Kad bi automobili slijedili mobitele iz devedesetih…
Sjećate li se vremena kada je bilo cool imati malog?
Naravno da se sjećate.
Pri tome naravno znate i da je ovo jedan jako pristojan portal i da pod time doista mislim na mobitele iz devedesetih, a ne na određeni ekstremitet.
…a za one kojima je upravo taj ekstremitet pao napamet, vrijedi reći samo „sram vas bilo“.
Za neke među vama cijenjenim čitateljima tema i temica koje svakodnevno donosimo na naš maleni internetski kutak posvećen svijetu automobila, sjećanja na osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća neće biti nepoznato područje pameti i memorije.
Pa ako ste u tim godinama doživljavali svoje prve uzdahe usmjerene prema automobilima, onda su vam poznati i trendovi koji su tadašnje prometalice na četiri kotača dobrim dijelom definirali.
Kada bismo se npr. sjetili legendarnog Golfa „dvojke“ u GTI-verziji ili pak Peugeota 205 GTI, napamet istog momenta pada nekolicina detalja s kojima su dotični modeli privlačili publiku i mamili uzdahe. Osim maglenki i branika u boji automobila te izgleda koji je u svom općenitom smislu odudarao od „običnih“ verzija modela, tu su naravno bile i aluminijske felge. I to one od 15 inča (ili cola…kako vam je draže).
Te su felge obavezno dolazile s (u to vrijeme) opako „ljepljivim“ gumama. A su zbog tih kotača takvi automobili cestu držali nenormalno dobro.
OK, bilo je tu i primjera kojima ni svi kotači ovog svijeta ne bi pomogli u držanju ceste. No ipak je većina tadašnjih sportskije-orijentiranih modela bila u stanju iz najobičnijeg tinejdžera na cesti napraviti apsolutnog divljaka.
I pri tome mu s ogromnom količinom „gripa“ sačuvati život od preuranjenog kraja.
Sportski su automobili tog vremena također davali mali milijun razloga za obožavanje. Ali je unutar te jednadžbe ionako sve bilo posebno, naturpijano i maloserijski, pa su se veći i širi kotači zapravo podrazumijevali.
Primjera za to ima mnogo, ali među njima poput šprance stoji Lamborghinijev vječni poster-materijala pod nazivom Countach. Odnosno automobil koji je praktički po izlasku na tržište postavio ljestvicu širine guma toliko visoko da je mnogima trebalo godina i godina da bi joj se uopće mogli približiti.
Dakle, osamdesete i devedesete su čak i s (danas) malim dimenzijama kotača bez problema klince tjerali na preuranjenu ejakulaciju. A one malo starije u očaj ili apsolutnu ekstazu. I to samo ovisno o tome jesu li si neku urbanu jurilicu mogli priuštiti ili ne.
Danas su stvari po pitanju kotača uvelike drugačije nego prije.
Dimenzije iz godine u godinu samo nemilo rastu i nije nimalo čudno na sasvim običnom gradskom prometalu serijski dobiti čelične felge od 16 ili 17 inča.
To naravno u teoriji zvuči super, ali u praksi to i ne mora nužno biti tako, jer su automobili postali pretile verzije onih kakve smo nekada poznavali.
Iz nekog je razloga pod paskom sigurnosti (hmmm…) prosječni automobil postao duži i viši nego je bio prije.
Međuosovinski razmak je postao sinonimom za udobnost, a na prevjes više nitko ne obraća pretjerano puno pažnje. Stoga današnji automobili nerijetko djeluju nezgrapno i čudno.
No ono što najviše smeta u cijeloj toj sigurnosno-legislativno-dizajnerskoj jednadžbi vidljivo je s boka. Jer današnji automobili imaju hrpetinu debele i visoke limarije i sve manje staklenih površina.
Zato nimalo ne čudi da prosječnom današnjem automobilu obavezno trebaju senzori za parkiranje, mrtvi kut i tko zna što sve ne, jer vozači iz današnjih automobila sve manje i manje vide svijet oko sebe.
Uostalom, pogledajte samo Renault Megané pretposljednje generacije (s trojim vratima) na čijim se stražnjim sjedalima ne smiju voziti ljudi koji pate čak i od blagog oblika klaustrofobije i sve je odmah jasno kao dan.
Dakle bokovi današnjih automobila predstavljaju veliki problem, jer jednostavno djeluju pretjerano u odnosu na one s kakvima su na tržište dolazili modeli iz starijih i boljih, odnosno elegantnijih vremena.
U cijeloj toj priči su i kotači usprkos trendu povećavanja postali vizualno majušni, jer se izuzev visokih i debelih bokova moraju boriti i s rupama u blatobranima koje su iz godine u godinu sve veće.
Dapače, neki od današnjih automobila upravo zbog tih rupa između nekog 18-inčnog kotača i lima imaju mjesta u koje se bez problema udobno može smjestiti mladunče tigra ili sasvim odrastao primjerak madagaskarskog lemura.
Stoga taj trend povećavanja kotača zapravo nije donio ništa novo i lijepo, već je automobile samo poskupio bez ikakvog razloga i realne potrebe.
Naravno da bih sada mogao spomenuti i svijet tuninga (odnosno stylinga) u kojem je veći kotač oduvijek bio „majka“. Ali s obzirom na današnje trendove i pretjerivanje u obliku 23-25 i čak 30-inčnih kotača, nekako mislim da je bolje zaobići taj dio priče i posvetiti se ovom tvorničkom dijelu koji s Hip-Hop zvijezdama nema nikakve veze.
…i ne samo to, već bi bilo skroz fora iz današnjih predimenzioniranih kotača zastraniti u apsolutni reciprocitet.
Naime, naletjevši na rusku stranicu Drive2.ru, u oko mi je upala jedna sasvim neobična tema u sklopu koje se u žarištu nalazi čovjek pod imenom Mikhail Tataritskiy.
Dotični je čovjek rodom iz Moskve i ponosan je na svoja dva Nissana (Avenir i X-Trail Silver Line) koja vozi na dnevnoj bazi. No to ni približno ne govori o njegovoj bolesnoj mašti i visokim stupnjem poznavanja aplikacije Photoshop. Dapače, čak bih se usudio reći da ovaj čovjek Photoshop razumije i poznaje bolje nego striček Grubnić. Ali to nije provjerena informacija, pa o tome ovoga puta ne bih pretjerano pisao.
Uglavnom, čovjek je jednog dana očito imao viška slobodnog vremena te je u glavi zastranio u neke čudnovate vode, pa je kao produkt svega toga nastao serijal fotografija automobila s ultra-malenim kotačima.
Dakle, reciprocitet na djelu, zar ne?!
Radi se o nekolicini aktualnih modela kojima je na fotografijama iz portfelja oduzet jedan od njihovih najvažnijih dijelova – oveće aluminijske felge koje na „fotošopiranim“ oglasima inače privlače kupce.
Cijela priča možda u teoriji i ne zvuči kao nešto posebno, ali vjerujem da će se već na prvi pogled mnogi od vas cijenjenih čitatelja držati za trbuh od smijeha – baš kako se i meni dogodilo kada sam ove „redizajnirane“ uratke vidio po prvi puta.
Naravno da neću kvariti gušt i opisivati marke, modele i tko zna što još sve ne. Umjseto toga bih u ovom momentu jednostavno prekinuo s pisanjem ovog teksta i prepustio vas gledanju slika koje će vas zasigurno nasmijati i time uljepšati dan.
Uživajte.
