„Problem je u softveru“, kaže Alfa Romeo
Usprkos svim afinitetima prema marki i modelima od strane auto-entuzijasta diljem svijeta, zbog „sitnih“ propusta ispada kako je Alfa Romeo svoj vlastiti najveći neprijatelj.
„Hir vi gou agejn“ rekla bi teta Ingrid, ali prije nego tu neuko izrečenu doskočicu uzmemo za ozbiljno, budimo realni – Alfa nikada nije dosadna. Čak ni dok se o modelima te marke piše. Stoga se vrijedi pozvati na onu staru narodnu i na mrtvom jeziku reći „repetitio est mater studiorum“ i baciti se na temu…tj. njen nastavak.
Naime, nedavno sam objavio tekst na temu troboja Alfe Giulije QV s njenim njemačkim konkurentima. Dotične su njemačke snage u tom momentu predstavljali Mercedes-Benz AMG C63 i BMW M3 najnovije generacije s Competition paketom na sebi.
Cijelu je priču osmislila ekipa s portala PistonHeads i sve se odigravalo na stazi, odnosno u strogo kontroliranim uvjetima. No Alfa je u jednom momentu zakazala i bacila se u neki svoj sigurnosni mod, te odšepesala izvan staze, te se potom ugasila.
Naravno da u tom momentu nikome nije bilo jasno o čemu se radi i što se točno dogodilo, ali razočarenje na licima ekipe vidjelo se iz aviona.
Naravno da to nije prvi kvar na ovom najnovijem Alfinom pokušaju povratka u neke stare vode, već je s raznoraznim varijacijama na temu modela Giulia već bilo svakakvih problema.
Tijekom pojedinih testiranja su se neki od primjeraka nekontrolirano gasili ili pak isključivali pojedine sustave na automobilu, a bilo je tu i banalnih kvarova poput staklenog poklopca otvora krova (odnosno po naški „šibera“) koji se jednostavno odbijao zatvoriti.
Naravno da u svemu tome vrijedi spomenuti i one pozitivne strane ove novokomponirane Alfe, jer u njima i leži čar samog automobila. Tu je naravno primarno potrebno spomenuti dizajn koji odrasle ljude tjera na nekontrolirano ispuštanje sline. Zatim su tu udobnost, tehnologija i iznimna vozna svojstva već od bazne verzije modela, a ne bi bilo fer izostaviti spomen na svu silu nagrada koje je ovaj automobil od strane novinara diljem svijeta osvajao iz dana u dan. Njih točno sedamdeset.
Stoga Alfu Giuliju ni pod razno ne bismo trebali otpisati, zar ne?!
Prije nekoliko dana je renomirani magazin „Road & Track“ s potpisom Sama Smitha objavio tekst oko svih tih problema, reakcije vlastitih i inih drugih novinara na tu temu. Smith je kao veliki Alfa-entuzijast (kako se i sam opisuje) objasnio sve moguće i nemoguće pozitivne strane Giulije, ali je prema vlastitom iskustvu napisao i kako „Alfa Giulia nije u stanju uspješno završiti niti jedan-jedini krug Gingerman Racewaya“ (gdje je automobil testiran), a to je očito pogodilo glavne i odgovorne ljude unutar zidova tvrtke, pa je ubrzo po objavi teksta stigla i njihova formalna isprika.
Potpisnik dotične isprike je ni manje ni više, nego g. Reid Bigland – inače glavna i odgovorna osoba za plasman Alfinih i Maseratijevih modela na globalnom planu. Dakle lik kojem uz opaku odgovornost u sklopu kolektivnog ugovora o radu i opisa posla dolazi i crvenilo na obrazima.
G. Bigland je oko cijele priče izjavio sljedeće:
„Testni automobil o kojem je riječ prošao je otprilike 300 milja, a isporučen je iz tvornice izravno na trkalište za našu procjenu. Tako je automobil zaobišao normalni postupak inspekcije trgovca i sve ostale procedure koje svaki pojedini primjerak prolazi prije prodaje krajnjem kupcu.
