Je li Golf GTI stvarno prvi „vrući kompakt“?
Ukratko? Ne. Nije.
Kada biste pitali prosječnog VW-entuzijasta za Volkswagen Golf GTI, skoro obavezno ćete dobiti informaciju oko „prvog hot hatch“ automobila na svijetu. Naravno da će uz tu informaciju stići i skoro obavezni hvalospjevi oko pouzdanosti, kvalitete i prkošenja vremenu. I to zapravo na neki način jest onaj neosporivi dio priče. Jer čak i dan-danas prvih Golfova s tom slavnom oznakom ima itekako puno na cestama diljem svijeta.
Volkswagen Golf GTI prve generacije svijetu je pokazao drugačiju formulaciju obiteljskog automobila. Pokazao je praktičan drugi kut gledanja i pristupa naizgled dosadnom i pomalo bezličnom obiteljskom gradskom prometalu. U svijet automobila donio je zabavu i uživanje u vožnji za sve one kojima Ferrari, Jaguar i Porsche nisu bili dostupne marke automobila. Bio je brz, praktičan, upotrebljiv na dnevnoj bazi, ali i kvalitetan i zabavan.
Sve ga je to i učinilo jednom od ikona svijeta automobila, te automobilom koji se i desetljećima nakon inicijalnog pojavljivanja na tržištu i dan-danas hvali s oznakom GTI. No retorika poput „prvi“, „najbolji“ i slično jednostavno nije ispravna.
A evo i zašto…
1959. godine na svijet je stigao prvi Mini Cooper – automobil iznimno malih dimenzija, kompaktnog motora i odličnih voznih svojstava. Uostalom, taj je posljednji navod Mini Cooper S jako brzo pokazao i u praksi, pobijedivši na Rallyju Monte Carlo 1964. godine.
Tim je svojevrsnim presedanom zorno prikazan potencijal i potencijalna nadmoć malenog i kompaktnog automobila koji izuzev kvalitetnog i otpornog motora raspolaže i s izuzetno malom kilažom, pa nije ni čudo da se od tod momenta nadalje ta niša protegnula i kroz ostatak svijeta automobila.
Autobianchi A112 Abarth – malen, lagan i brz. Ali…Nekoliko godina kasnije, odnosno točnije 1971. godine, svijetu je predstavljen još jedan mali nabrijani autić. Dotični se nazivao Autobianchi A112 Abarth i svojom je pojavom predstavljao savršen kompromis između praktičnosti i performansi. Snaga malenog motora zapremine tek jedne litre sezala je do 70 konjskih snaga, a ukupna masa od tek 700 kilograma od ovog je malenog gradskog automobilčića napravila poprilično respektabilnu silu.
Od tog momenta nadalje bilo je jako puno pokušaja (i pogrešaka) s kojima je svijet automobila započeo konkurirati samom sebi od proizvođača do proizvođača, a onda se 1976. godine dogodila još jedna francuska revolucija u obliku Renaulta 5 Gordini.
Iako je u jednom dijelu tržišta ova malena gradska raketa iz sedamdesetih dolazila pod nazivom Renault 5 Alpine, u Velikoj Britaniji je Chrysler držao autorska prava na taj sufiks. Zbog toga je na tom tržištu Renault koristio prezime Amédéea Gordinija, tj. francuskog „tjunera“ koji je s Renaultom imao izuzetno jak partnerski odnos. Uglavnom, naziv je na tržištu Velike Britanije promijenjen, ali je receptura ostala ista.
Ukratko, radi se o malenom gradskom automobilu čiji je motor izuzev sa zapreminom od 1,397 kubičnih centimetara raspolagao i sa snagom od ukupno 93 konja, odnosno u prijevodu s duplo više konja od do tada najjače izvedenice „petice“. Time je dobiven maleni gradski automobil koji je izuzev svojim dizajnom i iznimnom praktičnošću očaravao i svojim performansama.
Uostalom, 1976. godine biti vlasnikom „petice“ koja do stotke ubrzava za manje od deset sekundi, te nastavlja ubrzavati do nekih 170 kilometara na sat nikako nije bila mala stvar, a u krajnjoj liniji čak i u današnje vrijeme postoje maleni automobili kojima takvog što ne polazi za rukom. Stoga su performanse za ovaj maleni i (nekima) smiješan automobil ispale pravom omanjom revolucijom.
