Nordschleife je još jedan dokaz da svijet odlazi k vragu
Mislim zbilja…ako se ova priča nastavi, svijet sportskih automobila mogao bi se zauvijek promijeniti – i to ne na bolje.
Sjećate se da je tijekom proteklih godina drama oko najpoznatijeg dijela kompleksa Nürburgring pod nazivom Nordschleife imala uzlaznu putanju, te je dotičnih nešto više od dvadeset kilometara staze prijetila propast. Krpalo se sa svih strana i na sve moguće i nemoguće načine, te su glavni i odgovorni ljudi zbog održavanja kompleksa na životu praktički izgledali poput satnije Houdinija koji svojim mađioničarskim trikovima uspijevaju održati neodrživo. No usprkos opakom trudu svih involviranih strana, Nordschleife je u jednom momentu ipak bio osuđen na propast.
U tim je momentima započeta inicijativa pod nazivom „Save the Ring“, koja je u vrlo kratkom vremenu skupila oveći broj onih kojima se ideja „gašenja“ ove staze nikako nije dopala, no iako sama inicijativa izuzev malog milijuna potpisa ljubitelja brzine i svijeta automobila nije financijski pripomogla razrješenju „krize“, svejedno je ispala korisnom.
Naime, tijekom nekoliko mjeseci trajanja dotične inicijative, svijet medija koji prate automobile i sve vezano uz njih budnim je okom pratio događanja, te izvještavao čak i o najmanjim detaljima vezanim uz potencijalni rasplet situacije. U cijeloj toj medijskoj gunguli je nekolicina objava bila i u sklopu nekih naših medija posvećenim automobilima, a i mi smo kao portal izuzev potpisa gore spomenutoj inicijativi pokušavali pratiti što se događa.
Nagađanja je bilo mali milijun, te su dotična sezala od navoda oko zatvaranja staze, preko preuređenja i dodavanja nekih popratnih sadržaja (poput hotela, zabavnog parka i sličnih detalja), a cijela je priča kulminirala najavama oko ulaska jednog dijela ušteđevine najnižeg moćnika u svijetu automobila, tj. Bernieja Ecclestonea. No na kraju je sve to zajedno palo u vodu, te je inicijativu za spas prepoznala grupacija pod nazivom „Capricorn-Group“, koja je obećala istresti 77 milijuna eura i tijekom sljedećih četvrt stoljeća iz temelja obnoviti cijeli kompleks.
Naravno, kako to danas često biva u svijetu businessa, dotična se grupacija malo „zaletjela“ s idejama i planovima, te se malo pomalo odustajalo s inicijalno predstavljenim idejama, pa je cijela priča proglašena „neisplativom“ i eto opet Nordschleifea „na bubnju“.
Srećom (hm…) su tu sporadično razbacani bogati Rusi, čije milijune i milijune svako toliko osjete pojedine države i raznorazni potencijalno isplativi kompleksi unutar njih, pa je tako i u ovom slučaju gore spomenuta grupacija izbačena iz igre od strane jednog jedinog čovjeka pod imenom Viktor Kharitonin.
Time ne samo da je dotadašnja uprava staze podemonila i „dobila mlade“, već je napravljen presedan najbitnijem stavu koji je tijekom cijele ove drame iznesen, te koji glasi „Nordschleife nikada neće biti predan u ruke samo jednom čovjeku, već se traži grupacija koja svojim poslovanjem funkcionira uredno i transparentno“, pa zapravo vrijedi zaključiti kako i Nijemci imaju svoju cijenu.
Danas, kada su se stišale sve glasine i ideje koje su od strane medija posvećenih svijetu automobila bile plasirane, činilo se kako za Nordschleife usprkos činjenici kako je staza postala privatno vlasništvo slijede neka bolja vremena, no na pomolu je jedan novi moment koji za mnoge proizvođače automobila i štovatelje koji na zavojima i ravninama „zelenog pakla“ vole provoditi svoje vrijeme nije nimalo lijep ni pozitivan…
Naime, tijekom prošlog tjedna je iz uprave staze stigla alarmantna vijest koja kaže da se prema novom ustroju nitko od proizvođača automobila više nema pravo utrkivati sa štopericom i pokušavati obarati rekordna vremena unutar klasa.
Šokirani?
Da…i mi smo bili…
To u prijevodu znači da ona Rojsova „tko je jamio, jamio je“ iz domene političkog kretenizma u Hrvatskoj prelazi u Njemačku, te predstavlja jednom od najglupljih i najgorih vijesti koje su ikada stigle iz okoline Nürburga, jer zabraniti natjecanje u postignutim vremenima ove staze za proizvođače automobila jednako je kao da im se zabrani jedna od najvažnijih marketinških aktivnosti. Točka.
