Ono kad Ferrari „trola“ Mercedes-Benz…
Odgovor na vječno pitanje „može li tehnologija u potpunosti prenesena sa staze doista biti svrsishodna i u sklopu cestovne upotrebe“ i dalje ne postoji, ali se u Ferrariju barem dobro zabavljaju s onima koji ga pokušavaju dati.
Prije nekog vremena se na beskrajnim prostranstvima Interneta pojavila priča o Mercedesovom hiper-automobilu koji samo što nije stigao. Prve „fotografije“ bile su smiješne i sve je nekako nalikovalo na zezanciju par hakera koji znaju crtati u Photoshopu, ali se ubrzo i na službenim stranicama proizvođača pojavio dio posvećen toj ideji i odjednom je sve postalo službeno i stvarno.
Da, Mercedes-Benz (odnosno AMG) doista planira na tržište izbaciti svoj prvi serijski hiper-automobil i njime parirati Paganiju, Koenigseggu, Ferrariju i ostalim slavnim prezimenima iz tog dijela tržišta.
Detalja oko samog automobila i dalje nema pretjerano puno. Dapače, ono što je vidljivo iz „fotografija“ svodi se tek na siluete i pokoju konkretnu liniju samog automobila. Detalja oko motorizacije također nema pretjerano puno, već se sve svodi na nekoliko sitnih informacija poput 1,6-litarskog motora koji uspomoć Turbo-punjača i hibridne tehnologije ima zadaću postizati 1,000 konja i vrtjeti se na 10,000 okretaja u minuti, tj. poput prosječne Honde Civic s oznakom VTEC (kako su to bez problema u stanju objasniti vlasnici tih gradskih jurilica). No ono oko čega se vezano uz ovaj Mercedesov hiper-pokušaj najviše pričalo svodi se na „korištenje tehnologije iz Formule 1 u sklopu cestovne upotrebe hiper-automobila“.
Hmmm…
Ako ćemo gledati kroz povijest, istog momenta postaje jasno kako tako nešto još nikome nikada nije pošlo za rukom. Doduše, u Renaultu se kunu u to da su Clio i Megané s oznakom RS iz najluđeg oktanskog cirkusa na svijetu izvukli puno komponenata zbog kojih su na cesti toliko brzi i upotrebljivi. Ford će pak sumanuto objašnjavati kako je Fiesta RS pripitomljeni Rally-automobil, a BMW će tupiti o svoj sili pobjeda na stazama diljem svijeta i tehnologiji koja na njihove M-modele dolazi ravno iz bokseva Hockenheim Ringa ili Lagune Sece. No čak je i slijepoj osobi jasno da je sve to tek puki marketing i povezivanje nečega što je jednostavno nemoguće povezati – pogotovo u sklopu današnjih vremena, kada prosječni sportski automobil ima dvije tone opreme na sebi.
Uglavnom, Mercedes ne odustaje i iz dana u dan u javnost na kapaljku pušta informacije o svom hiper-automobilu koji bi na cestu trebao stići s karoserijom izvana i srcem iz Formule 1 iznutra.
S obzirom na svu današnju tehnologiju u tako nešto zapravo i ne bi trebalo pretjerano sumnjati, ali naravno da postoje oni koji se s tom idejom sprdaju na dnevnoj bazi.
Tako se tijekom posljednjih mjeseci u sklopu komentara na raznoraznim portalima moglo pročitati doista svega i svačega, te se nasmijati do suza. No ni u bunilu nije bilo za očekivati kako će ulogu dežurnih šaljivaca preuzeti ni manje ni više, nego ekipa iz Ferrarija.
Naime, prije nekoliko dana je u sklopu jednog kratkog intervjua g. Michael Leiters (kao jedan od glavnih ljudi marke pod znakom propetog konjića) na upit oko mišljenja vezanog uz Mercedesove najave oko hiper-automobila izjavio kako „Stavljanje motora iz bolida Formule 1 nema baš pretjerano puno smisla. Probali smo to još 1995. godine s modelom F50 i još uvijek nismo sasvim sigurni je li to bio ispravan potez“. Time je g. Leiters zapravo „trolao“ Mercedes i njihove najave oko sastavljanja hiper-automobila koji bi samom svojom pojavom trebao predstavljati F1-bolid za cestovnu upotrebu.
Baza za takav način razmišljanja definitivno postoji, jer svijet Formule 1 ne mora biti apsolutno sklon kompromisima. Bolidi ne moraju imati farove, zračne jastuke, hrpetinu senzora i sigurnosnih sustava. Ne moraju imati krov, pogon na sva četiri kotača i još hrpetinu osnova i opcija koje se na cestovnim automobilima nalaze. Samim time bolidi Formule 1 mogu imati pola tone žive vage i u kombinaciji s ultra-jakim i tehnološki najnaprednijim motorima na planeti bez problema mogu obarati raznorazne rekorde, dok cestovni automobili zbog zakona i regulativa sve to ne mogu. Iz tog je razloga usprkos apsolutnoj vjeri u Mercedesova tehnološka i ina druga rješenja ipak uvijek prisutan onaj maleni crve sumnje i oko toga nema pomoći, ma koliko se Mercedesovi odjeli PR-a i marketinga trudili objašnjavati suprotno.
Što se Ferrarija tiče, da…F50 usprkos V12-motoru s 520 konja izvučenog iz stvarnog bolida ni približno nije bio bolid Formule 1 za cestovnu upotrebu. Bio je težak, skučen, nepregledan i prema svjedočanstvima mnogih poprilično čudan na cesti i težak za upravljanje. Zbog toga nikada nije dosegao status apsolutne legende poput modela F40 koji je nastao prije njega, te za mnoge nikada nije stavljen na listu prvih pet najfascinantnijih Ferrarijevih modela.
U Ferrariju su tijekom sklapanja modela F50 itekako dobro znali što rade, te su se opako potrudili da F50 kao model zaživi upravo onako kako je najavljivano. No to se nije dogodilo, jer je takva misija jednostavno nemoguća.
Bolid i automobil usprkos brojnim poveznicama jednostavno nisu isto i nikada neće biti. To je činjenično stanje koje je u sklopu raznoraznih primjera dokazano već nebrojeno puta. Stoga ovakva izjava jednog od glavnih ljudi iz Ferrarija nimalo ne čudi – ma koliko sarkastična i direktna bila.
Slažete li se?
