Koliki je Bugatti Veyron statusni simbol?
Ako ćemo gledati numerički, reklo bi se apsolutno.
Svijet bogatih i slavnih – taj divan svijet bluda i nemorala upakiranih u trendove i ono čemu streme mladi diljem planete. Svijet u kojem je sve moguće kupiti. Svijet u kojem su šampanjac i kavijar neophodni poput zraka koji svi mi dišemo i svijet u sklopu kojeg je rijetko koje pravilo nemoguće zaobići.
Bilo da se radi o estradnim zvijezdama, poduzetnicima, kraljevskim obiteljima ili nekoj sasvim osamnaestoj sorti koja svijet bogatih i slavnih definira, uvijek se sve nekako svede na isto – novac i ono što se njime može kupiti da bi se osoba istakla i svijetu „običnih ljudi“ prikazala kao posebna.
Tako sam u toj maniri nedavno pisao o jednoj studentici ruskog porijekla, čiji tata očito ima previše novaca, te svojoj kćeri nije zamjerio kada je odlučila potrošiti ogromnu količinu novaca da bi ukrasila svoj od strane istog tog tate poklonjeni Mercedes-Benz CLS s milijun Swarovski-kristala. No ta je studentica samo kap u moru pretjerivanja kakvih na dnevnoj bazi možemo vidjeti uzduž i poprijeko medijskih napisa, društvenih mreža i ostali medija čijem smo pukom senzacionalizmu svakodnevno izloženi.
Neki od nas takve napise i navode gledaju s ljubomornim očima, neki preskaču takve vijesti i orijentiraju se prema nekim drugim stvarima, dok neki u takvim gluparanjima s novcem jednostavno svakim danom sve više postaju svjesni u kakvom zapravo svijetu vrednota živimo. Samim time potonji nalaze ogromnu količinu inspiracije za sprdnju uperenu prema ljudima koji svoje živote zapravo kupuju, a to ponekad zna biti itekako zabavno.
E sad… velik broj štovatelja svijeta automobila cijelu priču gleda samo teoretski, te kroz pokoju brojku koja prati pojedini model isto tako pojedine marke. U toj maniri naravno da većina nema blage veze kako je usprkos visokoj cijeni nekog luksuznog ili sportskog automobila, dotična cijena samo kap u moru u usporedbi s onom koju uz sebe veže pojam održavanja tog istog automobila.
Naime, za neke od nas je itekako poznato da npr. za BMW vrijedi pravilo kako su modeli bez „M“ oznake i nekoliko puta jeftiniji za održavanje od onih koji na sebi imaju oznaku te slavne bavarske divizije. Isto vrijedi i za ostatak automobilskog svijeta koji koristi raznorazne skraćenice ili sufikse kojima se označavaju oni posebni primjerci pojedinih modela, no i to sve ispada jeftino u usporedbi s prosječnim sportskim ili super-automobilom.
Dakle održavanje Bentleya, Porschea, Jaguara, Ferrarija ili Lamborghinija u prosijeku košta i više nego izdašnu sumu novaca, tako da je ispravno zaključiti kako ljudi koji takve automobile imaju u svojim garažama u pravilu imaju na raspolaganju velike količine novaca.
Naravno, kako je to već postalo pravilo, Hrvatska je i opet izuzetak od takvog načina razmišljanja, jer se u našim krajevima nerijetko događaju situacije koje podrazumijevaju polu-razvaljene BMW-e s „M“ oznakama, Porscheove modele koji su višestruko „naplaćivani na kasko“, a jednom sam prigodom naletio i na Ferrari 360 Modena s preko 160,000 prijeđenih kilometara, što svijetu van granica Hrvatske graniči s naučnom fantastikom.
No ovo nije priča o našim „poduzetnicima“ i sličnim prevarantima, već o jednom zanimljivom prosjeku koji je prije nekoliko dana između redova izašao unutar jednog razgovora.
Naime, akteri dotičnog razgovora bili su ni manje ni više nego dvojica novinara iz Bloomberga i nekolicina glavešina iz Volkswagena, između kojih se tu našao i direktor Bugattija, gospodin Wolfgang Dürheimer.
Razgovor je bio usmjeren prema puno stavki, no jedna od većih stavki bila je usmjerena prema klijenteli Bentleya, koji je poput Bugattija u vlasništvu V.A.G. grupacije, te koji s obzirom na nedavne nove modele i najave oko još novijih krenuo gore s cijenama.
S obzirom na neke nove projekcije cijena pojedinih modela, upit je bio usmjeren i prema procjeni oko povećanja ili gubitka klijenata za tu slavnu marku.
Naravno da su kupci Bentleya iznimno skloni tradicionalizmu i vjerni su dotičnoj marki, pa oko toga i nije bilo pretjerano puno diskusije. No ubrzo nakon toga se tematika razgovora usmjerila prema Bugattiju, odnosno prema nasljedniku modela Veyron koji bi se uskoro trebao pojaviti među aktualnim modelima.
Donald Sterling – vlasnik Bentleya i dokaz da bogataši mogu raditi što god žele
Iako je gdin. Dürheimer u pravilu ponovio nekolicinu floskula i najava o kojima sam već pisao na stranicama našeg malog internetskog kutka, u jednom je momentu iznio jednu poprilično zanimljivo stavku, kojom se između redova zapravo podsmjehnuo Bentleyu.
Dotična kaže kako prema bazi klijenata prosječan kupac Bentleyevih modela u svojoj garaži ima osam automobila i reklo bi se da takav čovjek ne pati od besparice.
No jedan prosječan vlasnik nekog Bentleya ispada puka sirotinja u usporedbi s jednim vlasnikom Bugatti Veyrona, jer prema statistikama koje su u Bugattiju prikupili stoji kako njihov „prosječni“ kupac u svojoj garaži ima 84 automobila.
E sad, pretpostavljam da (poput mene) mislite da je to pretjerivanje. Samim time u glavi vjerojatno zbrajate sve realne i manje realne razloge posjedovanja 84 automobila, te počinjete nagađati o kakvim bi se automobilima moglo raditi, te koliko bi taj vozni park mogao vrijediti.
Odlično.
Sad tom zbroju dodajte tri aviona i jednu jahtu, zamislite veličinu, tip i cijenu dotičnih letećih i plovećih prometala, pa pomiješajte sve zajedno u glavi i napravite konačnu kalkulaciju.
Naravno, ako vam se od silnih informacija i nagađanja počne vrtjeti u glavi, to nije ništa čudno i ne treba se zbog toga osjećati loše. Dapače, mislim da u ovoj maniri priče vlasnici Bugatti Veyrona zapravo nisu ni entuzijasti ni ljubitelji brzine, već samo puki skupljači nekih danas vrijednih stvari.
Samim time u cijeloj toj priči oko 84 automobila i sveg ostalog što jedan prosječni kupac Veyrona ima u svom posjedu fali samo jedna komponenta: iskreno i istinsko uživanje u svemu tome.
Slažete li se?