Nissanovi dizajneri crtali automobile po dječjim crtežima
Uz Sennu, nogomet i korupciju, eto još jedne velike stvari iz Brazila.
Koliko god da u ovom momentu imali godina, jednom ste ipak bili klinci. Klinci čije je odrastanje obilježila hrpetina detalja od kojih su mnogi negdje podsvjesno prisutni i dan-danas.
Neki su klinci izrasli u stvarne projekcije vlastitih želja, te danas šeću svijetom u ulogama doktora, vatrogasaca, auto-mehaničara i astronauta, no postoje i oni koji svoje dječje ideje nisu proveli u stvarnost, te su postali stalni posjetitelji nekog od zavoda za zapošljavanje, ili pak političari i kriminalci (što je u današnje vrijeme često podrazumijeva isti opis posla).
No nećemo o tome, jer pretpostavljam da je većina nas u tom nevinom i neiskvarenom dobu voljela gledati crtiće i jesti čokoladu, što je u sklopu ovog teksta ionako jedino bitno.
No isto tako sam siguran i da je uz čokoladom zamrljana lica i širom otvorene oči na neki od crtanih filmova prije spavanja velik postotak nas izražavao svoje ideje, želje i emocije putem crteža kojima smo gnjavili roditelje.
Za sebe znam da sam iza sebe ostavio kojima su se moji ukućani trebali diviti. Tu je doista bilo svakakvih tema, no uz svu silu jabuka, kućica u cvijeću i oblaka oduvijek su nekako najprisutnije bile karoserije automobila u raznim bojama. Dapače, ne samo da sam ih crtao iz glave, već sam i uporno pokušavao u „olovka s bojicama“ tehnici kopirati fotografije koje su se nalazile u nekom od izdanja tada dostupnih auto-magazina.
To je ujedno bio i jedna od varijacija na temu iskazivanja afiniteta prema svijetu automobila, što je pak potrajalo i do današnjih dana.
Među onima koji su poput mene svako toliko pokušavali nacrtati neko prometalo postoje i oni koji su taj trend nastavili i vježbom stigli do savršenstva i takvi ljudi danas imaju posao dizajnera koji iz dana u dan rade na tome da automobili koje kupujemo i vozimo izgledaju (većinom) sve bolje i bolje.
Naravno da se u sklopu današnjeg dizajna automobila mora razmišljati o mnogočemu. Trendovi ekologije i ekonomičnosti kroz koeficijente aerodinamike karoserije igraju glavnu ulogu, dok ergonomija stoji na prvom mjestu pri dizajniranju interijera svakog pojedinog modela. To naravno znači da se nerijetko brkaju pojmovi i kvari se onaj iskonski gušt pri sjedanju za volan, no većini proizvođača automobila to ionako nikada nije bilo na prvom mjestu, pa oko toga i nema drame. No dizajneri usprkos svim mogućim i nemogućim kompromisima ipak iz godine u godinu izmišljaju novitete kojima se tržište zadovoljava, pa za velik broj proizvođača automobila prodaja nije problematična, te se kupce ne treba tražiti povećalom.
Jedan od takvih proizvođača je i Nissan – tvrtka koja se prije nekoliko godina spojila s francuskim proizvođačem automobila Renault, te koja već odavno slovi kao jedna od najboljih japanskih tvrtki u polju proizvodnje fascinacije na četiri kotača.
Dapače, Nissan je posljednjih godina uz vlastiti dizajnerski smjer uspio proizvesti i redefinirati pojedine klase automobila, što baš i nije nešto što je lako previdjeti. Npr. Nissan Juke, koliko god da je ružan, ispada unikatom koji Nissanovu školu dizajna diže na jedan poseban nivo, te usprkos dizajnu koji ne privlači baš svakoga uspijeva na tržištu. Zatim je tu legendarni 370Z, koji usprkos relativno dugom stažu na tržištu i dalje uspijeva fascinirati mnoge, a u toj maniri brzine i upravljivosti neizostavan je i Nissan GT-R koji je samom svojom pojavom na tržištu redefinirao pojam super-automobila, što čini i dan-danas.
Dakle Nissan po pitanju dizajna u današnje vrijeme ispada jednom od najinventivnijih tvrtki u području auto-industrije, no od prije nekoliko dana je sva ta sila dizajnerskih izričaja dobila jednu posebno humanu notu.
Naime, kako se nedavno slavio Dan Djece, tako su glavešine u brazilskom ogranku Nissana zamolili svoje djelatnike da zajedno sa svojom djecom sudjeluju u natječaju za najbolji dječji dizajn.
Ideja je ukratko bila usmjeravanje sve moguće kreativnosti klinaca u stvaranju konceptualnih automobila, te su odabrana tri najbolja rada Nissanovi dizajneri dalje razradili. U natječaju je sudjelovalo preko dvjesto klinaca u dobi do maksimalno deset godina, koji su predavali doista interesantne ideje, no kako to obično biva u životu, njih je troje dobilo priznanje od strane Nissana, te su njihovi radovi doista otišli u ruke ekipe iz odjela Nissan Design America – Rio.
Po završetku natječaja odabrani su crteži doista ovjekovječeni na najbolji mogući način, te koliko vidite iz priloženog izgledaju fenomenalno. Naravno, takvi će automobili s daljnjom razradom i konceptnim fazama pričekati još koje desetljeće, no u tome niti nije bila poanta.
Dapače, prema riječima Roberta Bauera, koji u ovom Nissanovom dizajnerskom odjelu ima glavnu riječ, „Uživanje u radu s djecom bilo je u tome što ne postoje nikakve restrikcije, te su se i djeca i dizajneri doista mogli pustiti mašti na volju“. Također dodaje kako „Dijeliti studio s djecom nije mjerljivo ni s čime drugim. Djeca su naša budućnost i već sada nama odraslima kroz svoje radove prikazuju svjetove koji nisu opterećeni ni s čime, već su isključivo prepušteni mašti. Samim time nam ovi radovi otvaraju oči i daju novu energiju uz koju i mi dobivamo priliku još jednom razmisliti oko novih koncepata koji će za Nissan u budućnosti biti aktualni“.
Iako su to i dalje samo lijepe riječi koje se kroz citate provlače kroz ovih nekolicinu redaka teksta, s druge strane ipak predstavljaju jednu širu sliku – onu koja je najbolje vidljiva očima djeteta. Samim time moram priznati da su ovakve inicijative doista posebne i potrebne, jer ako ćemo realno, mislim da su nam svima živote većim dijelom preuzeli kompromisi, te nam pomalo nedostaje upravo taj nevini dječji pogled na svijet oko nas.
U krajnjoj liniji i mi od djece možemo naučiti mnogo toga, tako da se lijepo tu i tamo podsjetiti na to.
