Sudari F1 titana – Najveća rivalstva u Formuli 1 – 2. dio
Rivalstvo Schumachera i Häkkinena među kojima je uvijek vladalo veliko poštovanje.
Mika Häkkinen i Michael Schumacher
Rivalstvo Häkkinena i Schumachera bilo je nešto drugačije i ono što ga razlikuje od ostalih je neupitno poštovanje koje su njih dvojica u svakoj prilici pokazivali jedan prema drugome. Samim time njihova „vladavina“ nije obilježena gotovo nikakvim incidentima, obojica su cijenili sportski natjecateljski duh te su izbjegavali opasne situacije na stazi. No to nikako ne znači da nisu koristili svaku priliku da testiraju i svoje i protivnikove granice te su gledateljima priuštili mnogo uzbudljivih trenutaka i nadmetanja.
Neki smatraju da je njihovo rivalstvo počelo još 1990. godine sudarom na utrci Formule 3 u Macau. Häkkinen je pratio Schumachera veći dio utrke sve dok mu se u zadnjem krugu nije pružila prilika za pretjecanje. No Schumacher mu se ispriječio na putu, došlo je do sudara pri čemu je izgubio prednje krilo dok se Häkkinen zavrtio, udario u ogradu i bio prisiljen odustati od utrke. Schumacher je na kraju pobijedio, a Häkkinenu je upravo ova utrka otvorila put u Formulu 1.
Ovo je ujedno bio i jedini direktan sudar njih dvojice, ali unatoč tome su osam godina kasnije priuštili gledateljima jednu od najneizvjesnijih sezona u povijesti Formule 1.
Do 1998. godine Schumacher je za Ferrari nanizao 27 pobjeda i dva osvojena prvenstva dok je Häkkinen za McLaren uspio upisati tek jednu pobjedu. No ta sezona donijela je preokret, najviše zahvaljujući novom McLarenovom bolidu. Borba za naslov je bila potpuno neizvjesna, a o tome dovoljno govori činjenica da su dvije utrke prije kraja sezone Schumacher i Häkkinen bili izjednačeni, svaki s 80 bodova. Na predzadnjoj utrci, voženoj u Nürburgringu, Ferrarijevi vozači su zauzeli prvi startni red u kvalifikacijama i činilo se da će to bili laka pobjeda Schumachera. Ipak, Häkkinen se tijekom utrke uspio probiti naprijed i doći do pobjede te je tako stekao 4 boda prednosti uoči posljednje utrke sezone, vožene u Suzuki. Schumacher i Häkkinen su zauzeli prvi red u kvalifikacijama, međutim u krugu za zagrijavanje Schumacheru se zaglavilo kvačilo i bio je prisiljen startati utrku sa začelja kolone. Tijekom utrke se na kraju uspio probiti čak do 3. mjesta, ali je u konačnici ipak morao odustati nakon što mu je pukla guma. Häkkinen je čitavu utrku odvozio na 1. mjestu i tako došao do svoje prve titule svjetskog prvaka. Skupio je točno 100 bodova, a Schumacher 86. Dodatno, McLaren je osvojio konstruktorsku titulu, prvu nakon 1991. godine, upotpunivši sjajnu sezonu.
Sljedeća sezona bila je nešto manje uzbudljiva, Schumacher je ispao iz natjecanja već na sredini sezone, nakon loma noge u nesreći na Silverstoneu. Häkkinen je osvojio prvenstvo, ali tek u posljednjoj utrci, ovog se puta pomučivši s drugim vozačem Ferrarija, Irvineom.
U sezoni 2000. godine Häkkinen se nadao osvojiti prvenstvo i treću godinu zaredom te je svoju misiju započeo odlično – pobjedama u Španjolskoj, Austriji, Mađarskoj i Belgiji. No nakon Monze je Schumacher preuzeo vodstvo u prvenstvu i zadržao ga do kraja sezone osvojivši naslov s 19 bodova prednosti pred Häkkinenom. Utrka u Monzi bila je i odlična ilustracija njihovog odnosa. Na konferenciji za novinare, Michael je bio u suzama jer je tom pobjedom izjednačio Sennin rekord u broju pobjeda, a Mika ga je zagrlio da ga utješi. Tijekom cijelog svog rivalstva su poticali i bodrili jedan drugoga i upravo to je učinilo njihovo rivalstvo jednim od najvećih svih vremena.
Godinu nakon, Häkkinen je završio svoju karijeru u Formuli 1, a Schumacher je nastavio svoj put prema tome da postane najveći vozač svih vremena u dosadašnjoj povijesti.
