Tipkala na mobitel, razbila auto, pa tužili Apple!
Reklo bi se „only in America“, ali s obzirom na lavinu odobravanja od strane raznoraznih komentatora na ovu temu, reklo bi se da je svijet doista izgubio i kompas i kormilo.
Znate li da je korištenje mobilnog telefona za vrijeme vožnje kažnjivo zakonom? Naravno da znate. Samim time je za pretpostaviti i da znate kako je upravo taj prekršaj jedan od najčešćih na globalnoj razini, te da se iz godine u godinu na cestama diljem svijeta događaju nesreće s raznoraznim posljedicama – od materijalnih šteta i lakših ozljeda, pa sve do smrtnih slučajeva. A zbog čega?
Ako se mene pita, zbog čistog i nerazrijeđenog ljudskog idiotizma, sklonosti multi-taskingu bez stvarne osnove kod (nekih) pojedinaca, te precjenjivanja vlastitih sposobnosti za volanom.
S obzirom na napredne sustave povezivosti pametnih telefona sa sustavima u modernim automobilima, bilo bi za pretpostaviti kako će prekršaja koji podrazumijevaju pimplanje po telefonima za vrijeme vožnje iz godine u godinu biti sve manje. No trend je upravo suprotan i to je apsolutno poražavajuće iz kojeg god se kuta gledalo. Čovjek danas ne treba biti špijun ili tajni agent da bi na dnevnoj bazi primijetio gomile tikvana koji umjesto na cestu ispred sebe bleje u ekrane svojih pametnih telefona. Neki od njih tek biraju broj s namjerom prikraćivanja „dosadne“ vožnje razgovorom, neki pak smatraju da je za volanom sasvim normalno pisati i objavljivati nebitne i generalno (često) nepotrebne objave i statuse na društvenim mrežama, a postoje i oni kojima je neverbalna komunikacija (tj. tipkanje poruka) nešto apsolutno povezivo s procesom vožnje. No i jedni i drugi i treći ne samo da krše zakone, već se ponašaju krajnje neodgovorno i na cesti predstavljaju opasnost za sebe, svoje suputnike (u slučaju da ih u automobilu ima) i sve ostale koji se oko njihovih automobila u prometu nalaze. To je činjenica, a ne pretpostavka i kao takva nije podložna ni raspravama ni „alternativnim“ razmišljanjima (iako sam svjestan da će ih biti).
Dakle, svi smo svjesni da među nama u prometu iz dana u dan ima sve više onih koji usprkos svim mogućim i nemogućim formama povezivosti automobila i pametnih telefona, ti isti telefoni ne izlaze iz ruku. Svjesni smo i da takvi „vozači“ predstavljaju veliki rizik u prometu, te da zbog njihove nepažnje i pretjerane vjere u sebe i svoje sposobnosti za volanom nesreća samo vreba iz prikrajka i čeka kada će se dogoditi. To je jednostavno naša svakodnevica i usprkos zakonima i inicijativama koje za cilj imaju educirati sudionike u prometu i apelirati na hvatanje volana u ruke umjesto mobilnog telefona, svejedno ne podižu svijest „vozača“. Zapravo u praksi ispada kako je objava na Facebooku ili razgovor s ljubavnicom puno važniji od potencijalne prometne nezgode s ovakvim ili onakvim posljedicama, pa samim time bilo kakve „akcije“, zakoni i inicijative gube apsolutno svaki smisao i predstavljaju suludo trošenje vremena i novaca.
Uglavnom, ako su današnji vozači dobrim dijelom umišljeni po pitanju multi-taskinga za volanom (a neki definitivno jesu), kako onda opisati i objasniti ideju iza tužbe i pravne trakavice u nastajanju koja je prije nekog vremena otpočela u Los Angelesu? Hm…
Potpisnik spomenute tužbe je g. Julio Ceja, tuženi je ni manje ni više nego sićušna kompanija kojoj fali novaca čak i za cijelu jabuku u sklopu logotipa, odnosno ona pod nazivom Apple , a predmet tužbe je u najmanju ruku smiješan ili bezobrazan – ovisno iz kojeg se kuta gledaju stvari. Situacija zbog koje je tužba nastala svodi se na vozačicu koja je tijekom vožnje lupkala prstićima po zaslonu svog iPhone-a i pisala poruke, dok je g. Ceja sjedio na suvozačkom sjedalu. Dakle ništa posebno, zar ne?! No tijekom tog tipkanja poruka za vrijeme vožnje, dogodila se prometna nesreća u kojoj je g. Ceja stradao kao suvozač. Je li izuzev stričeka Julija stradao još netko ili ne, nije objavljeno u javnosti, ali cijela priča umjesto pokrivanja glave vlastitim ušima za nastavak ima ni manje ni više, nego pravni postupak uperen protiv gore navedene tvrtke sa znakom polovne jabuke.
