Najčitaniji auto portal u hrvatskoj - 300.000 čitatelja mjesečno

POWERED BY 1KLIK.HR

Zašto zapravo volim(o) automobile?

Iako sam svjestan da sam naslov ovog teksta zvuči poput obavezne zadaćnice iz trećeg razreda srednje škole, i zapravo nisam siguran otkud odjednom poriv za pisanje ovakvog teksta, sve to zapravo i nije toliko bitno. Ono što pak jest bitno svodi se na jednostavnu činjenicu koja iz milijardi primjera vuče apsolutno isti zaključak: ljudi jednostavno obožavaju automobile.

.
Ljubav prema automobilu

Kada bi neki vanzemaljac pogledao prema Zemlji i iz orbite primijetio ogromnu brojku pokretnih i obojenih točkica koje svakodnevno gmižu sivim dijelovima planete, vjerojatno mu ništa ne bi bilo jasno.
Kada bi pak dotični vanzemaljac dobio osnovno objašnjenje svrhe svih tih raznobojnih točkica koje na četiri kotača posvuda gmižu, te kada bi dotični „mali zeleni“ ušao nešto dublje u tematiku, vjerojatno bi bio zgrožen realnošću u kojoj se u domeni automobila i prometa čovječanstvo već više od stoljeća nalazi.
Financijski izdaci vezani uz kupnju i registraciju automobila, raznorazni troškovi održavanja i upotrebe, te ostali ekonomski aspekti koje je uz automobile moguće povezati bili bi dio razloga zbunjenosti dotičnog posjetitelja iz svemira. Nadalje, zagađenje naše male plave planete smještene u ogromna bespuća svemira također bi iznad glave dotičnog malog svemirca stvorile upitnik, a čak ni s tim sistematskim uništavanjem prirode nije zaokružena priča o automobilima, jer ono najgore tek slijedi.

Gadan (s)udarac...
Gadan (s)udarac…

Kršenje pravila prometa, gluposti koje su ljudi za volanom u stanju izvoditi na dnevnoj bazi i ne brinući za ostatak svijeta oko njih. Nadalje, zbog raznoraznih prekršaja i nepažnji za volanom, te nezgoda koje se zbog njih događaju čest je slučaj gubitak slobode pojedinaca u obliku zatvorskih kazni za neke, te ozljede i gubitak života za neke druge i manje sretne. No danas su takve stvari, navodi i situacije svakodnevna pojava na koje pregledom dnevnih novina i internetskih portala uz jutarnju kavu više ni ne obraćamo pozornost.
Pa u čemu je onda zapravo čar te „hrpe lima i plastike“ (kako sam jednom prigodom za automobile čuo opis)? Zašto toliko volimo automobile i zašto su oni danas jednostavno neizostavan dio naše svakodnevice i kulture, te po čemu su zapravo posebni?

Ovo bi mogla biti jedna od skupljih saobraćajnih nesreća
Ovo bi mogla biti jedna od skupljih saobraćajnih nesreća

Odgovore na ta pitanje vjerojatno ne zna nitko, no s obzirom na to da s automobilima živim od malih nogu, a imam privilegiju i obavezu iz dana u dan pratiti svijet automobila i pisati o njima na stranicama ovog našeg malog internetskog kutka, pokušat ću iz vlastitih iskustava i razmišljanja odgovoriti barem jednim malim dijelom.

Na svijetu postoji tisuće i tisuće razloga zašto ljudi vole automobile i tu zapravo nema pravila. Neki su realni, a neki pak apsolutno subjektivni. Neki su usmjereni prema nekoj striktno definiranoj kategoriji, klasi, marki ili modelu, a neki pak ne djeluju u tom smjeru i prema bilo kakvim zadanim postulatima.

Ljudi koji automobile obožavaju također su različiti – vjerom, obrazovanjem, nacionalnošću, generacijama, seksualnom orijentacijom i raznoraznim afinitetima, no ipak dijele tu jednu zajedničku crticu obožavanja sveg onog što je vezano za četiri kotača i karoseriju.
Samim time priča o automobilima postaje još opsežnija, te od domene povijesti i tehnologije u današnje vrijeme itekako zadire i u polje sociologije, jer automobil je odavno probio barijeru čiste upotrebljivosti i postao je potrebom, statusnim simbolom i predmetom obožavanja nekih, a za neke pak u isto vrijeme nikad nije značio više od nužnog zla i prijevoznog sredstva.

Mišljenja sam da automobil zapravo znači jako puno toga. Od mogućnosti putovanja većim brzinama od onih koje je čovjek u stanju postići vlastitim nogama, što nas kao ljude čini iskoristivijima u smislu potrošenog vremena u danu, preko onog neizostavnog faktora zabave tijekom vožnje, pa sve do osjećaja neovisnosti koji na scenu svakog vozača nastupa već samim primitkom vozačke dozvole. Svatko od nas ima neki svoj razlog zašto posjeduje ili želi posjedovati automobil.
Čak i klinci koji o vozačkoj dozvoli zbog manjka u smislu broja godina života mogu samo sanjati, imaju garaže prepune svojih vlastitih virtualnih automobila koje dorađuju, prerađuju, lakiraju i uživaju vozeći ih na ekranima televizora ili kompjutera, te kroz natjeravanje tim virtualnim pravcima i putevima doživljavaju jednu dimenziju ljubavi prema automobilu i vožnji.
Kako to objasniti? Genetikom ili pak nekim nepisanim pravilom koje nadilazi sve ono što zapravo mislimo da znamo?
Hm…teško je reći.

