Znači li spora vožnja nužno i uštedu goriva?
Ne volim davati savjete, niti filozofirati oko nekih navika i ideja. Ali nekako se učinilo logičnim natipkati jedan ovakav tekst i spomenuti pojmove poput “vožnja” i “ušteda” u korelaciji jednog s drugim.
U svakom slučaju obećajem da neću više.
Današnji svijet automobila ima dvije krajnosti – onu koja podrazumijeva štednju i onu koja za glavnu okosnicu ima rasipništvo. Doduše, zlatna sredina oduvijek postoji, ali je u današnje vrijeme sve manje i manje zastupljena. A za to pak uvijek kao objašnjenje možemo potegnuti tematiku Diesela.
No ovaj puta nećemo, jer nije riječ o uljarama, proizvodnji majoneze ili pak reciklaži mrtvih i fosiliziranih životinja, već o nečem puno konciznijem i preciznijem od toga.
A to se nešto naziva zdravom logikom.
Naime, prije nekih dva desetljeća je Audi s 2,5 litara zapremine benzinskog motora upakiranog u jedan od primjeraka modela A6 na 100 kilometara trošio manje od 2 litre goriva. I to je rekord koji (mislim) i dan-danas nitko nikada nije srušio.
Prije nekoliko je godina tijekom održavanja eventa pod nazivom „MPG Marathon“ koji jednom godišnje organizira britanski RAC, sa svojih je 7,6 litara prosječne potrošnje najštedljivijim automobilom unutar konkurencije ispao Ford Mustang.
Da… Ford Mustang, odnosno (za mnoge) veliki, strašan i užasno žedan Amerikanac.
Dakle, potrošnja goriva nije toliko stvar motorizacije i snage, koliko pametnog korištenja automobila. I prava je šteta da mnogi to ne znaju, jer bismo u tom slučaju na cestama imali puno manje Diesela, a to bi u svakom slučaju bilo super za sve.
No ajmo malo u detalje – i to na najjednostavnijem mogućem primjeru…
Kod vožnje autocestom vrijedi pretpostavka koja kaže da se gorivo u pravilu štedi, jer je brzina manje-više konstantna.
No sve je to teorija oko koje bi se itekako dalo razglabati. Jer dok pri 90 kilometara na sat automobil troši manje, pri 150 km/h to baš i nije tako – iako je brzina i dalje konstantna.
Tehnički gledano, vožnja autocestom može štedjeti gorivo. Ali ta ušteda ovisi o hrpetini faktora vezanih uz automobil i vozača, ali i svijet koji u tom momentu prolazi oko njih.
Otpor vjetra, otpor koji trenjem stvaraju gume, brzina u kojoj se automobil nalazi i položaj papučice gasa… Sve su to tek neki od faktora koji vožnju autocestom mogu i ne moraju činiti štedljivom. A ubrzavanje (kod pretjecanja sporijih automobila u desnoj prometnoj traci) često anulira štednju, jer je automobil u tim momentima već ionako opterećeniji nego što bi to npr. bio slučaj tijekom neke lagane gradske vožnje od točke A do točke B.
Ukoliko npr. odlučite smanjiti brzinu, aerodinamika vam ide u prilog, a i trenje guma bit će manje izraženo, pa time štedite gorivo. No u tom slučaju je bitno u obzir uzeti i vremenski faktor, odnosno višak vremena koji će vam biti potreban da biste prešli potrebnu udaljenost.
Time naravno motor radi duži vremenski period i tijekom tog produljenog rada troši i višak goriva… Bla, bla, bla…
Stoga sve to skupa predstavlja jednu poprilično kompliciranu priču koja podrazumijeva brdo faktora. Jer čak i ako se po autocesti vozite konstantnom brzinom od 20 kilometara na sat, izuzev opasnosti koje bi takav potez automatizmom donio, gorivo se zapravo ne štedi. A količina potrebnog vremena za prelazak puta uzrokovala bi tonu i pol frustracija, što je u svakom slučaju glupo i nepotrebno.
Dakle, vožnja po autocesti brzinom od 20 km/h definitivno nije rješenje.
U pravilu je identificiranje optimalne brzine vašeg automobila najvažnija stavka ukoliko tijekom vožnje želite štedjeti. A da biste do te optimalne brzine došli, potrebno je za početak poznavati automobil koji vozite. I naravno, isprobavati raznorazne režime vožnje, kako biste kad-tad do te optimalne brzine i došli.
Doduše, optimalna brzina na satiću ispred vas samo je jedan dio priče, dok oni drugi i opet podrazumijevaju vrijeme potrebno za putovanje.
No u tom dijelu priče barem postoji polazišna točka, a to je već nešto, zar ne?!
