Ne znamo koji je najduži roadtrip ikada odvožen s Ferarijem, ali dok Shahaf Galil nije krenuo s ciljem obaranja rekorda na svojoj vožnji po Skandinaviji u svom Ferariju 458 Spider iz 2012., njegova odiseja dugih 72 dana i 24.000 km zasigurno je stvar legende!

.

FOTO: Shahaf Galil

Put do vlasništva nad Ferarijem često vodi kroz niz poboljšavajućih sportskih automobila prije nego što se konačno završi s jednim od najboljih strojeva na svijetu. Malo tko može tvrditi da je 458 njihov prvi automobil, ali živeći mnogo godina u New Yorku, Shahaf ga nije ni trebao. Prilikom posjeta Europi, Ferariji su mu bili prvi izbor za najam vozila za istraživanje serpentinastih cesta na Alpama. Stoga, kada je došlo vrijeme da kupi svoj vlastiti automobil za putovanje, znao je točno što želi i preskočio je sve prijašnje korake.

Opći konsenzus sugerira da su veći GT Ferariji poput 812 ili GT4 Lusso mnogo lakši automobili za provesti dugi vremenski period za upravljačem i stoga bi bili prikladniji za dugi put, ali Shahaf je toliko oduševljen srednjim rasporedom V8 motora da nije ni razmišljao o kupnji nečega drugog. “Uvijek sam volio koliko je 458 okretan i spreman”, objašnjava. “Savršeno rukovanje, kako možete osjetiti cestu, posebno s tvrdim karbonskim sjedalima. I zvuk je božanstven. Po mom mišljenju, 458 je najbolji automobil za putovanje ikada napravljen.”

Namjerno stvoren za uživanje u dugim vožnjama, automobil se čuva u Njemačkoj i održava u tvrtki Mertel Italo Cars u Nürnbergu. Nakon dvije godine uživanja u vožnji po serpentinama Alpa i Karpatima, brojač kilometara, koji je bio na 14.000 km kada ga je kupio, popeo se na 25.000 km, ali Shahaf nikada nije planirao da mu 458 bude u garaži. “Iskreno me nije briga za kilometre”, odmahuje ramenima. “Kupio sam ga da vozim, ne kao investiciju. Nezaboravna iskustva na udaljenim mjestima mnogo su važnija od njegove vrijednosti pri prodaji.”

Želeći epsko putovanje negdje dalje nego što je ikada istraživao, stalno je čuo pohvale o krajolicima Norveške, Shahaf je imao dovoljno dugih večeri da pažljivo isplanira rutu po Skandinaviji. Ali Covid ima običaj pomesti najbolje planove… Početkom kolovoza 2021., Shahaf je krenuo na 20-satnu vožnju trajektom iz Kiel-a na sjeveru Njemačke do Osla, ali nažalost, norveški granični službenici nisu prepoznali njegovu potvrdu o cijepljenju i nisu mu dopustili ulazak. Očajno je ponovno uzeo trajekt, misleći da je putovanje završilo prije nego što je uopće počelo. “Tada sam imao dvije opcije”, kaže. “Vratiti se kući s vrlo lošim raspoloženjem i provesti četrdeset dana koje sam rezervirao izvan posla s nogama gore i automobilom u garaži… ili pokušati ići okolo, istražiti, uživati i vidjeti što će se dogoditi.” Naravno, odabrao je drugu opciju.

Brza vožnja kroz Dansku i uskoro je bio u Švedskoj, gdje je krenuo slikovitom obalnom cestom koja se vijugala između ogledalnih jezera i prekrasnih slapova, vodeći do slikovitih obojenih gradova. Slučajno je otkrio najuzbudljiviju cestu u Švedskoj, Brudfjällsvägen, sanjivi komad od 10 km ceste poput vožnje na rolerkosteru savršen za svakog vozača sportskih automobila na dugom putovanju.

