Kada sam pogledao ovaj video-uradak, moram priznati da sam se zapitao je li zapravo fer pojedine ljude svrstavati u „treću životnu dob“, jer ovako uvjerljivo za volanom ne djeluju čak ni neki moji poznanici koji svijet automobila obožavaju.

Kada se nekome u mojim godinama ili pak mlađim generacijama spomene pojam starije osobe, najčešće su asocijacije usmjerene prema krcatim čekaonicama bolnica ili dispanzera, te javnom prijevozu. No to je samo jedna strana medalje u sklopu koje ljudi „treće životne dobi“ (što kao izraz ne mogu podnijeti) zapravo samo vegetiraju i pokušavaju ispuniti ono malo vremena koje je još ostalo pred njima u životu.

Druga strana priče o starenju donosi nekolicinu sjajnih primjera u sklopu kojih starci jednostavno odbijaju biti na teret sebi samima i svima oko sebe, te zadržavaju afinitete prema određenim stvarima i njima se bave ne obazirući se na vrijeme.

No gospođa Renata svojim optimizmom i načinom života bježi čak i iz te „kategorije“ i uz to što nas je raznježila i razveselila, istovremeno nam je pokazala da godine doista ne znače puno, te da svojevrsna otkačenost i isprobavanje novih stvari nisu nešto ekskluzivno rezervirano za mlade generacije. Dapače, kako možete vidjeti u video-uratku koji je s nama podijelila unuka simpatične gospođe Renate, dubok volan i niska pozicija sjedenja u ultra-niskom automobilu s popriličnim brojem konja ni u jednom trenutku za ovu super-baku nisu predstavljali problem, već samo još jedan novi izazov na koji je gospođa Renata spretno i s guštom odgovorila.

Uglavnom, kako nam je video-uradak doista uljepšao dan, poželjeli smo saznati nešto više o ovoj simpatičnoj gospođi, što vam i donosimo u obliku kratkog intervjua unutar sljedećih nekoliko redaka.

A: Putem Facebooka smo vidjeli vaš video-uradak i ostali smo pomalo u nevjerici, no zapravo i toliko oduševljeni da smo Vas morali kontaktirati kako bi saznali priču koja se krije iza ove genijalne snimke. Za početak nam recite nešto ukratko o sebi, volite li automobile, koji je prvi automobil koji ste vozili, i preferirate li neku određenu marku ili model?
B: Zovem se Renata Matoc i imam 78 godina. Bila sam zaposlena kao službenik na željeznici, a kasnije sam radila u Pan Adriji sve vezano za promet. Prvi auto koji sam vozila bio je Fićo i na njemu sam položila ispit. Položila sam s 23 godine i imam 55 godina vozačkog iskustva. U ono vrijeme još se parkiralo na trgu Republike.

U početku sam se jako bojala voziti, ali sam vrlo brzo stekla samopouzdanje i do dana današnjeg nisam imala nikakvu nesreću niti sam koga ogrebla.

Nakon polaganja kupili smo Bubu 1200, koju sam vozila 5 godina. Poslije toga smo opet kupili VW, odnosno Golf 1 i njega sam vozila 5 godina. U to vrijeme sam radila kao trgovački putnik  i putovala svaki dan po cijeloj Hrvatskoj. Stekla sam zavidnu rutinu i sigurnost i uvijek sam pazila na znakove, semafor i na pješake. Poslije Golfa vozila sam Sunbeama i Ladu, a sada imam 16 godina star Renault Megané Classic koji potpuno odgovara za sve moje potrebe.

Inače preferiram Volkswagenove automobile, ali svojeg Meganéa sam toliko zavoljela da ga ne bih mijenjala za ništa drugo.  Nikad me nije ostavio u nezavidnoj situaciji.

A: Iz opisa videa smo saznali da se radi o VTEC Hondi Civic 1.5 sa 140KS i da ste prvi puta za volanom takvog auta. Kako je uopće došlo do ideje da vozite takav auto i da snimite video?
B: Unuka je vidjela jedan video na Youtube-u zbog kojeg je došla na ideju da ja moram probati voziti takav auto. Inače meni nikad ništa nije bio problem pa sam rekla zašto ne…

A: Vjerujem da sve zanima vaš dojam, kako vam se svidjela vožnja u Hondi, s obzirom na to da je ipak riječ o vrlo spuštenom automobilu za koji vjerujemo može „potegnuti“ kad se stisne papučica gasa?
B: Ja sam sjela i vozila kao da je moj. Nije mi se svidio taj niski položaj sjedenja, ali je auto dobro potegnuo. Osjetila sam i da su gume malo prenapumpane, no inače sam se s Hondom vozila kao Senna.

A: Najviše nas zanima možemo li očekivati da ovaj video dobije svoj nastavak, možda s nekim drugim modelom i ako da, imate li neku želju vezanu uz automobil koji bi htjeli provozati!?
B: Hjaooo, (smijeh), nastavak slijedi u proljeće, kad idem često na svoj posjed u Letovaniću i bilo bi mi drago isprobati Hondu do kraja.

Do sada sam vozila puno automobila, raznih marki, a prvo kad sjednem u tuđi auto isprobam mjenjač, gas, kočnicu i kuplung. Namjestim retrovizore, krenem i nema problema.

Vrlo rado bih htjela probati novi Renault Twingo, samo ništa električno jer se jako bojim struje.

Eto…mislimo da bi uz video-uradak cijela priča oko ovog kratkog i slatkog intervjua trebala biti zaokružena. No ono još bitnije u cijeloj priči govori nam svima o tome da za ljubav prema vožnji i automobilu nikad nije kasno, te da godine ne moraju nužno biti ni prepreka ni problem, ako čovjek zna uživati, te usprkos ovim glupim vremenima u kojima živimo i dalje ima otvoren um prema novim stvarima i iskustvima. Žalosno je jedino to što takvih primjera nema više, no možda se i to barem malčice promijeni.

Zahvaljujemo još jednom gospođi Renati na ovom kratkom intervjuu i njenoj unuci na video-uratku.
Nadamo se da će super-baka već na proljeće na putu prema „selu pokraj Ku…“ Hondu probati „do kraja“, a i da će tu probnu vožnju snimiti i podijeliti je s nama, jer kako već na ovom video-uratku ispada, mogli bi o vožnji i naučiti ponešto.