Naravno da univerzalna pravila ne postoje, jer npr. raznorazni motori ovisno o svojim zapreminama variraju s idealnim opterećenjem. Manji će se motori na 90 km/h puno više „mučiti“ nego neki veći, a velike su šanse da će neki jači automobili pri brzini od 90 km/h trošiti puno manje goriva nego neki slabiji motor. Pogotovo ako je tijekom puta uključen i klima-uređaj.
No cijela ta priča prvenstveno ovisi o vrsti automobila koji vozite. Jer npr. jedan SUV zbog svojih će gabarita i aerodinamičkih svojstava (pravokutnika) uvijek trošiti puno više od neke elegantne limuzine ili sportskog automobila. Naravno, ako govorimo o istoj brzini vožnje za sve tri vrste automobila, ali i ako uzmemo u obzir veličinu guma, težinu automobila i slične detalje.
Iako nije pravilo, recimo da neke statistike govore ovako:
U najvišoj brzini i pri samom dnu skale okretaja motora (odnosno najčešće tek nešto ispod 1,500 okretaja u minuti), automobil će se vagati oko točke na kojoj je potrebno prebaciti u niži stupanj prijenosa. I upravo to predstavlja točku na kojoj se najviše štedi gorivo tijekom vožnje.
Ukoliko vaš automobil ima automatski mjenjač, bitno je znati koja je najniža brzina koju će dotični mjenjački sustav održavati u najvišem stupnju prijenosa. A ako pak vaš automobil ima od strane mnogih vozača voljeni i štovani „eko-mod“, to će dodatno pripomoći najnižoj mogućoj potrošnji goriva tijekom putovanja.
Što se same brzine tiče, većina današnjih automobila ima tzv. „sweet spot“ između 70 i 90 kilometara na sat.
E sad… Kako zakon u našim krajevima na autocesti predviđa minimalnu brzinu od 90 km/h, tu baš i ne ostaje puno „lufta“. No to i nije toliko bitno, jer se s obje strane zlatne sredine (odnosno 80 km/h) itekako može održati optimalna učinkovitost u smislu brzine i potrošnje goriva tijekom puta.
Automobili poput onih s V8-motorima (odnosno s većim brojem cilindara) obično će biti najštedljiviji ako se režim vožnje svodi na najviši stupanj prijenosa i brzinu od nekih 90-100 kilometara na sat. Automobili koji kao glavnu okosnicu imaju aerodinamička svojstva (kao što su npr. današnji Hibridi) također će pri tim brzinama optimalno trošiti gorivo, dok će teški i glomazni automobili u tom režimu rada uvijek trošiti nešto više goriva.
Dakle, što se vrste automobila tiče, SUV-ovi će i dalje trošiti najviše. Odnosno zamjetno više od limuzina ili pak nekog modernog gradskog kompakta. Sportski automobili također mogu trošiti manje goriva, ali i ne moraju. Jer oveća količina današnjih sportskih automobila oblikovana je za minimaliziranje koeficijenta otpora zraka, ali i za povećanje potisne sile.
A svi itekako dobro znamo da potisna sila direktno utječe na potrošnju goriva, pa stoga sportske automobile možda najbolje u ovom slučaju izbaciti iz jednadžbe.
Uostalom, tko normalan vozi sportski automobil i pokušava štedjeti?!
Uglavnom, sada kad je cijela priča barem koliko-toliko objašnjena, eto i nekoliko manje-više obaveznih detalja na koje vrijedi obratiti pozornost:
– Ako vaš automobil ima mjerač potrošnje goriva u stvarnom vremenu, koristite ga na relativno ravnoj cesti kako biste dobili ideju gdje je optimalna brzina.
– Koristite tempomat za održavanje konstantne brzine.
– Ako trebate usporiti pokušajte izbjeći korištenje kočnica.
– Pokušajte unaprijed predvidjeti kretanje prometa.
– Imajte na umu kako na potrošnju goriva u vašim automobilima utječu i težina i otpor kotrljanja gume. Dakle, za ekonomičnu vožnju želite lakši automobil i uže gume.
– Ako želite namjerno voziti štedljivo zapamtite da niste sami na cesti. Postoje i drugi vozači kojima biste mogli smetati ako se krećete sporije od ograničenja brzine.
– Ne zadržavajte druge vozače iza sebe ukoliko želite štedjeti. Jer to ne samo da uzrokuje frustracije drugih sudionika u prometu, već vas može koštati i novčane kazne ako vas dečki ili cure u plavom uhvate kako štedite ispod ograničenja brzine.
Eto… S tih bi nekoliko savjeta lagano i završio ovaj kratak osvrt prema brzini, potrošnji, uštedama i zdravoj logici. Nadam se da će od cijele priče biti neke koristi i u praksi, pa netko za razliku potrošenih novaca možda dobije sladoled.
Pozdrav i sretno na cesti.
