Opel ima jednu dobru i jednu lošu vijest
Ponekad se stvarno vrijedi zapitati kuda ide svijet automobila, zašto je taj put toliko čudan (da ne kažem nešto drugo) i je li doista moguće da više ništa u tom svijetu nije sveto?
Jeste li ikada čuli za opis „Manta Fahrer“? I ako jeste, znate li što taj opis podrazumijeva?
Starije generacije će najvjerojatnije znati o čemu se radi, dok one novije najvjerojatnije baš i neće.
Stoga eto kratkog objašnjenja…
Za razliku od vlasnika Volkswagenovih modela Golf i Scirocco te onih Fordovih pod nazivom Escort i Capri koji su sredinom sedamdesetih godina manje-više uvijek djelovali nekako urbano, „Manta Fahreri“ su bili sušta suprotnost.
Zamislite ih kao ekipu koja je izvan Amerike djelovala nekako „američki“. Da ne kažem ruralno.
Iako to nije striktna definicija, mnogi su „Manta Fahreri“ na sebi imali uske traperice (najčešće) „u mrkvu“ i potkošulje te uz bradu od nekoliko dana na glavama nosili „fudbalerke“.
Na svoje su automobile uz Lexmaulove, Mattigove i Irmscherove dodatke često stavljali i naljepnice s motivima „Jaegermeistera“ i slično. A na antenama i privjescima za ključeve njihovih Manti nije rijetkost bila vidjeti tzv. „Fuchsschwanz“ (kasnije u sklopu urbanog rječnika prebačenog u „Funkschwanz“), odnosno lisičji rep koji se vijori na vjetru.
Uglavnom, ako su Luke i Bo Duke sa svojim „General Lee“ Chargerom u seriji „The Dukes of Hazzard“ bili sinonim za južnjake u nabrijanim automobilima, onda je isto vrijedilo i za „Manta Fahrere“ u Njemačkoj.
Uostalom, samo bacite oko na legendarni njemački film pod nazivom „Manta Manta“ i sve će vam biti jasno.
Prije nekog vremena se u Opelu počelo šuškati oko nasljednika modela Manta. Odnosno sklapanja treće generacije tog legendarnog automobila.
Zatim je šuškanje preraslo u GSe ElektroMOD koncept o kojem smo se već raspisali unutar ovog našeg malenog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila. A onda je odjednom nastao tajac i Opel se posvetio nekom drugim momentima.
Dotični su momenti prije svega podrazumijevali prelazak marke u grupaciju Stellantis nakon što je PSA-grupacija dobrim dijelom kapitulirala. A onda je stručni tim dizajnera, inženjera i marketinških djelatnika (bez kojih auto-industrija najvjerojatnije ne bi ni postojala, ako se njih pita) donio neke nove odredbe i smjernice.
Za početak je izmišljen novi dizajnerski jezik koji šef dizajna g. Mark Adams kaže ovako: „Opelu je nedostajalo prepoznatljivo lice. Imao je lijepo lice, kao kod Insignije, ali mnogi drugi imali su sličan efekt na kupce. U sklopu novog je dizajnerskog jezika „Vizor“ stvarno važan. To nije rešetka između farova, već dizajnerski element na kojem se nalazi sva tehnologija koju želite pokazati već na prvi pogled“.
E sad… Za one koji ne znaju što g. Adams misli kada spominje „Vizor“, recimo da je riječ o detalju prednjeg dijela koji je po prvi puta svijetu prikazan u sklopu gore spomenute električne Mante ElektroMOD.
Dotični je „Vizor“ kao dizajnerski element ispao odličnim i jednim od onih instantno prepoznatljivih rješenja, pa je taj dio novog dizajnerskog jezika prešao i na aktualnu generaciju modela Astra.
S vremenom bi upravo „Vizor“ trebao nositi najveći dio prepoznatljivosti Opelovih (i Vauxhallovih) modela, pa je u planu uskoro i nove generacije modela Crossland, Grandland i Insignia opremiti upravo takvim prednjim dijelom. A onda na red dolazi i Manta oko koje se glasine ponovno pojačavaju i šuškanje biva sve glasnijim.
Dakle nova Manta je definitivno na pragu ulaska u serijsku proizvodnju. I to je apsolutno dobra vijest koja instantno iz dubine uma povlači sjećanja na sve one divlje vožnje s kakvima su svoje vozačko umijeće prezentirali velikani Rallyja poput Waltera Röhrla, Arija Vatanena, Jimmyja McRaea i nikad prežaljene legende zvane Henri Toivonen.
Sve su to vozači koji su početkom osamdesetih godina od jednog ispodprosječno jakog trkaćeg automobila uspjeli stvoriti legendu koja i dan-danas traje za neke od nas.
Stoga nikoga ne treba čuditi da se Manta vraća na scenu nakon više od tri desetljeća izbivanja s nje.
A sada eto i jedne loše vijesti…
Kako je g. Adams lijepo objasnio, „Povijest marke je jako važna. Ali moj tim neće stvarati retro-stilizirane modele i predstavljati ih na tržište“. A to pak u prijevodu znači da se Manta GSe ElektroMOD neće pojaviti u onom već otprije prezentiranom obliku, već će svoju retro-ideologiju u sklopu novih vremena zamijeniti nečim drugim.
Za početak bi te zamjene trebale podrazumijevati karoseriju u obliku CrossOver-Coupéa. Time će nova Manta poput nedavno oživljenog Fordovog modela Puma postati konkurentom unutar domene u sklopu koje Nissan Juke (usprkos tome što je i dalje odvratan) suvereno vlada već godinama. Pa iako takav potez sa strane jednog auto-entuzijasta ne mogu doživjeti nikako drugačije nego sramotnim, g. Adams nema takav stav.
Dapače, dotični je gospodin nedavno izjavio i ovo: „U svakom slučaju gledamo na povijest i njome se ponosimo. Ali smo istovremeno fokusirani na budućnost i ono kamo idemo. Naravno da u svemu tome postoje stvari koje možete uzeti iz prošlosti s odjekom, ali mi ne želimo biti „retro“ i izrađivati modele iz prošlosti. Umjesto toga ćemo radije uzeti duh i DNK iz te slavne povijesti i prilagoditi se skupini kupaca koje ciljamo. Jer na kraju krajeva ne možete učiniti sve, već u svom pristupu morate biti selektivni“.
Dakle s jedne strane imamo najavu koja podrazumijeva povratak jednog od onih automobila koji su svojim prisustvom na tržištu oplemenili sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća.
Ali s druge strane imamo ova današnja „moderna“ vremena u sklopu kojih izuzev već poprilično dosadnog trenda elektrifikacije svaki podsjetnik na prošlost (najvjerojatnije) mora iz nečeg zanimljivog, lijepog i barem nazivno posebnog prerasti u još jedan CrossOver, SUV ili nešto u tom stilu.
Jer tržište zajedno s proizvođačima automobila pod opravdanjima koja podrazumijevaju sigurnost, tehnologiju i „urbani stil života“ upravo tako žele.
I zato najiskrenije vjerujem da nitko s novom Mantom neće biti pretjerano fasciniran, jer se dotična već sad uklapa u bezličje današnje „moderne“ auto-industrije.
Ali prije konačne odluke zbog koje ćemo novu Mantu „lajkati“ ili nećemo vrijedi pričekati i pratiti razvoj situacije.
Jer za ugodna iznenađenja još uvijek tu i tamo ima mjesta, pa se možda i u ovom slučaju na kraju priče ugodno iznenadimo.
