Dragi Mercedes-Benz, hvala vam nizašto
Iako se novopečeni štovatelji svijeta automobila možda neće složiti s ovim tekstom, ja najiskrenije mislim da je upravo Mercedes-Benz 2001. godine iza debelih i zatvorenih vrata sobe za sastanke u Stuttgartu pokrenuo uništavanje auto-industrije u pojedinim segmentima.
A model s kojim je tom prigodom pritisnuta „auto-destruct“ tipka bio je prvi CLS.
Znate li što je to zapravo Coupé i koja je konkretna definicija takvog automobila?
Službena definicija kaže kako se tim nazivom objašnjava postojanje “automobila s fiksnim krovom, dvojim vratima i kosim stražnjim dijelom karoserije”.
I ta je definicija prisutna još tamo negdje od prvih dekada 20. stoljeća.
Ali usprkos toj službenoj definiciji i svim tim dekadama do danas, to se isto pitanje još uvijek svako malo pojavljuje u kuloarima svijeta automobila. I praktički je nevjerojatno koliko su neki u stanju otići od stvarne definicije, ne bi li opravdali postojanje grdobina poput prve Panamere, BMW-a X6 ili Mercedesovog modela GLC Coupé. Jer štura realnost kaže da dotični s poimanjem Coupé-automobila nemaju ama baš nikakve veze.
I nas koji znamo i cijenimo tu izvornu definiciju i prve modele koji su se okitili tom klasifikacijom nitko na svijetu ne može uvjeriti u suprotno.
…a sve je počelo 2001. godine kada se na svijetu iz mašte na stvarnom komadu papira pojavio prvi Mercedes-Benz CLS.
Naime, kako je Mercedes-Benz oduvijek stremio revoluciji i svako malo izmišljao toplu vodu, tako je i CLS plod razmišljanja koje se događalo „izvan kutije“. Već su inicijalne skice pokazivale mogućnost spajanja nespojivog i samim time stvaranja nečega što svijet nikada prije nije imao prilike vidjeti. Ali nitko se očito nije zapitao zašto je tome tako i u kojem bi smjeru čitava priča mogla otići. Jer da kojim slučajem jest, Mercedesov se elegantni i pomalo čudnovat model pod nazivom CLS najvjerojatnije nikada ne bi dogodio.
Ili bi ga izmislili Koreanci, na što najvjerojatnije nitko ne bi niti pokušao reagirati, a kamoli kopirati ideju.
Dakle, Mercedes-Benz CLS kao ideja postoji od 2001. godine. I već od prvih crteža pokušava spojiti limuzinu s Coupéom. Odnosno uz oblik limuzine i sve atribute koji s tim oblikom dolaze svom novom i luksuznom modelu podariti imidž sportskog i elegantnog automobila s dvojim vratima.
S vremenom je krenula i razrada te omanje revolucije i nove sjajne zvijezde u Mercedesovom stelarnom opusu. I cijela je priča do finalnog predstavljanja gotovog modela na salonu automobila u New Yorku 2004. godine trajala poprilično puno vremena.
Na kraju je CLS kodnog naziva C219 sam po sebi i zajedno s četverim vratima na sebi odradio savršenu marketinšku kampanju.
Neki su se već na prvi pogled zgražali, a nekima su istog trenutka počele curiti sline i još pokoja tjelesna tekućina. Ali svi su o ovom automobilu pričali, jer je ekipa u Mercedesu svima ubacila „bubu u uho“ svrstavši CLS među Coupé automobile.
Samim time je taj prvi CLS u današnje vrijeme moguće usporediti s onom falusoidnom serijom reklama za mesne proizvode koja je na jumbo-plakatima u Hrvata bila aktualna prije 10 i više godina. Ili je marketinški odjek za ovaj automobil moguće usporediti s ovom aktualnom kampanjom koja uz najobičnije kekse s čokoladom na istu ambalažu smješta i peračicu prozora, odvjetnicu, Xenu-ratnicu i tko zna kakva još sve zaposlenja i karijere.
Zbog svega toga Mercedes-Benz CLS nije toliko automobil, koliko pokretna kontroverza i marketinška kampanja. Ali i zorni prikaz onoga što nastane kada se netko odluči iz ovog ili onog razloga pobrkati pojmove.
Iskreno govoreći, Mercedesu je s CLS-om uspjelo proizvesti nešto unikatno i (barem nekima) zanimljivo. Jer na kraju krajeva i dalje vrijedi reći kako CLS doista jest elegantan, robustan, luksuzan i po mnogočemu zanimljiv automobil koji je ekipi u Mercedesu svojom prodajom zaradio hrpetine novaca.
Ali problem nastaje u trenutku kada ostatak svijeta automobila počinje shvaćati kako je CLS u biti savršena formula za eksploataciju ideje i kopiranje unedogled, jer samo nekoliko godina nakon izvornog CLS-a na red dolaze i raznorazni BMW-ovi i Audijevi modeli, a onda i Volkswagen, Hyundai, KIA, Honda, Lexus… Pa čak i Cadillac. Jer tom trenutku postaje jasno da je Mercedes kreiranjem nečega što je u potpunosti krivo nazvano stvorio trend među onima kojima definicije, pravila i nazivi ionako ne znače baš pretjerano puno u životu.
