Već se godinama svaka edicija sada već prastarog Lamborghinijevog modela predstavlja kao posljednja i zapravo iz potencijalnih kupaca na taj način radi budale, no ukoliko je ovo doista posljednja varijacija na temu tog modela, Lamborghini je zavrijedio „pogled kroz prste“.

Lamborghini Gallardo – taj divan automobil koji je u sklopu svoje dvije generacije na tržištu automobila prisutan već punih deset godina konačno bi se trebao ugasiti i prestati s proizvodnjom. Nasljednik Gallarda pod nazivom Cabrera upravo se ovih dana testira na cestama Sant´Agate Bolognese i dijelom na „zelenom paklu“ zvanom Nürburgring Nordschleife, no to je već jedna sasvim druga priča, pa bih se u sklopu ovog teksta vratio nazad na još uvijek aktualan Gallardo.

Kada se prisjetim tog modela, najčešće mi padaju napamet tri stvari. Prva se svodi na fenomenalan zvuk iz V10 motora koji Gallardo od prvog dana ima pod poklopcem motora. Druga asocijacija na Gallardo je ogroman broj fotografija koje sam proteklih godina imao prilike vidjeti, na kojima raznorazni primjerci Gallarda jednostavno izgaraju u plamenu uzrokovanom tvorničkom greškom, no treća je asocijacija zapravo na neki način najgora. Svedena na konstantno najavljivanje „zadnjih“ verzija ovog automobila, doista se ne mogu oteti dojmu kako u Audiju (koji je vlasnik Lamborghinija) jednostavno nisu imali ideje ponuditi adekvatnu zamjenu za Gallardo, pa su se u Lamborghiniju zapravo cijelo vrijeme na neki način sramotili.

Da, verzije poput Bicolore, LP560-4 Gold Edition, LP570-4 Super-Trofeo Stradale, LP550-2 Tricolore, LP550-2 Balboni, LP560-4 Noctis, i Bianco Rosso, bile su same po sebi itekako posebne, no kako i ne bi bile kada je to ipak Lamborghini i riječ je o sportskom automobilu vrhunskih performansi. No s druge strane je svaka od tih varijacija na temu prema objavama iz Lamborghinija bila „ultimativna“ i „posljednja“, što se ispostavilo krajnje neistinitim. Dakle, ili se kupovalo vrijeme, ili se pokušavalo prisiliti većinske vlasnike Lamborghinija da konačno na tržište odluči ponuditi nasljednika Gallarda, ili pak nešto sasvim treće, no rezultantno stanje je isto, jer Gallardo nakon svih tih „posljednjih“ edicija i dalje postoji.

Posljednji u nizu „posljednjih“ primjeraka Gallarda zove se LP570-4 Squadra Corse. Predstavljen je na salonu automobila u Frankfurtu prije nekoliko tjedana, no koliko sam iz reznih reporta s tog sajma automobila imao prilike vidjeti, nitko nije posebno obraćao pažnju na taj model.
Istina, to je možda krivo, jer iako je Gallardo već deset godina prisutan na tržištu automobila i iako je „posljednjih“ verzija bilo strahovito puno, to svejedno ne znači da je Squadra Corse nešto što bi trebalo zanemariti. Dapače, baš suprotno, jer ova je „posljednja“ edicija ujedno i najbrutalnija do sada.

Naime, nasljednik Jalpes oznakom Squadra Corse zapravo je civiliziranija i cestovna verzija modela Super Trofeo koji je moguće vidjeti samo na utrkama, što je već samo po sebi posebno. No ukoliko se doda pokoji podatak u smislu brojki, ovaj Gallardo postaje još posebnijim, jer je s 570 konjskih snaga jakim 5,2-litarskim V10 motorom i ukupno tek nešto manje od 1,400 kilograma težine ova verzija Gallarda sposobna za ubrzanje od nule do stotke za 3,4 sekunde i maksimalnu brzinu od 320 kilometara na sat. Dakle definitivno ne pričamo o sasvim običnom automobilu kojeg opisuju štedljivost i lakoća upravljanja, već o paklenom stroju u kojem je vrlo lako izgorjeti (kako povijest modela u svom općenitom smislu zorno prikazuje na fotografijama).
Dijelom je tu V10-simfoniju u svakom slučaju moguće pripisati konstantnom prtljanju i razvijanju čak i najsitnijih dijelova motora, no isto tako i konstantnom trudu da Gallardo na dijetnim tretmanima izgubi što je više moguće kilograma. Zato je u sklopu verzije Squadra Corse korištena sva sila kompozitnih materijala kojima su olakšavane određene komponente zbog kojih bi ovaj „posljednji“ krik ujedno bio i najglasniji – baš kako je to bio slučaj i sa starijim bratom u obliku modela Murciélago u verziji LP670-4 SV.

Detalja iz Lamborghinija koji bi eventualno naznačili cijenu i koliko će se točno ovih pripitomljenih verzija modela Super Trofeo zapravo proizvesti još nema. Također nema ni garancije da će Squadra Corse doista biti posljednji Gallardo, no ukoliko to doista bude tako, nekako se ne mogu oteti dojmu da zapravo niti jedna cijena nije previsoka i da bi u tom slučaju ova varijacija na temu tog modela mogla doista predstavljati jako dobro potrošen novac onih koji bi si takav automobil eventualno mogli ili htjeli priuštiti imati u garaži.

Samim time je Lamborghini kroz Gallardo Squadra Corse na neki način još jednom pokazao da se i od starog modela može napraviti nešto aktualno i interesantno. No s druge strane moram priznati da je cijela priča oko tih „posljednjih“ edicija postala već pomalo zamorna, predvidljiva i poprilično glupa – tim više što je Lamborghini u međuvremenu svoje vrijeme posvećivao slavlju u obliku modela Veneno i Egoista umjesto da se sva energija usmjeravala prema nasljedniku Gallarda u obliku modela Cabrera, koji je razvojnim tijekom zapravo iza ugla.
No valjda tako treba biti…


TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: Lamborghini.com i SuperCars.net
VIDEO: YouTube.com