Skoro svakodnevno u novinama vidimo neku reklamu za neki savršeno prosječan novi automobil po povoljnoj cijeni ili na nekoj od akcija kakve nam često pripremaju koncesionari u nadi da ćemo se navući na kupnju uvidjevši što je bolje moguć omjer kvalitete, opreme, tehnologije i cijene. Dotične reklame u pravilu uvijek izgledaju dobro i prezentiraju automobile u najboljem svjetlu, jer poanta reklame je ionako djelovanje na podsvijest. No ruski studenti ekonomije i strojarstva su taj dio nastave na svojim fakultetima očito preskočili, pa eto nam lajt-motiva za relaksaciju uz jutarnju kavu.

Svi mi znamo da je Majka Rusija desetljećima za cilj imala predstavljati se kao jedina ispravno uređena zemlja na svijetu, gdje se tradicija, pamet i sposobnost stapaju u svakog pojedinog Rusa, te ga čine superiornim u odnosu na "kapitalističke Svinje" diljem ostatka novcem i nemoralom iskvarenog svijeta. Ulagalo se u sport, glazbu, Vodku, zatvorski sustav, Inform-biro, KGB i tehnologiju superiornih ratnih pomagala u obliku aviona i helikoptera, bojnih brodova raznoraznih vrsta i namjena, podmornica zajedno sa još svom silom raznoraznih tipova i vrsti oružja i u tom segmentu moramo biti fer i priznati kako je zapravo velik broj izuma koji su stigli iz Rusije bio revolucionarnog tipa, masa ih je funkcionirala savršeno i bili su uistinu superiorni onima koje je u određenim segmentima proizvodio ostatak svijeta, a neki se izumi poput npr. slavnog AK-47 Kalašnjikova i dan-danas uspješno koriste diljem svijeta u svrhu širenja mira, no nažalost isto se ne može reći i za automobile koji su "Made in Russia".

Nerijetko izrađeni od dvjestoosamdesetsedam puta debljeg željeza nego što je to bilo potrebno, većina ih je mogla izdržati direktan frontalni udar u kamion uz tek pokoju ogrebotinu za prednji branik i vozača i velik broj ih je imalo savršenu kombinaciju u obliku motora sprijeda i pogona straga, no s druge strane dizajnom jednostavno užasni, voznim svojstvima još gori, a opremljenošću katastrofalni čak i u modernijim vremenima.
U pravilu mi se ne možemo sjetiti niti jednog modela koji bismo htjeli imati pred kućom u svom vlasništvu izuzev možda iz čiste zezancije u obliku roza Lade jednog našeg spaljenog poznanika.

No i takve je automobile na neki način trebalo predstaviti svijetu u obliku reklama, pa su psiholozi zaposleni na tom "projektu" (obzirom da su marketinški stručnjaci najvjerojatnije bili zabranjeni ili pohapšeni) doista dali sve od sebe da te hrpe lima bez nekog smisla i usmjerenja reklamiraju na najbolji mogući način.
Pa eto par primjera kojima se pokušava doprijeti do potencijalnih kupaca ruskih automobila iz vremena prije raspada Sovjetskog saveza…

GAZ-24 ili Vam ga popularna Volga – automobil u potpunosti izrađen bez upotrebe krivuljara još davne 1967. godine, svoju eru proizvodnje živio je sve do 1992. godine i u tih 25 godina postojanja Volga je uspjela skoro nimalo evoluirati od inicijalne ideje.
Da, bio je to dovoljno velik i dovoljno udoban automobil u kojem su se najčešći putnici u obliku dužnosnika KGB-a ili Inform Biroa isto tako udobno vozili, a istovremeno bio je i dovoljno krut i robusan automobil u kojem ti isti spomenuti dužnosnici ne bi mogli zaraditi ni ogrebotinu ni pri direktnom udaru nuklearne rakete zemlja-zemlja u njihovu Volgu za vrijeme stajanja na semaforu.
Naprijed smještenim motorom i stražnjim pogonom u kombinaciji sa V8 motorom u svojoj najjačoj izvedbi, Volga teoretski zvuči primamljivo, no kad se u jednadžbu primamljivosti umiješa skoro dvije tone željeza i maksimalno oko 125 konja, stvari ponovo sjedaju u stvarnu perspektivu.
U pravilu to je bio jedan od automobila za koje je namjena zdravom logikom jednostavno neobjašnjiva, no prema reklami očito se radi o jednom odličnom automobilu u kojem je nakon iskipavanja tajnih agenata na njima željenu destinaciju vlastitu ženu moguće povesti u razgledavanje šume (obzirom da je za seks na javnom mjestu vjerojatno aktere istog bilo dozvoljeno strijeljati na licu mjesta i to prije orgazma ukoliko je to bilo moguće). Dakle, ni po čemu poželjan automobil ukoliko "Destruction Derby" nije Vaše polje interesa, iako reklama tvrdi suprotno.

