Spomenimo SUV Coupé kao trend notorne gluposti…
Nedavno sam se dotaknuo Mercedesove izmišljotine pod nazivom CLS. I to u obliku automobila koji za svijet u kojem je nastao označava jednu sasvim novu i totalno pomaknutu eru krivih definicija i brkanja pojmova.
Ali iskreno vjerujem da smjer koji su tih dana i s tim modelom pokrenuli ljudi u Mercedesu nisu imali niti u primislima…
Nije prošlo puno vremena otkad se jedno jutro na zaslonu mog telefona pojavila obavijest o mailu koji sam zaprimio od Porschea. Dotični je mail u sebi sadržavao svu silu marketinškog materijala s kojim je praćen izlazak „dugo očekivanog“ modela Cayenne Coupé.
Da… Porsche Cayenne Coupé – automobil koji s bilo čime što bi se moglo opisati kao Coupé ima veze otprilike kao i roditelj-odgajatelj s radnim vremenom i odgovornosti prema poslu. Odnosno u prijevodu rečeno, nikako.
Sama najava započinje sa svom silom atributa i pridjeva s kojima se kiti ova najnovija pretila izmišljotina iz Zuffenhausena.
A onda u nastavku slijedi sva sila detalja koji su me iz navoda u navod tjerali na skidanje kilograma i vježbanje trbušnih mišića od smijeha.
Naime, „Središnji dio krova modelu daje karakterističan izgled sportskog automobila poput Porschea 911 GT3 RS“.
Ajme majko…
Zar netko u Porscheu stvarno misli da je vlasnicima bitno da im karbonski krov (koji je onako usput rečeno nepotreban sam po sebi, jer Cayenne Coupé teži milijun tona) izgleda kao i krov na jednoj od najluđih izvedenica 911-ice svih vremena?
Hm… Netko je s time pobrkao lončiće, ako se mene pita.
Zatim priča o karbonskom krovu ima i svoj nastavak, jer je „krov dostupan u jednom od tri sportska paketa za Cayenne Coupé“.
I tu ne bi trebalo smetnuti s uma kako Cayenne ni u kojem obliku i verziji nije sportski automobil, već pretili lijek za komplekse manje vrijednosti na četiri kotača.
Isti taj Porsche Cayenne Coupé u popisu doplata ima još nebrojene „sportske dijelove“. Ali neki su dijelovi pojedinih paketa i više nego smiješni, pa ih u krajnjoj liniji vrijedi spomenuti.
Npr. u sklopu „laganog sportskog paketa“ možete odabrati „multifunkcionalni i grijani višenamjenski upravljač“. Pa sad neka meni netko objasni kako višak elektronike (koja ima svoju masu i utječe na težinu vozila) olakšava automobil poput ovog. I u konačnici vrijedi postaviti pitanje zašto je to zapravo uopće bitno, s obzirom na to da Cayenne Coupé ima skoro 2,3 tone i sam po sebi nije sportski automobil.
Niti će ikada biti.
Doduše, performanse u obliku 2,8 sekundi do stotke i maksimalna brzina od trilijun i pol kilometara na sat na papiru govore drugačije. Ali s obzirom na to da Cayenne Coupé u svojoj najjačoj verziji ima skoro 700 konja, to nikoga ne treba pretjerano čuditi.
Uglavnom, sva sila karbona i elektronike od ovog automobila čini još jednu pretilu nakupinu ego-tripa na četiri kotača.
I to je sve čemu ovaj automobil zapravo služi.
Ista je priča i s BMW-om X6M koji kao Coupé-SUV ima isto toliko smisla kao i Cayenne Coupé.
Odnosno nikakvog.
Ako je ideja SUV-automobila primarno orijentirana prema praktičnosti i luksuzu, onda X6M možemo opisati samo kao ogroman „fail“. Jer „praktična stražnja sjedala“ na sebi mogu zadržati jedino ekipu koja je visoka 1,24 metra ili pak one kojima auto-fellatio predstavlja životni stil. A manje-više isto vrijedi i za prtljažni prostor u koji za razliku od modela X5 ne stane niti jedan prosječno veliki janjac bez ražnja, što možda nije presudno, ali je nekim domaćim šerifima i dalje od saveznog značaja.
Naravno da stavki opreme ne fali niti u sklopu ovog bavarskog izazivača unutar klase. I naravno da je pola automobila (uz doplatu) moguće presvući s karbonskim ovim i onim te dodati „ultra-sportsko“ sve i svašta.
Jasno je i da X6M ima ogroman motor s više od 600 konja, pa samim time tijekom ubrzavanja do stotke okupantima unutar interijera može bez problema razmjestiti organe. Ali s obzirom na glomaznu karoseriju i nenormalno tvrd ovjes, ovdje više nije riječ o praktičnom automobilu koji fascinira svojom udobnošću, već o automobilu koji ima težak poremećaj osobnosti i realno ne služi ničemu.
Ali usprkos tome je X6M dobio čak i svoje „Competition“ izdanje, odnosno još više karbona i konja te još višu cijenu. I s tim se komponentama vezanim uz automobil s teškim poremećajem osobnosti zapravo postavlja jedno logično pitanje: ako „Competition“ znači „natjecanje“, u čemu se dotični automobil zapravo može natjecati?
