Honda nudi novi-stari Civic Type R
Redovna je priča u sklopu koje proizvođači automobila u datom momentu ponude redizajn modela koji na tržištu već postoje neko vrijeme. Stoga ni za Hondu nije čudno da Civic Type R ovih dana dobiva određene kirurške zahvate i pomlađen nastavlja živjeti u manje-više istom obliku.
Honda se tijekom posljednjih mjeseci malčice muči s redizajniranjem ionako predizajnirane generacije modela Civic. Ali kako se svaka muka kad-tad isplati, tako je i Civic za 2020. godinu dobio osvježenje u smislu dizajna i nekolicine igračaka. Kupci su zbog toga naravno presretni i samo se čeka kada će poput tornada ili neke druge prirodne katastrofe na globalnom planu početi pelješiti salone i nemilo kupovati ovaj naizgled vječni model s Hondinim potpisom. No prije nego se to dogodi, u Hondi su se odlučili i za trešnjicu na samom vrhu Civic-torte odraditi redizajn, pa je upravo ovih dana i Type R verzija u svom revidiranom, redizajniranom i Botoxom obnovljenom obliku ugledala svjetlo dana.
Iako odmah u startu vrijedi napomenuti kako do sufiksa u smislu konjskih snaga i „njutna“ nije došlo, novi se Civic Type R ipak ima čime pohvaliti. Jer zahvati na karoseriji i ovjesu ipak su donijeli sitne, ali bitne promjene u odnosu na Civic Type R koji je u sklopu desete generacije modela na tržištu prisutan već više od dvije godine. Za početak je najjači Civic u ponudi dobio novu i za ovu verziju modela ekskluzivnu „Boost Blue Metallic“ plavu boju. Zatim je tu prisutan još pokoji optički detalj koji za cilj ima podići vizualni dio priče na jedan novi i viši nivo, ali ako ćemo realno, Civic Type R i dalje izgleda kao da ga je dizajniralo barem četiri tima dizajnera. Jer linija i dalje ima milijun, a prednji i stražnji dio automobila i dalje izgledaju kaotično do beskraja. Doduše, mnogi će zaljubljenici u Hondin lik i djelo (da ne kažem sektaši) reći kako „običnom čovjeku dizajn Civica Type R jednostavno nije jasan“, ali s obzirom na to da kao dizajner ipak imam nekog iskustva ponešto za reći, mišljenja sam kako se Honda s ovim automobilom u vizualnom smislu i dalje previše trudi. I zato Civic Type R još uvijek izgleda kao da je namijenjen djeci od 5 godina života ili pak tinejdžerima koji ne skrivaju ovisnost o igricama poput „Need for Speed Heat“.
Interijer je također osvježen i u njemu se sada nalazi novi volan presvučen Alcantarom. Dotični je volan navodno puno bolje imati u rukama od onog starog, ali o tom potom. Uz novi volan i materijal s kojim je volan presvučen, kupcima je na svekoliko zadovoljstvo Honda unutar interijera ugradila i novu ručicu mjenjača s redizajniranom tipkom i nešto kraćim hodom nego što je to do sada bio slučaj. Time je kontrola nad promjenama brzina (ako ćemo vjerovati materijalima za medije) „konkretnija, lakša i brža“, a to je u svakom slučaju plus. Sustav pomoći vozaču nazvan „Honda Sensing“ također je ažuriran, ali u ovom momentu nema točnih informacija koje bi objasnile kako. No ono što znamo jest da ovaj paket sigurnosnih pomagala od nove godine za model (odnosno ovog redizajna) dolazi serijski u cijelosti. Samim time će vozačima biti lakše juriti po Nordschleifeu usprkos tome što se jurnjava za primjerke ovog automobila većinom svodi na onu koja podrazumijeva semafore i gradske prometnice.
Još jedan od noviteta unutar interijera svodi se i na jednu od onih sveopće prihvaćenih gluposti zbog kakvih bi Civic 1.6 V-TEC s početka devedesetih ispljuskao ovaj današnji Civic i njegove tvorce. Dotični se svodi na sintetizator zvuka (odnosno „aktivni nadzor zvuka“ kako ga nazivaju u Hondi) koji ovisno o odabranom načinu vožnje za svrhu ima aktivne promjene zvuka koji se čuje unutar kabine. Dakle, radi se o jednoj od onih nepotrebnih gluposti kakvima smo se prije nekoliko godina smijali. Ali današnji Type R to očito treba, pa eto…
Ovjes je također doživio blage revizije. Upravljač je (navodno) direktniji nego je to do sada bio slučaj, a novi amortizeri tijekom normalne vožnje Civic Type R čine udobnijim nego do sada. Dakle, ukratko i bez pretjerivanja s tehničkim detaljima, ovaj je redizajnirani Civic Type R uvjerljiviji nego je bio. A dodatni se benefit oko preuređivanja ovjesa svodi i na blago revidiranu osnovnu ideju s kojom Honda Civic Type R pristupa tržištu. Jer prema dosadašnjim informacijama oko ovog automobila vrijedi pretpostaviti kako više nije riječ striktno o automobilu koji se na Nürburgringu osjeća kao kod kuće, već o civiliziranom automobilu s kojim je moguće itekako sumanuto juriti od i do bilo koje destinacije.
Poklopac motora i dalje se nakon podizanja oslanja na metalnu letvu umjesto na amortizere kao i u ostatku civiliziranog svijeta. Honda će najvjerojatnije to objasniti rečenicom poput „amortizeri su teži, a mi smo orijentirani prema laganim komponentama“, ali to je hrpa gluposti. I što je najbolje od svega, na automobilu koji ne košta malo novaca djeluje jeftino i jadno, kako god to u Hondi objašnjavali i što god sektaši o tome rekli. No kada se taj dio priče anulira, pod poklopcem motora i dalje stoji pravi dragulj. Moderno i nasilno Haiku-Anime-remek-djelo koje kombinira kvalitetu, otpornost i oveću količinu performansi. Iako nije revidiran ni u kojem smislu, ovo dvolitreno čudo od motora i dalje na prednje kotače razbacuje 306 konja i 400 Nm maksimalnog okretnog momenta „buraz“. Odnosno, sasvim dovoljno da se nakošena kapa na glavi prosječnog „Honda-drajvera“ zbog sila poravna kako treba. Konkretne brojke vezane uz ubrzanje do „stotke“ i maksimalne brzine još uvijek nisu dostupni, ali za pretpostaviti je kako redizajnirani Civic Type R ubrzava barem mrvicu kraće i ide barem koji kilometar na sat više. Novitet je i blago dorađeni diferencijal i nešto smanjeni omjeri već otprije poznatog mjenjačkog sklopa sa 6 brzina, ali kakvi su efekti tih blagih revizija i dorada, tek se treba vidjeti – i to najvjerojatnije kada se Honda odluči skinuti one magične 4 sekunde i na Nordschleifeu s trona najbržeg poremećenog kompakta na svijetu skinuti Renault Megane RS Trophy-R.
Uglavnom, eto… Usprkos tek sporadičnim informacijama, Honda je uspjela odraditi posao na vrijeme i osvježiti svoju uzdanicu u svijetu divljanja po gradu za volanom automobila s prednjim pogonskim kotačima. Doduše, promjene nisu velike i nema ih puno. Većinu ih nitko izuzev „hard-core“ zaljubljenika u ovu marku neće niti primijetiti, ali u tome niti nije poanta. Honda je s ovim redizajnom samo još jednom dala do znanja da i dalje stoji kao „igrač“ u polju