VAZ-2105, odnosno nama poznatiji automobil kroz ime Lada Riva, bio je praktički druga strana medalje od Volge – automobil masovne produkcije za ruske pojmove fenomenalnih voznih svojstava, sa isto tako savršenim konceptom smještaja motora naprijed i pogona na stražnjoj osovini, što je u prijevodu značilo…hm…baš ništa pozitivno. I ne samo to, nego je dodatna činjenica koja (ne)ide u prilog ovom automobilu u tome kako je Lada Riva automobil koji je iz generacije u generaciju evoluirao manje od bilo kojeg drugog automobila na planeti, odnosno u brojevima izraženo, evolucija Lade Rive skoro apsolutno je jednaka brojci nula.
Trajnost je bila upitna, šasija "skinuta" sa Fiata 124 bila je oko deset puta lošija od originala, interijer je u standardnoj opremi sadržavao prije svega smrad od ljepila i samopomične dodatke (čitaj: one koji sami otpadaju), a posebno je poznata po tome što je volan više služio za ukras nego za ikakav osjećaj upravljanja tijekom vožnje. No to nije spriječilo Ruse da ovu Ladu proizvode punih 30 godina, s time da se u Egiptu dan-danas može kupiti sasvim nova Riva.
No prema reklami bi se reklo kako su dani mladosti u obliku prvih izlazaka savršeno upotpunjeni upravo Ladom u svojem originalnom obliku. Idilično, zar ne? Pogotovo ako zbog kvara na "spoj" ne stignete na vrijeme i morate se ispričavati dok Vas Vaša draga gleda s podsmijehom – najvjerojatnije zato što ste Ladu Rivu kupili u prvom redu.

VAZ-2121, odnosno nama poznatiji automobil kroz ime Lada Niva prvi je automobil ikad proizveden od Lade bez ijedne Fiatove komponente šasije, istovremeno vjerojatno je i najbolji i najgori terenski automobil na svijetu koji je još od 1977. godine bilo moguće kupiti novcem, a proizvodnja Nive u manje-više identičnom obliku traje i dan-danas.
Nemojmo se ni na čas zavaravati krivim razmišljanjima kako mi ovaj automobil ne volimo i podcjenjujemo, jer ovaj je automobil definitivno savršenih voznih karakteristika ukoliko zapnete u polju ili nekom predijelu gdje nema ničeg izuzev prirode u obliku trave i pokojeg glodavca, no realnost također govori i o tome kako je Niva apsolutno neupotrebljiva igdje drugdje prije svega zbog svoje tvrdoće i neudobnosti zbog sjedala i ovjesa za koji se često činilo kao da je u obliku četiri željezne letve zavaren za karoseriju s jedne i podvozje s druge strane. Savršenoj (ne)udobnosti dodajmo i činjenicu kako je grijanje interijera često bilo uzaludan posao, jer sam sistem grijanja bio je sa svojim plavim i crvenim kvadratićem na onom što bi se trebalo zvati armatura više za ukras nego u funkciji zagrijavanja vozača i ostalih suputnika.
OK, zagrijavanje kabine Nive bilo je vrlo problematično i često jako upitno, ali baš da je grijanje i radilo savršeno, nerijetko su se na primjercima Nive mogli naći zazori na limariji zbog kojih efekt propuha uopće nije bio uzrokovan otvaranjem prozora na obje strane automobila, već je sama limarija pogodovala samoinicijativnom prozračivanju interijera.
No na prvi pogled na reklamu, reklo bi se da ove dvije djevojke sa skijama u rukama apsolutno uživaju kraj svoje sniježno bijele Lade Nive na isto toliko sniježno bijelom proplanku, što zapravo nimalo ne čudi obzirom da se najvjerojatnije griju na zubatom zimskom suncu, s obzirom da su se do dolaska na proplanak najvjerojatnije smrzavale do kosti.

