Automobili o kojima više nitko ne priča: Honda CRX
Postoji jedna zanimljiva stvar kod automobila koji su obilježili određeno vrijeme. Dok su novi, svi ih žele. Dok su aktualni, svi o njima pričaju. A onda, nekoliko desetljeća kasnije, jednostavno nestanu iz razgovora. Kao da ih nikada nije ni bilo.
Honda CRX je jedan od takvih automobila.
Danas se na cestama gotovo i ne viđa. A još rjeđe ga netko spominje. Što je pomalo čudno, jer je riječ o automobilu koji je u svoje vrijeme bio gotovo savršena definicija onoga što mali sportski automobil treba biti.
Priča o CRX-u zapravo je vrlo jednostavna. Uzmite kompaktni automobil, skinite s njega sve što nije nužno, malo ga učinite agresivnijim i stavite motor koji voli okretaje. Rezultat je automobil koji možda nema puno konjskih snaga na papiru, ali u stvarnosti djeluje brže nego što brojke sugeriraju.
CRX je bio upravo takav.
Bio je lagan. Stvarno lagan. Oko 900 kilograma u vremenu kada automobili još nisu nosili pola tone sigurnosne opreme. To znači da je svaki konj iz motora imao vrlo malo mase za vući. A kada se to spoji s Hondinim motorima koji su oduvijek voljeli visoke okretaje, dobije se kombinacija koja vožnju pretvara u nešto što je teško opisati ljudima koji su navikli na moderne automobile.
Jer moderni automobili su brži. Nema nikakve dileme oko toga. Ali rijetko koji je toliko živ.
CRX je bio mali, nizak i tvrd. Volan je bio lagan, ali precizan. Stražnji kraj znao je biti živahniji nego što bi vozač očekivao. Sve to skupa značilo je da automobil traži vozača koji zna što radi. Ili barem vozača koji je spreman naučiti.
Posebna priča bili su Hondini motori. Kada bi se kazaljka okretomjera počela približavati gornjem dijelu skale, karakter automobila potpuno bi se promijenio. Ono što je do tog trenutka bio relativno miran mali kupe pretvaralo se u nešto što vas tjera da zadržite gas još nekoliko sekundi duže.
I upravo je u tome bila čar CRX-a.
Na Balkanu je ovaj automobil imao gotovo kultni status. Devedesetih i početkom dvijetisućitih bio je jedan od omiljenih izbora među mlađim vozačima koji su željeli nešto drugačije od uobičajenih europskih kompaktnih automobila. Bio je pouzdan, relativno brz i, što je možda najvažnije, zahvalan za razne modifikacije.
Naravno, to je imalo i svoju cijenu.
Mnogi primjerci završili su u rukama entuzijasta koji su ih mijenjali, nadograđivali i ponekad poprilično brutalno prerađivali. Dio automobila stradao je u nesrećama, dio je jednostavno propao zbog godina i lošeg održavanja. Danas je zato sve teže pronaći CRX koji je ostao u originalnom stanju.
A upravo takvi primjerci danas polako dobivaju status modernog klasika.
Možda CRX nikada nije bio najbrži automobil svoje generacije. Možda nije bio ni najskuplji. Ali imao je nešto što mnogi automobili nikada nisu imali.
Karakter.
I zato je pomalo šteta što se danas o njemu više gotovo i ne priča. Jer Honda CRX nije bio samo mali sportski automobil. Bio je podsjetnik na vrijeme kada su automobili bili jednostavniji, lakši i možda malo iskreniji nego što su danas.
