Autoceste su osmišljene da budu najsigurnije prometnice. Nesreće na njima su rjeđe nego na ostalim cestama, ali su zato posljedice znatno teže, pogotovo ako ste izvan vozila. Zaustavni trak je ono što autoput razlikuje od ostalih cesta i smatra se sigurnim za zaustavljanje. No, je li to zaista tako?

Na zaustavnom traku biste, u slučaju kvara, trebali dočekati pomoć, no nerijetko se upravo upravo tu dogode najteže nesreće. Na žalost, one nisu rijetkost, a prema podacima od policije, većina ljudi na zaustavnom traku gine zbog promjene pneumatika na vozilu. Kako se ponašati u slučaju kvara na autoputu? Iako je kriv onaj tko je naletio na njih, stradali se uglavnom ne pridržavaju pravila ponašanja za slučaj da su izvan vozila na autoputu ili nisu bili propisno označeni. Na autocesti trokut mora biti postavljen najmanje 100 metara od vozila. To je međunarodna referentna vrijednost.

Većina vozača koji uoče trokut uz cestu sasvim će sigurno usporiti svoja vozila i tako spriječiti moguće nalete na druga zaustavljena vozila. Nažalost često možemo vidjeti automobil u kvaru u zaustavnom traku, trokut na svega nekoliko metara iza, a vozač i putnici u automobilu i oko njega. To se jednostavno ne radi. Stoga, ako vam se vozilo pokvari, usmjerite ga desno prema zaustavnom traku čim u retrovizoru uočite da je sigurno. Zaustavite se na zaustavnom traku i upalite sva četiri signalna žmigavca. Iz vozila izađite sa suvozačeve strane, stavite reflektirajući prsluk i postavite signalni trokut, na zaustavni trak.

Neka svi putnici izađu iz vozila, ponovno s desne strane, po mogućnosti s vanjske strane ograde, što dalje od prometa. Ne dopustite im stajanje na zaustavnom traku ili u vozilu. Nemojte pokušavati popravljati vozilo, to će pokušati mehaničar s propisnom svjetlosnom signalizacijom. Stupići desno uz zaustavni trak strjelicama pokazuju smjer prema najbližem telefonu za hitne slučajeve (međusobno su udaljeni 2.000 metara). Odite pješke do najbližega stupića i zapišite broj koji se na njemu nalazi kako bi vas što lakše pronašli. Nakon toga odite do telefona (nemojte prelaziti autocestu uočite li bliži telefon) i podignite slušalicu.

Javit će vam se operater centra za pomoć na autocesti i upitati vas gdje se nalazite, koje vozilo vozite, registracijski broj vozila i uzrok kvara. Čak i ako ne znate koji je uzrok, opišite kvar i što se dogodilo. Ako ste član auto-kluba, recite operateru kako želite njihovu pomoć. Nemojte spustiti slušalicu sve dok vam operater to ne kaže — telefon je jednosmjeran tako da vas operater ne može nazvati. Pričekajte pomoć. Dakle, ako doživite kvar na vozilu, ili prometnu nesreću na autocesti, svi bi se trebali u što kraćem vremenu maknuti s kolnika, pa i sa zaustavnog prometnog traka.

Što radi Europa? Eurozastupnici su 16. travnja 2019. usvojili nova pravila kojima čine obveznima čak 30 naprednih sigurnosnih značajki, poput inteligentnog tempomata, upozorenja za ometanje vozača i sustava kočenja u nuždi. Obvezne sigurnosne tehnologije mogle bi pomoći u spašavanju više od 25.000 života i izbjegavanju najmanje 140.000 ozbiljnih ozljeda do 2038. godine, s obzirom na to da je ljudska pogreška uključena u oko 95% svih prometnih nesreća. Kako bi ceste učinile sigurnijima, napredna sigurnosna oprema bit će u narednim godinama obavezna za sva nova cestovna vozila koja se prodaju na tržištu EU.

Dakle, da sažmemo najbitnije: Nemojte upotrebljavati zaustavni trak, osim za hitne slučajeve kao što su kvarovi, nesreća ili bolest. No ni u takvim slučajevima nemojte se ondje zadržavati dulje nego što je potrebno. Sigurnosni trokut postavlja se na kolnik iza zaustavljenog vozila u okomitom položaju i na dovoljnoj udaljenosti koja na cesti izvan naselja ne može biti manja od 100 metara. Vozač koji je prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku, dužan je za vrijeme kretanja izvan vozila označiti se reflektirajućim prslukom, poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila, te svoje vozilo odmah ukloniti s kolnika. Bilo bi pametno u automobilu imati prsluke za sve putnike.