Hm…
Mercedes-Benz je sa svojim modelom GLE Coupé također stvorio hibridnu verziju nečega što bi u nekim davnim vremenima zaslužilo gorjeti na lomači ili biti protjerano iz sela.
Jer GLE Coupé poput svoga dva gore navedena konkurenta nije Coupé.
Niti će ikada biti.
Riječ je o automobilu koji je u bazi pravokutnik sa zaobljenim rubovima. Na cesti djeluje poput bespravne gradnje i svojim dizajnom odlazi u domenu u kojoj se donedavno proizvođači automobila nisu niti približno mogli i htjeli nalaziti. I zato je kao spoj luksuza, tehnologije, praktičnosti i performansi riječ o još jednom automobilu koji bi bez problema mogao poslužiti kao maskota za „Fail Army“ kanal na JuBiTou.
Da… Naravno da taj zaobljeni pretili brucoš na cesti djeluje „moćno“. I naravno da unutar stavki opreme ima stavki koje nemaju luksuzne hotelske sobe. Naravno da ima mali milijun konja pod poklopcem motora i svu silu tehnoloških sitnica zbog kojih se ravnopravno može boriti unutar konkurencije u kojoj se nalazi ostatak tih pretilih tehno-čudovišta na ego-tripu.
Ali to ga i dalje ne čini automobilom koji se u domenu Coupéa može svrstati na bilo koji način.
I tu prestaje svaka daljnja rasprava bazirana na znanju o automobilima i zdravoj logici, jer sva tri navedena automobila nisu ništa drugo do pukih (i poprilično jadnih) marketinških trikova i podilaženja ekipi dubokih džepova.
Amen.
Istini za volju, Porsche Cayenne Coupé, BMW X6 i Mercedes-Benz GLE nisu jedini „Coupé-SUV“ modeli na tržištu. Jer su se s vremenom u cijelu tu priču upetljali i Francuzi, Talijani, Japanci i svi ostali koji se u sklopu kataloga zemalja-proizvođača automobila nalaze, pa se tržište uvelike popunilo s takvim bijednim marketinški-orijentiranim klasifikacijama pojedinih modela iz svijeta automobila.
No to i dalje ne znači da za sušto postojanje bilo kojeg od automobila poput npr. Audija Q8, Renaulta Arkane, Geelyja Tugelle ili pak sumanuto jakih automobila takvog tipa poput Aston Martina DBX, Lamborghinijevog modela Urus i njima sličnih postoji realan opis koji ima veze s bilo čime što se u povijesti klasificiralo kao Coupé.
Odnosno ispravno.
U srži je i dalje riječ o pretilom pravokutnicima koji izuzev visoke pozicije za volanom i sve sile igračaka nemaju baš pretjerano puno smisla. Pogotovo ne u onoj „performance“ domeni u kojoj takvi automobili imaju milijun kilograma i isto toliko konja koje u stvarnom svijetu nitko normalan niti zna, niti može iskoristiti.
I zato je Coupé trend među SUV-modelima nešto nepotrebno, krivo i poprilično blesavo.
Što se mene tiče, SUV-modele vidim kao nešto pretjerano u svakom zamislivom obliku i prema svim kriterijima svijeta automobila.
Jasno mi je da ih ljudi kupuju upravo zbog njihove nazivne superiornosti, sigurnosti i statusa koji uz neke od njih skoro obavezno dolazi. Samim time ih ne volim i nikada ne bih htio imati neki takav automobil ispred svojih vrata. Ali s obzirom na tržište gladno krivih vrijednosti, jasno mi je da u današnje vrijeme na jednu prodanu limuzinu čak šest kupaca kućama odlaze za volanom SUV-modela te da proizvođači automobila zadovoljno trljaju ruke i broje lovu od prodanih primjeraka.
Isto tako mi je jasno i da su upravo pojedini SUV-modeli spasili neke proizvođače automobila od sigurnog izumiranja. Ali i za to je također „krivo“ tržište kojem je svaka senzacija zanimljiva punih 32,4 sekunde i koje o automobilima iz godine u godinu zna sve manje. Zato se SUV-modeli izbacuju poput pijanaca iz diskoteka i zatrpavaju prometnice od nemila do bestraga. I sve to proizvođači automobila jako dobro znaju, pa su zato osim preplavljivanja tržišta sa svojim SV-ovima, Mini-SUV-ovima i sličnim nepotrebnim klasifikacijama i kategorijama s vremenom odlučili još malo pobrkati pojmove i na svijet predstaviti svu silu Coupéa koji to ni približno nisu.
Ali time svijet automobila nije ni najmanje obogaćen, ako se mene pita.
Dapače, brkanjem pojmova, spajanjem nespojivog i puštanja odjela marketinga s lanca da svilenom prašinom premazuje oči kupaca, proizvođači automobila su dobrim dijelom oskvrnuli sve ono čemu su zaljubljenici u taj svijet na četiri kotača skloni. I zato se najiskrenije nadam da će Coupé-SUV kao kategorija izumrijeti u najkraćem mogućem vremenskom roku.
A vi cijenjeni čitatelji?