Cijela ideja je krenula zbog nesreće koja se dogodila prije nekoliko mjeseci, u kojoj je vozač Jann Mardenborough preletio zaštitnu ogradu i na tom mjestu na mjestu ubio jednog gledatelja, te je kao rezultatno stanje inicijalno uvedeno ograničenje brzine na dijelu staze pod nazivom Flugplatz.
Zatim je uvođenje ograničenja brzine (na trkaćoj stazi) uvedeno za još nekoliko sektora, da bi na kraju sve zajedno kulminiralo s generalnom zabranom nesputanog jurcanja po stazi i postizanja bilo kakvog hvale vrijednog vremena za bilo kojeg proizvođača automobila.
To pak u prijevodu znači da Honda, Nissan, Pagani, Renault, Seat, Chevrolet, Porsche, Lamborghini, Cadillac i svi ostali koji su na Nordschleifeu bilježili dobra vremena i time dobivali dodatne bodove od strane potencijalnih kupaca svojih modela više to nisu u mogućnosti, pa se samim time postavlja pitanje vezano uz referentnu točku koju svi ti proizvođači automobila sportskog karaktera zapravo dijele. No oko toga oci Nürburgringa očito i ne brinu baš previše, jer zabrana od početka prošlog tjedna stoji poput raka na plućima nekog atletičara i guši bilo kakve daljnje aktivnosti u tom dijelu svijeta automobila, što pak ne samo da nije lijepo i dobro, već i apsolutno glupo.
Mislim, postavljati znakove ograničenja brzine ima smisla ukoliko je riječ o nekoj javnoj prometnici koja prolazi kraj vrtića ili škole. Ima smisla postavljati takve znakove i u urbanim sredinama gdje je fuzija pješaka, biciklista i vozača automobila (p)ostala polje spoticanja i potencijalne pogibije. No na stazi gdje djeluju sasvim drugačija pravila, te koja služi za uživanje u brzini bez brige za djecu, bicikliste i ostatak svakodnevnog prometnog kaosa, ovakva ograničenja su jednostavno van pameti.
Dapače, ograničiti brzinu na trkaćoj stazi isto je kao i ograničiti vojnicima da u slučaju rata smiju samo psovati umjesto da pucaju prema neprijatelju, a to je jednostavno notorna glupost iz kojeg god kuta se gledalo, te kojim god svjetskim jezikom takvog što opisivali.
Naravno da bi se u cijeloj priči oko stradalog gledatelja moglo pronaći više rupa nego u prosječnom Ementaleru ili pak nekoj od izjava za javnost domaćih političara, no ni oko toga nitko ne brine baš previše. Dapače, usprkos spornom i tužnom incidentu u sklopu kojeg je uništen jedan automobil, par metara ograde i jedan mladi život, nekako ispada da cijela priča ima puno drugačiju i nimalo humanu osnovu, te da je zapravo uobličena u poslovni potez koji nekome pogoduje.
Znam…glupo bi bilo usmjeriti neku od teorija zavjere prema Lamborghiniju, Seatu ili Porscheu (koji su tek nekoliko dana prije postavljali svoja najbolja vremena na ovoj stazi i time izlazili u medije kao superiorne marke automobila), no s obzirom na to da sve tri tvrtke potpadaju pod V.A.G. grupaciju, nekako se ne mogu oteti dojmu da je „njemačka tvrtka na njemačkom tlu“ jedna od osnovnih filozofija koje su dovele do ove zabrane.
Bilo kako bilo, Nürburgring Nordschleife je u 2015. godini uspio još jednom postati poljem negodovanja i sukoba raznoraznih interesa, te se time prebaciti iz domene automobila u onu koja podrazumijeva bogate individue i korporativnu politiku. Samim time ne čude prosvjedne note potpisane od strane nekih itekako renomiranih tvrtki iz svijeta brzine i ekskluzivnosti o kojima čitam već nekoliko dana, no s obzirom na kompletnu trakavicu i ogromno polje više ili manje političkih interesa usmjerenih prema „zelenom paklu“, nekako čisto sumnjam da će bilo kakva prosvjedna nota utjecati na pozitivan rasplet situacije i ukidanje ovih limitacija.
Samim time vrijedi zaključiti kako su interesi jednog i opet presudili interesima mnogih, što u ovom današnjem svijetu političke i sociološke korektnosti ispada samo još jednom šakom u oko i uvredom za intelekt.
Drugog objašnjenja jednostavno nema.