IZH-2125 bio je svojevrsna preteča ništa moderniziranijeg Moskvitcha.
Iako je u ovoj karavanskoj, odnosno "Combi" verziji IZH  napravio nešto neponovljivo, to svejedno ne znači da je automobil po bilo čemu dobar, jer iako prostran i praktičan, te sa kilama kromiranih dijelova porazbacanim po karoseriji idejom (no samo idejom) atraktivan, bio je to još jedan od onih automobila koji cjelokupnom svijetu automobila nisu donijeli ama baš ništa korisno ni u kojem segmentu.
Slab, voznih svojstava u obliku cigle sa četiri (uska) kotača, ovaj je automobil prije svega bio poznat po gadnim problemima sa hlađenjem motora, no Rusi očito svemu tome i nisu pridavali neki poseban značaj, obzirom da su svojevremeno upravo s tim modelom najavili svojevrsnu invaziju na Europu. Kako je invazija prošla, vjerojatno ćete si sami najbolje odgovoriti zapitavši se koliko ovih automobila ste u svom životu imali prilike vidjeti, pa ukoliko je odgovor "nikad" ili "po prvi puta sad na slici", sve je jasno samo po sebi, zar ne?!
No IZH-2125 na reklami priča sasvim drugačiju priču – naizgled onu u kojoj cool tip bari mrak komada koji sjedi na konju, no već na drugi pogled, mi smo poruku reklame rastumačili drugačije. Za nas je, obzirom na poznavanje tematike ovog automobila i činjenice da nije valjao ama baš ništa, IZH Combi jednostavno krepao nasred polja, pa tip za volanom zapravo pokušava nagovoriti mrak komada da ga svojim konjem odšlepa.

RAF-977 Latvia bio je pokušaj da se napravi prvi mini-bus koji je moguće registrirati u obliku osobnog vozila, a već samom ustrajnošću oko proizvodnje ovog automobila (da ga tako nazovemo) koja je trajala od 1958. do 1976. godine, Rusi i opet vjerno pokazuju kako su dugo godina mogli bez problema živjeti u neznanju.
Zašto?
Razlozi su jednostavni.
Prvi se svodi na činjenicu kako je RAF-977 Latvia automobil baziran na šasiji Volge, drugi se svodi na činjenicu da 4-cilindrični 2,5-litarski pogonski stroj sa svojih 75 konjskih snaga jednostavno nije bio u stanju pogoniti masivnu karoseriju od cca. 1,800 kilograma, a treći se razlog ukratko svodi na mjenjački sklop, koji je sa svoje tri (rijetko) aktivne brzine ionako visok stupanj patnje za putnike učinio još gorim, obzirom da ni u prvoj brzini ovaj automobil nije mogao savladati neku veću uzbrdicu.
Reklama za RAF-977 Latviu po starom dobrom običaju ne govori ovo što smo mi naveli, već prikazuje idilu – tri komada koji očito čekaju svoje pijanije polovice da se dogegaju s hranom i otplove zajedno s njima na jedrilici u suton. No nama se ipak čini logičnijim zaključiti kako se nedostatak muškog roda na ovoj fotografiji dogodio zbog toga što su dečki zapravo u obližnjoj birtiji i utapaju tugu u Vodki, jer iako registriran za prijevoz deset ljudi odjednom, RAF nije u stanju prevesti njih šestero iz marine, obzirom da je najvjerojatnije uzbrdica od dva stupnja na samom izlazu, koju automobil jednostavno ne može svladati.

