Lamborghini dokazuje da svijet odlazi k vragu
Eto razloga da svi zajedno zapjevamo staru narodnu pod nazivom „Saudis in Audis“.
Već sam prije na našem malom portalu posvećenom svijetu automobila izvještavao o potencijalnoj katastrofi u obliku SUV-automobila koji bi na tržište trebao doći sa znakom marke Lamborghini. Tada je cijela priča bila upitna i vrlo tajnovita vezano uz detalje, no i to je bilo dovoljno da se zapitam što će biti dalje i kuda svijet automobila zapravo odlazi. Pa eto…ovih je dana ponovno aktualizirana priča oko Lamborghinijevog SUV-a, tako je u sklopu nekih izjava čelnih ljudi talijanskog ministarstva ekonomskog razvoja, talijanske nacionalne agencije za unutarnji razvoj, regije Emilia Romagna i sindikalnih predstavnika tvrtke Automobili Lamborghini S.p.A. s jedne strane, te Volkswagena i Audija s druge.
Lamborghini Urus bit će apsolutni presedan u dosadašnjem portfelju ove tvrtke, jer je za početak riječ o obliku karoserije kakav nikad prije nije ni približno bio zanimljiv glavnim i odgovornim ljudima iste. No otkako je Audi preuzeo veći dio vlasništva nad tvrtkom, tako su se (očito) promijenila vremena.
To naravno nije nimalo čudno, jer se Audi tijekom posljednjih godina doslovce razbacao po tržištu i praktički da i nema segmenta u sklopu kojeg se proizvodi iz Ingolstadta ne nalaze. Za neke su to izuzetno dobre vijesti, no s obzirom na način pristupanja na tržište unutar pojedinih kategorija, nekako i nisam sklon blagonaklono gledati na sve to – tim više što ispada da se mnogi od modela u smislu dizajna zapravo ne crtaju, već izgledaju poput međusobnih fotokopija.
No taj dio priče je vezan uz obavezno proširivanje ponude, kako bi svatko imao izbora, te kako bi pojedine tvrtke mogle zaraditi što je više moguće novaca. U prijevodu bi se s one ekonomske strane reklo da je to zapravo zdrav pristup, no s one druge strane i gledano očima auto-entuzijasta, ipak postoje stvari koje se ne bi trebale raditi, jer u protivnom neće proći još puno vremena do momenta kada bi npr. Ferrari mogao na tržište izbaciti Diesel-verziju nekog od svojih modela.
Uglavnom, ako niste pratili ovu trakavicu vezanu uz Lamborghinijev SUV-model Urus, ukratko se radi o ovećem automobilu koji kao glavnu okosnicu svog postojanja nudi „unikatan dizajn“ i apsolutan luksuz. Dakle, u prijevodu, performanse padaju u drugi plan, što pak nije nimalo čudno s obzirom na klasu u kojoj će Urus postojati, te klijentelu kojoj će se ovaj automobil nuditi na tržištu.
Tome u prilog ide oveća količina elektroničkih sklopova i poduži popis (Audijeve) opreme, no uz sve to se za osiguravanje postojanja ovog modela moraju napraviti i oveći infrastrukturni pomaci.
Tako je za početak potrebno povećati proizvodni prostor u Sant´Agati Bolognese s postojećih 80,000 na čak 150,000 četvornih metara, te zaposliti petstotinjak novih ljudi koji bi se istog momenta bacili u vatru proizvodnje ovog SUV-a.
Zatim je potrebno investirati u nove odjele, te povećati postojeće koji su za izradu ovog modela od saveznog značaja, a „šuška“ se i o novoj proizvodnoj traci, gdje bi se isključivo Urus trebao sklapati.
To u prijevodu znači da će sve gore navedene tvrtke i institucije trebati ubaciti stotine milijuna eura, kako bi se osigurala nesmetana proizvodnja ovog glomaznog Lamborghinijevog modela u (prema inicijalnim planovima) 3,000 primjeraka godišnje.
Time bi se višestruko premašila sadašnja proizvodnja aktualnih modela, te bi Lamborghini mogao doživjeti preobražaj iz tvornice želja u jednu od onih tvrtki koje će se za svoju poziciju na tržištu natjecati u sklopu konkurencije koja proizvodi tzv. „premium“ SUV-automobile.
Planirana tržišta prvenstveno se svode na zemlje bliskog istoka (što je otprilike čudno kao i nerad naših saborskih zastupnika), no u planu je opako pogurati ovaj model i u Kini, te zatim i na tržištu SAD-a i Europe, s time da bi na europskom bojnom polju primat trebale dobiti zemlje poput Rusije, Velike Britanije i Njemačke.
Dakle ne može se reći da je Lamborghini Urus plod nečijeg hira, već je ispravno zaključiti kako se radi o pomno planiranom projektu koji precizni Nijemci i stilski-orijentirani Talijani jednostavno ne žele propustiti.
S obzirom na dizajn, rekao bih da je Urus doista pravi Lamborghini, jer izuzev dizajna nalik borbenom avionu s grbom, te sve sile performansi s kojima će zasigurno raspolagati, jednostavno lijepo zvuči činjenica da će ova slavna tvrtka zadržati otvorena vrata. No s druge strane mi nikako ne sjeda činjenica da će se u moru tradicionalno fascinantnih i beskompromisnih modela naći model koji za svrhu ima udoban smještaj bogatih guzica.
Znam da će to za mnoge značiti (r)evoluciju ove slavne tvrtke i da će se mnogi pokloniti svemogućem Urusu kada se tijekom 2018. godine pojavi na tržištu, ali za neke od istinskih zaljubljenika u dosadašnji portfelj ove tvrtke ovakva odluka znači samo potpunu dominaciju tvrtke Audi i (nepotreban) kompromis kakav tvorac tvrtke Lamborghini vjerojatno nikada ne bi dopustio.
Iako su Lamborghini Cheetah i LM002 već ispali odmacima od tradicije ludila, agresije i kiča koja traje već više od pedeset godina, ne treba zaboraviti da su i jedan i drugi model usprkos gabaritima i osnovnoj namjeni poprilično ekstremni. Lamborghini Urus to ni u svojoj konceptnoj fazi nije, tako da mi u usporedbi s potonjima djeluje poput Ramba koji je svu silu naoružanja zamijenio s torbom u kojoj se nalazi GMO-jabuka, osobna iskaznica, te Biblija i povelja UN-a.
Samim time je Lamborghini Urus već sada planiran kao politički korektan automobil, no nije li upravo to jednostavno krivo?
