Alfa Romeo i neki novi/stari problemi
Eto nam svima novog materijala za šale i pošalice na račun ljubitelja Alfe, jer Talijani još jednom pokazuju da im „ma bit će to OK“ filozofija nikako ne izlazi iz pravilnika o kontroli kvalitete.
Znate li što je izuzev četiri kotača u kombinaciji s volanom zajedničko Mazdi, Fordu, Audiju, Hyundaiju, BMW-u, Aston Martinu, Nissanu, Porscheu i Renaultu?
Ne…ekrani, parking-senzori i Turbo-punjači nisu ono na što aludiram.
Kratak odgovor donosi samo jednu-jedinu riječ: kvarovi.
Odnosno, kako bi to u današnjem žargonu bilo politički korektno izreći, „povlačenja u servise“.
I to se događa svima – neovisno o klasi, kategoriji, opremi, imenu ili prezimenu.
Današnja auto-industrija je usprkos lijepo upakiranim marketinškim floskulama tek nešto manje puna rupa nego je to bio slučaj prije desetljeće-dva-tri.
I to je činjenično stanje.
Jer dok je u nekim prošlim vremenima tehnologija (tj. manjak iste) uzrokovala raznorazne kvarove, danas te iste kvarove i „dječje bolesti“ uzrokuje skoro manična ideologija uštede.
Konkurencija u domeni svijeta automobila nikada nije bila veća, pa je sva ta štedomanija s jedne strane i logična, ali onda se ne treba čuditi kada npr. Audi povuče više od milijun primjeraka raznoraznih modela u servise, ili se pak Aston Martin svojim klijentima ispričava zbog „slučajnog“ zabijanja papučice gasa u pod.
Doduše, ako ćemo biti realni, Talijani u svemu tome apsolutno prednjače, ali to je očito dio njihovog proizvodnog procesa, jer je tako već desetljećima.
FCA-grupacija iz godine u godinu ispada kao da se natječe sama sa sobom, jer se u servise na neke naknadne ispravke povlači sve više automobila.
Samo prošle godine je u raznorazne servise u raznoraznim zemljama povučeno skoro 4,000,000 primjeraka modela koje FCA-grupacija proizvodi. Pa iako među tih četiri milijuna automobila ima i hrpa američkih (polu)proizvoda, vjerovali ili ne, oni talijanski marke FIAT su najbrojniji.
Uglavnom, s obzirom na nemilu količinu kvarova i neplaniranih servisnih intervencija, ispada kako su Ferrari i Lamborghini danas najkvalitetniji proizvođači automobila u Italiji.
A to je ne samo čudno, već s obzirom na sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća zvuči čak i nevjerojatno.
No gdje je tu proizvođač iz naslova, odnosno Alfa Romeo?
Pa ukratko, u sklopu iste ove gore navedene priče o iznenadnim servisnim intervencijama prema pozivu od strane proizvođača.
Središnja točka ovog najnovijeg desanta na servise orijentirana je oko Alfinog modela pod nazivom Stelvio. Znate, onaj glorificirani karavan koji se samo iznenada pojavio u ponudi ovog slavnog proizvođača automobila i time ušao u izravan okršaj s ostatkom svijeta automobila, koji SUV-ove proizvodi manično, masovno i bez nekog nazivnog reda.
E, taj.
Alfa Romeo Stelvio je za jedan SUV zapravo poprilično ljepuškast automobil. Poput Jaguarovog modela F-Pace, ovu je Alfu moguće usporediti s debeljuškastom curom iz razreda koja neke očarava svojim prelijepim licem i nekim fizičkim atributima, no većinu ipak odbija gabaritima i kilažom.
Samo što bi Jaguar (s obzirom na naziv muškog roda) bio muški pandan unutar tog opisa.
Uglavnom, Stelvio ne izgleda loše.
Dapače, za jedan SUV izgleda ekstremno dobro, ali u izgledu Alfa Romeo ionako kao proizvođač nikada nije bio problematičan. Za takve su stvari bile zaslužne neke druge stavke unutar opisa svakog od njih, a s obzirom na aktualnosti, reklo bi se da povijest u Alfi nije mrtva, već dapače – ispada življom nego ikada do sad.
Tijekom posljednjih dana je Stelvio ispao problematičnim djetetom, jer je ustanovljeno da tradicionalni načini proizvodnje automobila u Italiji (i dalje) imaju poprilično zanimljive finalne produkte.