Unutar redaka i redaka tužbe navodi se kako „Apple još od 2008. godine u sklopu sučelja ima opciju blokiranja tekstualne komunikacije u pokretu i samim je time tvrtka kriva zbog nezgode koja je za tužitelja imala posljedice po zdravlje“.
Nadalje se u sklopu tužbe nalazi i nekolicina navoda vezanih uz neke prijašnje slučajeve u sklopu kojih su zbog korištenja iPhoneovog „FaceTime-a“ stradali neki drugi sudionici u prometu, a „kompanija nije učinila ništa da se to spriječi, iako je ista još od 2008. godine vlasnik patenta tzv. „lock out“ funkcije koja prepoznaje pokret i u stanju je blokirati bilo svaku formu tekstualne komunikacije”. Dakle u prijevodu, g. Julio tuži Apple, jer je njegovoj frendici (ženi, sestri, ljubavnici ili kako god) omogućeno da tipka po zaslonu svog iPhonea dok vozi, zbog čega je jadna ženica smanjenom koncentracijom upravljala automobilom. Da…dobro ste pročitali… Umjesto da je zamolio frendicu da prestane s tipkanjem tko zna kakvih gluposti za vrijeme vožnje ili da je jednostavno zamoli da stane, kako bi mogao izaći iz automobila, g. Julio je odlučio reći „bye-bye“ zdravoj pameti i odgovornost za nezgodu tražiti na adresi u kalifornijskom gradiću Cupertinu, te tužiti Apple zbog nemara. Dakle strašno…
Tužba je predana na visoki sud u Los Angelesu, pa je za očekivati kako će se trakavica oko cijele priče tek početi zahuktavati. Iskreno, čisto sumnjam da ćemo daljnja događanja do presude pratiti, jer nas s jedne strane ne zanimaju parnice od nas udaljene nekoliko desetaka tisuća kilometara, dok s druge ovakve stvari smatramo apsolutnim idiotizmima i temama koje vrijedi spomenuti tek jednom. Uostalom, cijela je ta priča ionako postavljena naopačke i ako se sud kojim slučajem odluči presuditi u korist g. Julia, to će biti jedna od većih nebuloza iz pravnog sustava u Americi.
Realno gledano, žao nam je bilo koga tko zbog nečije nepažnje strada u prometu i šire, ali za neke su si stvari ljudi ipak sami krivi. Uostalom, da je g. Ceja kojim slučajem na ovaj ili onaj način objasnio vozačici da tipkanje poruka za volanom nije ni normalno ni poželjno, te da je vlastito zdravlje i potencijalni gubitak istog imao negdje u primozgu, do cijele ove priče ne bi došlo. Za ovu je nezgodu Apple kriv isto koliko su članovi naše redakcije krivi za krađu tri falafela u Kurdistanu, pa je samim time bilo kakvo drugačije postavljenje priče jednostavno moguće klasificirati kao čisti idiotizam. Iako velik broj ljudi misli drugačije, pravila nisu postavljena da bi se kršila, a odgovornost pojedinca nije izmišljotina, već realna stvar (ili bi barem trebala biti), pa samim time i pimplanje po telefonu za vrijeme vožnje predstavlja kršenje pravila, kao i pomanjkanje odgovornosti pojedinca. A to ni sa strane zakona, niti pak s onog koji podrazumijeva zdravu pamet nije poželjno i potrebno. Stoga bi na cijelu ovu priču mogli tek odmahnuti rukom i nasmijati se, ali je problem u tome što ova priča nije smiješna, već tragična i šteta je samo utoliko što velik broj ljudi to i dan-danas ne može shvatiti.
A vi?