Prijateljski finski granični čuvari pustili su ga u zemlju Muminija i rally vozača, te je proveo nekoliko dana skakanja s otoka na jugu. U šumovitoj unutrašnjosti brzo je shvatio zašto se rally WRC Finske nekada nazivao rally Tisuću jezera. Ali kako se kretao prema sjeveru, približavao se rally etapama više nego što je želio, jer asfalt je često nedostajao. I tako je Shahaf proveo sljedećih 10 dana otkrivajući off-road sposobnosti svoje 458. “To je bilo grozno šljunčano tlo”, kaže, smješkajući se. “Asfalt bi jednostavno nestao, a onda biste imali 30 ili 40 km dugu dionicu šljunka dubokog 10 cm. Često nisam vjerovao da će automobil to izdržati.”

U Ferariju nema postavki za off-road, pa je s kontrolom proklizavanja postavljenom na ‘Mokro’ klizao po zavojima. Nekoliko puta, slušajući kamenje kako grebe ispod automobila, bio je uvjeren da je uništio automobil. Svako jutro bi provjeravao ispod kako bi provjerio ima li curenja, za slučaj da kamenje nije oštetilo neku cijev za ulje ili hlađenje. No, iako je takvo off-road vožnja bila malo izvan dizajnerskog zadatka 458, izdržao je upotrebu izvan ceste izuzetno dobro.

Što se više kretao na sjever, krajolik je postajao sve pustiji, a benzinske postaje bile su toliko udaljene da je morao paziti da uvijek bude unutar dosega od 300 km za 458. Na samom sjeveru Finske, granica Norveške se proteže oko njega i pokušao je ponovno ući. Trebalo je nekoliko sati, ali uspio je uvjeriti graničnu policiju da ga puste, uz uvjet da provede tri dana u karanteni u hotelu dok čeka negativne rezultate testa. Bio je to dobar plan, osim što su rezultati izgubljeni i na kraju je morao ostati sedam dana… gledajući svoj prljavi Ferrari kroz prozor svaki dan.

Do tada su prošla trideset dana koje je prvotno odredio za putovanje, ali sada konačno u Norveškoj nije imao namjeru odmah se vratiti kući, posebno jer je Norveška bila jednako spektakularna kao što je i zamislio. “Bilo je toliko lijepo da sam svaki dan mislio da jednostavno ne može biti ljepše od ovoga, ali sljedeći dan bih pronašao još nešto ljepše. I tako je išlo.” I tako nije vozio samo polako, već je odlučio uzeti si vremena i voziti gdje god mu se svidjelo. “Ako je cesta izgledala zanimljivo, brzo bih je prošao, pogledao krajolik i napravio nekoliko fotografija. Ako bih završio u lijepom gradu, zaustavio bih se na ručku ili kavi, a obožavao sam provoditi dane na taj način. Slobodno putovanje.”

Na dalekom sjeveru, jesen dolazi rano i početkom rujna jutra su bila hladna, a najviše planine dobivale su prekrivač snijega. “Nisam si mogao priuštiti da me uhvati snježna oluja… barem ne nekoliko stotina kilometara iznad Arktičkog kruga u jesen.” Iako se ispostavilo da je 458 dobar na šljunku, snijeg i led priča su za sebe, pogotovo jer bi pomoć mogla biti vrlo daleko ako se nešto dogodi.

Jednog dana našao se na posebno zahtjevnoj cesti, navigirajući zavojima i smješeći se misleći da nitko drugi od Ferarista nije ikada vozio Ferrari ovdje… ali na kraju je saznao da ga je netko već pobijedio. Ni manje ni više nego Testarossa. Obojica su bili iznenađeni kada su se vidjeli, ali bratstvo Ferarija je snažno, i sjeli su, razgovarali i dijelili priče, a Shahaf je stekao novog prijatelja.

Najvažnije stvari u ovom predivnom dijelu svijeta uključivale su svjetionike na Nordkappu, najsjevernijoj točki Europe, magične crvene šume, beskrajne uzdignute ravnice sa širokim zavojitim cestama i nijednim automobilom u vidokrugu satima, te Trollstigen s jedanaest zavoja s vodopadom na svakom zavoju. Također je pronašao prijevoj koji ima zavoje unutar tunela.

Ptice lete dug put od Arktičkog kruga do Osla, ali cesta prema jugu uz obalu uvijek se mota oko beskrajnih fjordova, pa mu je trebalo tjednima da se vrati prema jugu… posebno jer je Shahaf i dalje skretao oko poluotoka ili u podnožje planina kad god ga je raspoloženje odvelo. Jedno mjesto koje je morao doživjeti bio je put do Lysebotna s ukupno 27 zavoja do sela na dnu strme fjorde.