Uostalom, ajmo ovako…
BMW pod sufiksom „Gran Coupe“ također prodaje zaobljene izmišljotine koje na sebi imaju četvera vrata i prisilno sami sebe utrpavaju u Coupé-ideologiju iako tamo nemaju što tražiti. Isto vrijedi i za Audi A5 i A7, tj. modele koji su zapravo uz prisilnu „kupeizaciju“ kopirali Renault i u svijet automobila donijeli i trend fotokopiranja većih modela u manjim mjerilima. Volkswagen je s Passatom CC također odlučio kopirati CLS i predstaviti svoj „narodni“ Coupé s četverim vratima, ali za pola manje novaca od originalnog Mercedesa. A onda su se manje-više svi proizvođači zaželjeli oteti svoj dio tržišnog kolača s tim krnjim nazivanjem neke od barem nazivno posebnih limuzina i bilo je samo pitanje vremena kada će se Mercedes-Benz opet odlučiti spajati nespojivo.
To se naravno ubrzo dogodilo. Ali ne od strane Mercedesa, već se oko poremećaja osobnosti za neki od modela pobrinuo BMW. I to kakvog poremećaja…
Naime, nakon što su pojedini proizvođači automobila spojili karavan s limuzinom i dobili SUV (odnosno Sports Utility Vehicle), neki su otišli korak dalje i spojili karavan s limuzinom i nazvavši ga SAV (odnosno Sports Active Vehicle) podarili mu „prilagodljiva vozna svojstva“ koja (nazivno) funkcioniraju i na cesti i na polju. A onda se neki nastrani ovisnik o pornografiji s magarcima i vrtnim patuljcima dosjetio spojiti SUV s Coupé-automobilom i eto ga… Rođen je prvi SUV-Coupé u obliku ružnjikavog i totalno neupotrebljivog BMW-a X6.
Ako bismo i dalje pratili definicije, „Coupé-SUV bio bi vrsta sportskog terenskog vozila s kosom stražnjom linijom krova nalik onima s kojima na tržište dolaze „Fastback“ modeli“. Kosa linija krova je dakle prisutna kako bi ponudila stilsku prednost u usporedbi Coupé-SUV-a sa svojim standardnim SUV kolegom. Ali prvenstveno je ideja proizvesti nešto upadljivo i glomazno što će s druge strane biti dovoljno „drugačije“ da proizvođači na to nešto mogu staviti još veću cijenu i prodavati muda pod bubrege.
I zato krepavam od smijeha skoro svaki puta kada na cesti vidim neki Coupé-SUV, jer za volanom ne vidim čovjeka, već nakupinu kompleksa manje vrijednosti i želje da ispadne „drugačijim“ od drugih.
Uglavnom, fuj…
Neki se od vas cijenjenih čitatelja s ovime neće složiti. Velecijenjeni djelatnici marketinga će također izbacivati paru na uši zbog toga. Ali ako se mene pita, BMW X6 stvarno je poprilično neupotrebljiv, ružnjikav, pretjerano glomazan, pretjerano pompozan, užasno skup, neugledan i u svakom detalju pretjeran automobil u kakvom se vozikaju oni „uspješniji“ od nas u normalnim automobilima.
Eto… napisao sam to. Javno i bez ikakve zadrške, jer ovaj “automobil” to zaslužuje.
Usprkos svemu tome X6 definitivno ima svoje kupce, što samo po sebi nije problem. Ili barem ne bi bilo da je BMW X6 u svemu tome ostao sam na svijetu. Ali nije, jer je ubrzo manje-više svaki proizvođač automobila poželio kapitalizirati priču, preoteti dio tržišnog kolača za sebe i u svijet plasirati svoje pretilo čudovište s poremećajem osobnosti.
S vremenom su se na tržištu pojavljivali raznorazni Audiji, Porschei, Hyundaiji, Mercedesi, Chevroleti i masa drugih, a onda je BMW u svemu tome odlučio od Audija ukrasti fotokopirni aparat i X6 smanjiti za 25%. Tako je nastao model X4, a onda po tko zna koji puta sva sila smanjenih modela ove (tada) nove i užasne klasifikacije.
Time je po prvi puta stvoren umanjeni primjerak kompleks-wagena za bogate i slavne. A onda je sve skupa doista uzelo previše maha…
…i tako do danas, kada upravo takvi automobili bivaju predmetima želja kupaca i publike, dok su brze limuzine na izdisaju, a pravi Coupé automobili nekako u sklopu javnog mijenja djeluju sramotno i u njima se prema mišljenju mnogih vozikaju kompleksaši, mikropeničari i oni u krizi srednjih godina kojima je erektilna disfunkcija preuzela većinu seksualnog života.
Uglavnom, sve je unutar auto-industrije tijekom posljednjih godina ispalo naopako. Coupé je kao karoserijska izvedba prošao više medijske prostitucije nego onaj klinac kojeg mater u pauzi između poziranja za omekšivač svako malo naslikava za medije i društvene mreže. A za sve je kriv originalni CLS koji je sada već davne 2001. godine krenuo u misiju spajanja nespojivog.
Ili bi barem trebao biti.
I zato naslov vrijedi ponoviti: Dragi Mercedes-Benz, hvala vam nizašto.
(onajsmajlićkojemnijedobro)