RAF-2203 logičan je nasljednik modela 977-Latvia i isto toliko loš.
Doduše, dijapazon korištenja ovog mini-busa s jedanaest sjedala registriranog za cestovnu upotrebu bio je poprilično velik, jer su RAF-2203 vozili pripadnici Milicije, vojske, hitne pomoći i "Mashrutkasa", odnosno tadašnje ruske Taxi-službe, dakle slobodno možemo zaključiti kako je ovo bio jedan iznimno popularan automobil.
Proizvodio se na bazi prethodnog modela samo sa uvelike moderniziranom šasijom modernih linija koje su također u kompletu izvedene bez upotrebe krivuljara, sa istim i provjerenim podvozjem skinutim s Volge, te sa istim onim motorom koji je pogonio i prethodni model, samo sa oko dvadeset konja više. No mjenjački sklop narasao je za jednu brzinu, pa je uz ekstra snagu ovaj model ipak uspio koliko-toliko pokretati moderniziranu karoseriju iste kilaže kao i kod svog prethodnika.
Dakle, ovaj skoro pet metara (jada) dugačak automobil bio je visoko cijenjen u krugovima državnih službi, pa stoga ni ne čudi kako je Rusija do kraja proizvodnje ovog automobila bila praktički na prosijačkom štapu.
No reklama govori još bolju priču – onu u kojoj frajer u odijelu sa dvije mlađahne cure dolazi na neko moderno mjesto gdje su zajedno planirali provod, iako se nama čini kako frajer zapravo nezainteresirano stoji kraj vozačkih vrata praveći se da auto nije njegov, dok su komadi samo u prolazu. Vjerujemo da ćete se složiti s našom vizijom ove reklamne fotografije.

UAZ-469 bio je jedan od onih automobila koji bi definitivno ušli u legendu da nije bilo tolikih problema s njima.
Naime, kao terenac, UAZ-469 bio je jednostavno nezaustavljiv, no često samo teoretski, jer koliko je bio dobar po pitanju savladavanja prepreka na terenu i jeftinog i laganog održavanja, toliko je bio loš u smislu konstantnih popravaka. Inicijalno je zamišljen isključivo kao vojno vozilo, no kako je zabranjeno voće uvijek najslađe, masa Rusa dokopala se svojih primjeraka kroz programe otpisa vojnih vozila, te je UAZ-469 postao jedan od onih automobila kojima se svaka manjkavost opraštala obzirom na ikonografiju svjetske vojne velesile koju je isti nosio na leđima.
Problema je bilo puno i to raznih vrsta – za početak automobil nije kočio nikako sa svojim bubanj-kočnicama na sva četiri kotača, zatim je mjenjački sklop patio od nekoliko manjkavosti zbog kojih je svakih par stotina kilometara bio "na stolu", no najveći problemi bili su vezani uz onih par žica spojenih s akumulatorom i potrošačima struje, odnosno zajedničkim nazivom električni sustav, koji je konstantno zagorčavao živote svima koji su s ovim automobilom na ikoji način bili u doticaju.
Dakle, UAZ-469 definitivno je jedan od automobila na koje Majka Rusija može biti ponosna…barem donekle.
Reklamu je doduše i opet moguće protumačiti vrlo dvosmisleno. Naime, namjera fotografije kojom se UAZ-469 reklamira očito je prikaz svemogućnosti automobila koji prkosi dubokom jezeru i svoje putnike sigurno prevozi na vikendicu s druge strane jezera. No mi za početak nismo baš sigurni koliko se tu radi o jezeru. Dapače, naša je pretpostavka kako UAZ zapravo stoji usred vodene stihije uzrokovane izljevom neke oveće obližnje rijeke i ubrzo nakon što je foto-aparat napravio "klik", automobil počinje odlaziti na sasvim suprotnu stranu od one na koju je inicijalno krenuo, a putnici željni vikenda u prirodi tog još očito nisu svjesni. Da, valovi možda ne idu u prilog toj teoriji, no napredna zemlja poput Rusije zasigurno je već i tada imala Photoshop na raspolaganju u nekom ćiriličnom obliku.

Eto…iako primjeraka ruskog smisla i ukusa po pitanju automobila ima još jako puno i masu ih nismo spomenuli u detalje iako su GAZ i VAZ i ZAZ i ZIL i još hrpetina skraćenica za tvornice nazvane prema nekoj od komunističkih parola ili dijelova manifesta, vjerujemo kako ste zajedno s nama uživali u pogledima na ove prelijepe i idilične fotografije u kojima svu sreću svijeta sa prikazanim muškim i ženskim akterima na njima dijele slavni ruski automobili iz nekih prošlih vremena i apsolutno smo sigurni kako ćete od danas sasvim drugačijim očima gledati na rusku auto-industriju, a možda čak i poželjeti na trenutak osjetiti svu draž onog što su ruski automobili nudili svojim vlasnicima. Ili možda ipak nećete…


TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
IZVOR SLIKA: TheChive.com i Google Images