Kada se konačno vratio u Dansku, još uvijek nije bio spreman ići kući, pa je bez razmišljanja uzeo trajekt do Islanda… i odmah zažalio, jer tri dana lupanja u valovima od šest metara u Sjevernom Atlantiku u listopadu svakako nisu bila zabavna vožnja. I raspoloženje mu se prilično srozalo kada se iskrcao u Seydisfjorduru, jer je put iz luke bio blokiran snijegom. Zimsko vrijeme sada nije bilo samo ograničavajući faktor, već prava opasnost jer zimske oluje na Islandu nisu mjesto za Ferari… i bilo je prilično uznemirujuće vidjeti sav promet koji dolazi s čeličnim gumama. Oko podneva je odlučio da se dovoljno leda otopilo pa da pokuša. Nije spomenuo da su mu na automobilu bile ljetne gume.

Mudrost lokalaca upozorila je da se ne pokušava prijeći planinski sjeverni dio petlje, ali uz prekid u vremenu, Shahaf je odlučio riskirati… ali bio je i dalje oprezan. U mnogim zemljama traženje pomoći kamiondžija nije dobrodošla, ali s iznenadnim zamahima koji pušu preko zemlje i stalno mijenjanje vremenskih uvjeta, Shahaf je počeo pitati kamiondžije na benzinskim postajama kakvi su uvjeti ispred njih. “Ponekad je bilo teško procijeniti trebam li nastaviti ili ne, je li rizik nastaviti vrijedan razočaranja zbog povratka. Često je bilo malo opasno, ali s druge strane, izvan snijega i leda uvijek je bilo nevjerojatno osjećati se kako je prošao.” Beskrajna cesta na ravnoj crnoj magmi vulkanskog pokrova s mrljama snijega bila je impresivan prizor… sve do sljedeće trake snijega kada nije mogao vidjeti dalje od prednjeg dijela automobila. Petnaest sati za volanom odvelo ga je kroz planine do relativne sigurnosti Skutustadahreppura na zapadnoj obali, gdje se mogao opustiti iz ekstremnog načina ekspedicije natrag u turista. Na južnoj petlji uživao je zaustavljajući se na crnim plažama gledajući ogromne ledenjake koji podsjećaju na plave sjajne dijamante kako plutaju dalje, tirkizne vode plave lagune, ogromne vodopade i gejzire.

Na Islandu postoje samo tri Ferarija, pa su ljudi bili uvijek šokirani i iznenađeni kad bi vidjeli 458, posebno djeca, za koje Shahaf pretpostavlja da su vjerojatno vidjela automobil poput ovog samo u časopisima ili na internetu. Bio je više nego sretan što im dopušta da sjednu za upravljač.

Nakon 72 dana, 47 vožnji trajektom i nevjerojatnih 24.000 km bez problema, vratio se u Njemačku. Automobil je imao potrebnu izmjenu ulja na 20.000 km u Oslu, ali osim toga automobil nije trebao nikakav rad tijekom cijelog putovanja. Kod kuće je prošao kroz sveobuhvatni pregled od 200 točaka i razumljivo je Shahaf bio nervozan dok je čekao, očekujući veliki račun za popravak jer je tijekom putovanja vozio nevjerojatnih 2000 km izvan ceste. Osim što je trebalo temeljito čišćenje i popravak nekih oljuštenih slojeva prozirnog premaza, apsolutno ništa nije bilo potrebno raditi.

I dok bi dvomjesečno putovanje moglo biti dovoljno dugo za neke od nas, Shahaf sada žudi za višim ciljem. I postoji samo jedno putovanje u njegovoj glavi koje je ekstremnije od 2 i pol mjeseca u Skandinaviji… putovanje oko svijeta. Vlasnik klasičnog Porschea 928 napravio je putovanje prije nekoliko godina, a Shahaf trenutno istražuje kako proći kroz Rusiju i poslati Ferari na zapadnu obalu Amerike… Naravno, pratit ćemo ga, a vi, dragi čitatelji u međuvremenu pogledajte veliku fotogaleriju sa zapanjujućim prizorima.

Fotografije: Shahaf Galil