Za Giuliju smo identificirali neke greške i probleme u softveru, te već imamo spremno rješenje u obliku njegovog ažuriranja i(li) resetiranja.
Ovaj je konkretan primjerak Giulije očito propustio ova ažuriranja softvera, što potencijalno objašnjava upozorenja oko pojedinih neispravnih sustava i sporadično neobično ponašanje koje se događalo prilikom testiranja.
Što se mehaničke podloge tiče, ona je nevjerojatno čvrsta, ali se na ovom softverskom dijelu još mora napraviti nekolicina zahvata, kako bi problemi u potpunosti nestali.
Svjesni smo pojedinih propusta i da sam softver svoju zadaću ne odrađuje kako treba. No sve je to tek izazov koji će se tijekom idućih dana riješiti u potpunosti i nadam se da te sitne greške neće zasjeniti generalno stvarno izuzetno dobar automobil“.
Dakle, ako sam dobro shvatio, Alfa Giulia ima striktno softverskih problema s nulama i jedinicama, umjesto onih mehaničkih kakvi su obilježili pojedine modele tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. I to je super, jer u prijevodu znači da su dečki s masnim i prljavim rukama odradili svoj posao kako treba, dok su oni u kutama i s naočalama na nosevima (i) ovaj puta zakazali.
No što to u praksi zapravo poručuje krajnjim kupcima i svim onim Alfistima kojima je „Cuore Sportivo“ puno više od marketinškog slogana i mrtvog slova na papiru?
Iskreno bih rekao da govori dvije stvari…
Prva je da se u Alfi doista trude svojim štovateljima dati materijala za daljnje obožavanje, ali druga (i ona tužnija) govori o tome da se Talijani i dalje ne mogu riješiti Talijana u sebi kada dođe do posla vezanog uz sklapanje jednog automobila na hrpu.
Naravno da od talijanskih automobila nitko ne očekuje najviši stupanj kvalitete, niti će se oko toga uopće lomiti koplja. Jasno je i kako talijanski sportski automobili u pravilu nisu uvrstili trajnost i dugovječnost u popis opreme i to svi jako dobro znamo, ma koliko se možda trudili razmišljati i objašnjavati drugačije. No u tome i jest čar talijanskih automobila, jer su u svojoj srži i dalje samo automobili koji poput nas ljudi imaju raznoraznih grešaka. Neke će nasmijavati, a zbog nekih će vlasnici imati knedle u grlu i rupe u novčaniku, ali će usprkos svemu tome talijanski sportski automobil i dalje asocirati na nešto bezvremenski lijepo i apsolutno poželjno. To je jednostavno tako.
Alfa Romeo Giulia QV također je na kraju priče „samo“ automobil, pa neke stvari i problemi mogu proći „ispod radara“, ali generalno gledano, kada bih glavnim i odgovornim ljudima unutar zidova ove slavne marke mogao napisati poruku, ona bi glasila ovako:
„Prošli ste slavnu povijest. Proizveli ste na tone iznimnih automobila – što cestovnih, što trkaćih. Žarili ste i palili dizajnom, performansama i voznim svojstvima, te istovremeno osvajali srca običnih ljudi, top-modela, trkača i slavnih ljudi.
Naravno da to u stvarnom svijetu nekima nije bitno, no i te bi neke trebali razuvjeriti i staviti na listu svojih kupaca i klijenata, a da im pri tome ne zagorčavate život s banalnim i trivijalnim greškama i propustima.
U vaš trud i ogromnu želju za povratkom u one najslavnije dane nitko normalan ne sumnja, ali ovo što radite i način na koji radite jednostavno ne samo da nema smisla, već je razočaravajuće, nepotrebno i glupo.
Podršku imate u svakom slučaju, ali i jedan veliki dug – prema samoj marki, znački pod kojom se nalazite, mehaničkoj duši i srcu koje definitivno postoje, te prema ljudima koji usprkos svemu i dalje obožavaju vaše automobile.
Stoga se primite posla kako treba i prestanite se izvlačiti s ovakvim glupostima.
Toliko od mene“.
