Ford Mustang s EcoBoost motorom
Otkad se na horizontu pojavio novi Mustang, pojavila se i priča o europeizaciji tog legendarnog američkog automobila. Uglavnom, postavlja se pitanje jesmo li bili skeptici s razlogom…
Ford Mustang – najbrže prodavani automobil svih vremena. Utemeljitelj jedne sasvim drugačije priče od one na koju su dotadašnji vlasnici automobila diljem SAD-a zapravo navikli.
Bio je to automobil kojem je sudbina od samog početka bila postati jednim od najpoznatijih automobila svih vremena, pa stoga nimalo ne čudi da priča o uspjehu traje i dan-danas, kada se željno iščekuje početak prodaje najnovije inkarnacije „Pony Car“ modela na koji je Ford itekako ponosan.
Spominjati vremena naftnih kriza u sklopu kojih je Ford Mustang postao tek nekoliko konja jačim Pintom, te Fox-Body-Mustang koji je u usporedbi s nekim starijim modelima više ličio na bečkog dječačića nego na potentan i poželjan automobil, nekako više i nema smisla, jer Ameri su itekako dobro naučili gradivo iz vlastitih grešaka.
…ili možda ipak nisu, s obzirom na već otprije najavljivanu „Go Further“ filozofiju pristupa tržištu i EcoBoost-motor koji se odjednom u sklopu iste našao u planu za stavljanje ispod poklopca motora u Mustang.
Za one koji ne znaju, EcoBoost-motori su zapravo dvo-i-nešto-litreni Turbo-motori s četiri cilindara, kakvi donedavno pod poklopac motora nekog pravog i legendarnog američkog modela nisu mogli ni prismrditi. Razlozi tome su zapravo jako jednostavni, jer takvog što je uvijek bilo realno očekivati u sklopu npr. Volkswagen Golfa ili nekog drugog ojačeg europskog automobila srednje klase, no nikada kao dostojnu zamjenu za grgljajući i urlajući V8-motor kakve Ameri ugrađuju u svoje sportskije-nastrojene modele. Stoga nije nimalo čudno da sam se zajedno s hrpetinom Mustang-entuzijasta počeo smijati kada sam čuo za spoj Mustanga i EcoBoost-motora u sklopu iste rečenice.
No možda sam ipak bio malčice previše skeptičan…
Naime, ekipa u Fordu ostala je apsolutno dosljedna svojim najavama oko EcoBoost-verzije Mustanga, koja bi se trebala prodavati paralelno s onom koja pod poklopcem motora ima 3,7-litarski V6, te onom koja će raspolagati s pravim 5-litarskim V8-motorom na kakav smo svi navikli.
Dakle izbora će i dalje biti.
Ono čemu se nisam nadao svodi se na oko 20% veću cijenu Mustanga s EcoBoost motorom pod „haubom“ u odnosu na srednju (tj. V6) izvedenicu. Također se nisam nadao da će upravo EcoBoost-varijanta motorizacije u Mustangu sa svojih 305 konjskih snaga biti i dovoljno jaka, te samim time sposobna Mustang od nule do stotke potjerati za oko 6,5 sekundi, što nije nimalo loš rezultat u smislu ubrzanja.
Da, ima puno bržih automobila od toga, no ako se prisjetimo ukupne mase Mustanga koja iznosi nimalo sitnih 1,600 kilograma, stvari ipak pomalo sjedaju na svoje mjesto.
Samim time skepticizam se ipak umanjuje, zar ne?!
Doduše, najveća zamjerka 4-cilindričnom Turbo-Mustangu nije bila usmjerena prema cijenama i performansama, već prema zvuku koji u teoriji nije trebao zvučati nimalo posebno ni sportski. Samim time je Mustang u praksi itekako izgubio svoju čar, jer se tijekom protekle generacije ovog modela čak i pomalo kastrirana V6-verzija na momente čula kao da je gone svi vragovi ovog svijeta, te se činilo kako jedan EcoBoost-motor jednostavno ne bi mogao oduševljavati zvukom.
E sad…kako se obično postoji razlika između teorije i prakse, u praksi se ispostavilo da dotični 2,3-litarski motor zapravo ne zvuči nimalo loše, a uz tu činjenicu vrijedi spomenuti i onu vezanu uz potrošnju goriva, koja bi prema riječima glavnih i odgovornih ljudi u Fordu trebala biti skoro 50% niža od one koju je u stanju napraviti verzija s dvostrukim brojem cilindara. Dakle skepticizam je i opet sasvim neopravdan.
No iako EcoBoost pod „haubom“ Mustanga odjednom više i ne zvuči toliko loše, te uz smanjenu potrošnju i zagađenje zraka tjera automobil do sasvim solidnih performansi, moram priznati da svejedno nikad ne bih kupio takav automobil.
Razlog? Jedan-jedini koji se ukratko svodi na naglašavanje kompromisa, što smatram da u kontekstu Mustanga ne bi trebao biti slučaj.
Mišljenja sam da Ford Mustang oko sebe okuplja kult ljudi koji ga obožavaju bez ikakve rezerve i da samim time nikakav kompromis nije potreban. dotičnim štovateljima ovog skoro pola stoljeća starog modela nikada nije bilo bitno koliko Mustang troši, ide li bolje od nekog europskog konkurenta i što u tehnološkom smislu ima za pokazati.
Dapače, takvim je ljudima Mustang bio dovoljan takav kakav jest – velik, glasan, jak i pomalo ruralan u svom nastupu. Samim time nije bilo potrebno izmišljati „toplu vodu“, već samo biti jači, brži i bolji od Mustangovog glavnog konkurenta uobličenog u Chevrolet Camaro.
I da…novi Mustang itekako pokazuje potencijal, te je u sklopu posljednje generacije kao model i automobil zreliji nego ikad, no usprkos svim lijepim riječima koje opisuju ekološki-svjesnu verziju s Turbo-motorom, vjerujem da je osnovna namjena iste približiti Mustang kupcima na prostoru EU. No i u tom segmentu postoji problem, koji se svodi na činjenicu da su i Europljani već odavno čuli za Mustang i jako dobro znaju kakav je to automobil, te samim time niti jedan EcoBoost-motor neće pomoći prodaji, jer su američki automobili ionako oduvijek ili obožavani ili apsolutno omraženi i degradirani, te nekako čisto sumnjam da će Mustang doživjeti drugačiju sudbinu.
Samim time je za Ford Mustang u očima mnogih vjernih pratitelja svijeta automobila kompromis nazvan EcoBoost zapravo suvišan, a takvom se razmišljanju i sam priklanjam usprkos svim pozitivnim stranama koje je globalna Fordova „Go Further“ filozofija polučila od svojih početaka do danas.
A što vi mislite?