Također, kad sam se već dotakao detalja, kako objasniti nečije afinitete prema popravljanju ili restauraciji nekog starog automobila? Ljubav? Strast? Poštovanje prema povijesti iz koje se toliko toga može naučiti, ili pak želja u današnje vrijeme tehnologije i sigurnosti u svijet pokušati dovesti nešto „nesigurno“, drugačije i kroz detalje vrijedno divljenja?
Naravno, pri samom spomenu nečeg starog i posebnog treba spomenuti i kolekcionare koji su nevezano uz vlastitu dob u stanju dati milijune za neki model automobila koji nikad nisu ni pokušali voziti. Kako objasniti njihove afinitete prema nečemu što poznaju samo u teoriji? Ili pak kako objasniti činjenicu da su u stanju potrošiti nečiji zbroj plaća tijekom cijelog radnog vijeka na „hrpu lima i plastike“ (da ponovim citat)?
Ljubav i strast ili pak kupovanje povijesti i pokušaj isticanja samih sebe pred očima svijeta?
Teško za objasniti, zar ne?!

Naravno, pri spomenu na „pimplanje“ po automobilima, mislim da bi bilo jako krivo iz jednadžbe izostaviti polje koje podrazumijeva dogradnje na automobilima, odnosno tuning i styling, jer čak i taj dio priče za rijetke je sam po sebi razumljiv. Razlozi su jednostavni i najčešće ekonomskog tipa, jer svaka preinaka na automobilu košta određenu količinu vremena ili novca. Pa kako onda objasniti to suludo trošenje resursa na nešto što uz četiri kotača i lim ima i rok trajanja?
Idejom personalizacije ili distinkcije u društvu? Javnim prikazom stila života? Pokušajem fascinacije drugih kroz vlastiti rad na svom automobilu ili jednostavno kompleks manje vrijednosti koji se na taj način manifestira?
Na ta pitanja također ima i nema odgovora, jer su u pravilu svi istovremeno krivi i točni, tj. i opet svatko od nas ima neko svoje objašnjenje oko razloga zbog kojih su preinake na automobilima zapravo nastale.

Ako se mene pita, automobil je sam po sebi u velikom broju slučajeva jednostavno produžetak osobnosti, jer svatko od nas svjesno ili podsvjesno kupuje automobil koji odgovara određenim realnim ili manje realnim postulatima.
Neki od nas ne obraćaju toliko pozornosti prema performansama, ali zato automobil mora biti lijepih linija i čistog dizajna. Drugi pak priželjkuju i kupuju praktičan automobil u kojem bez problema mogu uživati i ukućanizajedno sa psom i punicom na stražnjem sjedalu. Neki treći pak kao osnovnu premisu oko kupnje automobila imaju milijun konjskih snaga pod „haubom“ i samim time dojam kroz veće mogućnosti u smislu ubrzanja i brzine i osobni dojam nedodirljivosti na cesti, a neki se pak kroz automobile poistovjećuju s vlastitim manjkavostima i od automobila rade statusne simbole, kako bi se osjećali vrjednijim jedinkama u društvu.
Primjera ima još mnogo, no kada bih baš svaki krenuo navoditi, mislim da ovaj tekst nikad ne bi imao kraja.
Zato i dalje vrijedi pravilo da pravila jednostavno nema.

Ono što iz vlastitih razmišljanja mogu reći jest da automobil obožavam već kao pojam, jer za mene znači slobodu uz učenje o odgovornosti i poštovanju zakona, tisuću i jednu emociju vezanu uz „spoj“ čovjeka i tehnologije koji ne mogu razložno objasniti, ugodnu stimulaciju vizualnim i audio-podražajima, bilo da stojim kraj automobila ili se nalazim u njemu u smislu vožnje ili stajanja na parkingu, te osjećaj sreće i ponosa zbog samog vlasništva nečeg što je samo moje i plod mog truda vezanog uz posao. Mogao bih nabrajati i dalje, no i opet je previše toga što bih mogao nabrojati, a to jednostavno nema nekog pretjeranog smisla.

No pitanje ostaje otvorenim, pa slobodno komentirajte i iznesite svoje razloge zbog kojih je automobil onaj poseban dio vašeg života. Vjerojatno i nakon svih iznesenih stavova i razmišljanja nećemo svi zajedno biti ništa pametniji, no možda upravo u tome i jest čar obožavanja automobila – spoznaja da je za svakog taj afinitet drugačiji i da zapravo nema univerzalnog pravila kojim bi se ta pojava mogla jednostavno objasniti.
Nije li u tome čar ljubavi prema nečemu ili nekome?
Hmmm…odgovor na to pitanje vjerojatno znate, no možda ga samo niste izrekli na glas.