BMW (opet) brani dizajn novog M3 i M4
Nakon prepucavanja na Twitteru s kritikama na konto dizajna, ekipa iz BMW-a ovaj puta s potpisnikom „nove ere“ u BMW-ovom dizajnu svim silama pokušava obraniti cijelu priču.
I ako se mene pita, nisam uvjeren. Jer ako je s dizajnom sve u redu, zašto onda BMW (opet) brani dizajn novog M3 i M4?
Aktualna BMW-ova priča oko dizajna vezanog uz M3 i M4 ne prestaje polarizirati javnost već neko duže vrijeme. I to zapravo nikoga ne treba pretjerano čuditi, jer „povratak u povijest“ kroz ogromne „bubrege“, agresivan stražnji dio i relativno dosadnu karoseriju jednostavno ne može djelovati drugačije. Pogotovo ako se radi o pravim zaljubljenicima u BMW kao marku, a ne o pozerima kojima je jedino važno da je automobil skup i nov.
Prije nekoliko mjeseci je cijela priča doživjela kulminaciju, jer je na 15. studenog na društvenoj mreži Twitter nekome iz BMW-ovih redova zbog negativnih komentara a´propos dizajna očito pukao film. I tu se pojavio kompromitirajući post koji je započinjao za Internet uvredljivim riječima „OK boomer“.
Kao rezultatno se stanje takve glupe i nepotrebne objave pojavila rasprava slična onoj domaćeg nam premijera s isto tako domaćim ugostiteljem iz Rijeke. Odnosno, u prijevodu, reklo bi se da je riječ o nepotrebnoj i ne baš suzdržanoj i kulturnoj razmjeni misli i slova. Ali kako društvene mreže danas dobrim dijelom kroje sve naše živote, drugačije nije bilo ni za očekivati.
Uglavnom, kao epilog tome se BMW-ov odjel marketinga danima ispričavao, da bi na kraju čak i dizajner prethodne generacije BMW-ovih modela serije 3 i 4 stupio u obranu unutar jednog video-uratka na YouTubeu.
Danas, tj. nekoliko mjeseci kasnije, komentari na konto BMW-ovog dizajna s ogromnim kljovama i dalje ne jenjavaju.
BMW u tome definitivno ima koristi, jer se svaki glasić u raznim kutevima Interneta i dalje pokušava nametnuti sa svojim mišljenjem. Ali kako Bavarci u pravilu jesu pomalo tradicionalistički orijentirani, naravno da im sva ta kontroverza i dalje smeta.
Stoga se ovih dana u prve redove obrane protiv zlih glasova Interneta ubacio i naše gore list.
Odnosno glavni dizajner aktualnih M-ova serije 3 i 4 – g. Domagoj Đukec.
Gospodin Đukec je već nekoliko puta ponavljao kako „automobil ne treba gledati kroz fokus na jedan dio, već u cijelosti“. I s time će se svaki normalan dizajner itekako složiti.
No s druge strane BMW serije 3 i 4 u svojim M-izdanjima nisu samo kljovasti i čudnovati pripadnici svijeta brzih automobila, već su izuzev dobivenih „bubrega“ ponešto i izgubili.
A to se nešto naziva „Hofmeister-knick“, te predstavlja jedan od najvažnijih segmenata i detalja BMW-ovih dizajna još tamo negdje od šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Dakle, već samim time „pripadnost povijesti“ nije slogan s kojim bih izlazio u javnost da sam kojim slučajem osobno potpisao dizajn ova dva automobila.
Kako svaki otac brani svoje dijete, tako i striček Domagoj pokušava obraniti svojeg uma djelo. I u toj maniri svako malo ističe razmišljanja poput „Riječ je o vrlo elegantnom automobilu koji se ističe odličnim proporcijama i koji u svom dizajnerskom izričaju nije ni približno toliko radikalan kako ga neki pokušavaju predstaviti i opisati“.
No mi se ovdje ne bismo baš složili s tom izjavom, jer novi M3 i M4 i dalje djeluju poput automobila kakav bi dizajnirao Quentin Tarantino: glasan, čudan, kontroverzan i pomalo smiješan.
Od strane g. Đukeca je spomenuto i kako „Novi M3 i M4 treba gledati kao jelo u tri slijeda u restoranu“.
Pa kad smo već kod ugostiteljskih analogija, mislim da bih se prije orijentirao prema jelu od tri slijeda u bolnici, nego u nekom restoranu. Jer M3 i M4 s prednje strane izgledaju poput jutarnjeg sendviča s pola kriške parizera i topljenim sirom za mazanje. S boka su dosadni poput dvaput podgrijanog poriluk-variva, a sa svoje stražnje strane djeluju poput bijele kave u koju je netko umjesto šećera stavio sol.
Odnosno, u prijevodu, bezokusno, jadno i „napumpano“ u svemu što M3 i M4 predstavljaju.
Ili bolje rečeno, što bi obje varijacije na temu modela trebale predstavljati.
Iskreno govoreći, davati kao zadatak autoru dizajna da dotični dizajn brani, ludo je koliko i nepotrebno.
Jer kako Picassa i Rembrandta nikada niste čuli da brane svoje cijenjene slike, već za takvog što služe likovni kritičari, tako je i g. Đukec trebao ostati sa strane, biti siguran u svoj rad i ograditi se od bilo kakvih komentara i mišljenja.
Ovako ispada kao da je glavni dizajner osobno pogođen nekim komentarima i mišljenjima, te se na momente s ovakvim obranama svog tijeka misli i ukusa svako malo pokušava opravdavati.
A za takvog što u svijetu visokog poslovanja jednostavno nema mjesta.
S druge pak strane sve te obrane i nemaju neko realno uporište, jer za početak dobar dizajn već u svom začetku treba biti lijep.
Samim time dobar dizajn mora postati vječan, odnosno vječno lijep. A u ovom slučaju nije ni približno stvoreno ni jedno ni drugo.
I to će vrijeme zasigurno pokazati na isti način kako je pokazalo i tijekom Bangleove ere. Tj. one tijekom koje su proizvedeni neki od najružnijih BMW-ovih modela svih vremena.
Istini za volju, novi M3 i M4 nekoga i mogu fascinirati svojim dizajnom. Nekome će zasigurno djelovati moćno i poželjno, a nekome će već sam prednji dio uzrokovati poremećaje u probavi. Stoga BMW zajedno s g. Đukecom nije proizveo nešto „univerzalno lijepo i elegantno“, već je riječ o automobilu koji s jedne strane djeluje kontroverzno, s druge se (tek nazivno) naslanja na povijest marke, a s treće pak zahtijeva obranu.
I to obranu od strane glavnog dizajnera i čelnih ljudi ispred BMW-a kao marke.
A to pak zapravo jako dobro govori samo za sebe.
Slažete li se?
