravu, jer 46,000 funti stvarno nije malo novaca. Pogotovo ne za automobil s preko 140,000 prijeđenih kilometara.
Ali s druge strane ipak jest riječ o modernom klasiku koji je taj status itekako zaslužio. A za takve automobile u očima nekih niti jedna cifra nije pretjerano visoka.
Pa iako sebe ne vidim vlasnikom takvog automobila za ovakav iznos novaca, svejedno mogu razumjeti zašto se netko odlučio iskrcati novac i postati vlasnikom ove Corolle.
Jer ako već ništa drugo, onda vrijedi reći kako se ovakav lagan, agilan, kvalitetan i realno brz automobil više nikada neće proizvesti.
Slažete li se?