Uglavnom, takav je slučaj i s ovim Alfinim modelom, te je na kraju krajeva riječ o nekim propustima koji itekako srozavaju ukupan dojam vezan uz završnu obradu ovog ljepuškastog SUV-a.
Iako je Alfa Romeo Stelvio već samom pojavom oduševio novinare i praktički preko noći stekao publiku i hrpetinu zaljubljenika, riječ je o automobilu koji upravo ovih dana proživljava svoju „minus-fazu“.
Prema navodima, radi se o nekoliko problema od kojih je prvi u neželjenom (tj. slučajnom) otvaranju petih vrata tijekom vožnje, što predstavlja potencijalnu opasnost za vozača – ili bolje rečeno sve ono što je kupio i strpao u prtljažnik.
No to je manji dio problema.
Onaj veći svodi se na završnu obradu koja dozvoljava pristup vode i vlage unutar prostora u kojem obitava glavni kontrolni modul.
Pa iako to možda ne zvuči kao nešto veliko i jako problematično, svejedno se radi o problemu koji bi itekako mogao iritirati vlasnike ovog Alfinog SUV-a.
Naime, strujni krugovi znaju podivljati kada oko (ili bolje rečeno preko) njih teče voda, pa s obzirom na zdravu logiku takve situacije nikoga ne bi trebalo čuditi ukoliko se na Stelviju počnu sama od sebe paliti i gasiti svjetla, uključivati i isključivati brisači, te još mnogo toga što struja unutar automobila kroz senzore i module ima u svojoj ingerenciji.
Za neke će to već predstavljati sasvim dovoljno velik problem, no s obzirom na široki spektar zaduženja za ovu komponentu svakog Stelvia, problematika je kudikamo dublja.
Samo za primjer, lako je moguće da se tijekom noćne vožnje svjetla sama od sebe ugase ili da se pak bez ikakvog razloga počnu paliti „žmigavci“.
Isto je tako moguće i da rasvjeta unutar interijera u roku „keks“ postane stvar prošlosti, a potencijalno postoji i problem s gašenjem nekih drugih i ništa manje vitalnih elektroničkih sklopova unutar automobila, što nikako nije dobro – nalazio se automobil u fazi apsolutne statike ili kretanja…
U ovom momentu je za Stelvio po pitanju ove problematike pokrenuta servisna akcija na prostoru SAD-a, ali ubrzo slijedi i povlačenje primjeraka sa svih ostalih tržišta na kojima je ovaj Alfin model s oduševljenjem dočekan.
Samim time je povratak u dane ekvilibrija za Alfu i Stelvio samo pitanje vremena i tržište će ubrzo zaboraviti da je problema uopće bilo.
No cijela ta priča za neke od nas i dalje ima dublju podlogu, te se pitamo kada će pobogu više „talijanska kvaliteta“ kao pojam imati značenje koje nije nužno povezano uz humor i sarkazam?
Hoće li Alfa Romeo konačno krenuti stopama kvalitete u pravom smislu tog pojma, ili će i dalje ostati u domeni istovremene sprdnje i fascinacije?
Postoji li ikakva šansa da svijet automobila doživi jedan novi Alfa Romeo, tj. tvrtku koja će umjesto „volim-mrzim“ priče donositi jednu čistu, drugačiju i kudikamo ljepšu?
…ili su ovakva događanja jednostavno tradicija za „Cuore Sportivo“?
Sve su to pitanja na koja je nemoguće odgovoriti – tim više što je riječ o SUV-modelu na koji poput velike većine drugih automobila unutar te kategorije ionako ne obraćamo puno pozornosti.
No usprkos tome bi stvarno bilo lijepo da se Talijani konačno saberu i shvate da u dizajnu i performansama nije sve, već da ima nešto i u završnoj obradi, dobro promišljenim i realiziranim idejama, trajnosti, te naposljetku kvaliteti koja zbog ovakvih situacija i problema nikako ne dolazi do izražaja.
Jer iako nije riječ o ogromnim problemima, svejedno je kap u moru drugih problema koje Alfa Romeo već desetljećima provlači kroz svoj portfelj.
A to je u današnje vrijeme sasvim dovoljno da prosječan kupac kaže „nikad“ i ode u neki drugi salon automobila istresti novac.
…i onda se Alfisti čude zašto su toliki Volkswageni na cestama…