U vožnji je „petica“ Gordini (odnosno Alpine) bila nešto stvarno posebno. Motor je usprkos malenoj zapremini bio poprilično težak, a za raspored težine tih godina nitko nije pretjerano mario, pa je rezultatno stanje cijelog paketa bio automobil s kojim nije bilo teško voziti „po boku“.
Tehnološki gledano, u Renaultu su se opako potrudili oko nekih detalja iz kojih je izvučena dodatna snaga, pa se tako Alpine može pohvaliti s dorađenim „Sierra“ motorom, koji je izuzev novog i tehnološki naprednog rasplinjača imao i hemisferične komore za izgaranje.
S obzirom na veličinu samog motora, rezervna guma je smještena u prtljažnik, a na ovjesu je odrađena nekolicina zahvata, ne bi li isti na kraju ispao nižim i tvrđim, te „peticu“ činio stvarno upotrebljivim malenim automobilom kada se teška noga na papučici gasa našla na vozačkom sjedalu.
Izvana je Renault 5 Gordini (odnosno Alpine) i dalje bio manje-više „standardna“ petica. Prepoznatljivost mu je dodatno davao niz optičkih dodataka, ali i neki koji su kroz funkcionalnost donosili i optičku vrijednost, te robusnost već na prvi pogled. Branici su bili nešto drugačiji od onih na ostalim „peticama“, te su u one prednje bila ugrađena svjetla za maglu.
Kotači su bili lijevani iz jednog komada i svojim su dezenom asocirali na Renault Alpine A310, a onda su tu bile i stilski izvedene naljepnice na kojima je jasno pisalo o kojoj se verziji Renaulta 5 konkretno radi.
Uglavnom, što se detalja na karoseriji tiče, ova je „petica“ tek suptilnim razlikama davala do znanja da se radi o onoj koju želite, ali je i to bilo sasvim dovoljno da ova izvedenica tog legendarnog Renaultovog gradskog autića prodaje sasvim solidno.
Tijekom životnog vijeka „petice“ Gordini je i konkurencija često odgovarala izazovima, pa je 1982. godine na svijet stigla i pojačana verzija ovog automobila. Motoru je dodan Garrettov T3 Turbo-punjač, te je uspomoć te aparature za umjetno disanje snaga narasla na nekih 110 konja, što je pak za ovaj mali automobil bilo i više nego dovoljno.
Performanse su također narasle, pa je Renault 5 Gordini Turbo do stotke ubrzavao za 8,7 sekundi i bilježio maksimalnu brzinu od 180 kilometara na sat, ali je paprena cijena presudila popularnosti ove varijacije na temu modela i ubrzo je ovu „peticu“ zamijenila nova koju u obliku „GT Turbo“ svi itekako dobro poznajemo.
Renault 5 Gordini je tijekom 1975. godine bio završen, ali je zbog inicijalnih testiranja, te dorade i usklađivanja s tržišnim zakonima i regulativama Gordini svijetu predstavljen 1976. godine – i to cijela dva mjeseca prije nego je Volkswagen svijetu podario prvu generaciju Golfa s oznakom GTI.
Tih je dva mjeseca možda malo vremena, ali je zbog toga Renault 5 Gordini (odnosno Alpine) ispao prvim „vrućim kompaktom“ na svijetu.
I da… Golf GTI je definitivno bio jači, nešto veći i puno upotrebljiviji širim masama auto-entuzijasta sa skromni(ji)m budžetima, ali lovorike za prvi „hot hatch“ usprkos tome ne idu u Wolfsburg, već u Dieppe – mjestašce u kojem je Renault na neki način krojio budućnost.
Stoga, kada vas netko sljedeći puta potegne u trakavicu o Golfu i njegovom GTI-sufiksu, eto vam svima aduta koji bez problema možete istresti iz rukava, jer Renault 5 Gordini definitivno jest prvi pravi „vrući“ kompakt.
Sve ostalo su priče.
