Zašto Porsche uzrujavaju australski zakoni?
Luksuzni proizvođač automobila Porsche i Sjeverni teritorij Australije nisu baš najbolji prijatelji ako je suditi po recentnim komentarima kojima se razbacuju. Što je točno pokrajina skrivila da zasluži oštre komentare? Zakone, dakako.
Dio autoceste Stuart sve od Alice Springsa do Tennant Creeka na australskom Sjevernom teritoriju je jedini dio cijele Australije gdje se može voziti bez ograničenja. Ili se moglo. Novija povijest ograničenja brzine na tom dijelu Australije ide otprilike ovako: 2007. godine je uvedeno ograničenje brzine, a 2014. se od istoga odustalo. Michael Gunner, šef trenutno predsjedavajućih laburista, obećaje kako će ograničenje opet vratiti na snagu da bi ispunio građanima ono što im je u predizbornom razdoblju i obećao.
Sve to nije nešto što bi Porsche „lajkao“. Liječnici, međutim, bi. I to ne bilo kakvi liječnici, nego udruženje kirurga koje je svojevremeno bilo pokrenulo kampanju za proširenje limita brzine. Sporna brojka spominjanog ograničenja je 130 km/h. Liječnici su potez pozdravili, jer s njihove strane gledišta veća brzina riskira veće i ozbiljnije ozljede pri sudaru. Taj argument je, čini se, pobijedio. Bar ako je suditi prema Michaelu Gunneru i laburistima koji obećavaju vraćanje ograničenja do kraja godine. Kažu kako su njihovi motivi isključivo sigurnosni i isključivo dolaze zahvaljujući liječničkim savjetima.
Argument na koji, pak, nisu obazirali pozornost je onaj statistički: vremenski period od 2007. do 2014. je odnio više žrtava. Dakle ponovimo – ograničenje brzine je dalo više žrtava. Tko bi rekao. Toga se uglavnom hvataju protivnici ograničenja iznoseći podatke koliko se više put pod ograničenjem produžuje i samim time zbog duljine potpomaže stvaranju okolnosti koje kumuju nesrećama.
Tako nečeg dramatičnog se nije sjetio direktor odnosa s javnošću, Paul Ellis, iz Porschea. Njemu ljudske žrtve u Australiji nisu baš na pameti kada se treba okomiti na potencijalno loše propise. Umjesto toga, on se zalaže za nepostavljanje ograničenja zbog ..pa ..profita, jasno. Kaže da se australski Sjeverni teritorij očito trudi kako suzbiti proizvođače automobila da dođu u Australiju, potroše novac i ulože u lokalnu ekonomiju. Dakle, svi imaju svoje razloge zašto se okomiti na iste propise, netko spominje mrtve ljude, netko profit. Što sad, svijet je lopta šarena.
Možda bi malo sućutnije izgledalo spominjanje te oštre gadure statistike da si čovjek pripomogne u argumentaciji, no šef odnosa s javnošću se odlučio držati generalnih poanti. „Ne ubija brzina, nego loša vožnja“, kaže revoltirani Ellis pri čemu nadodaje da je loše što država pokušava odigrati na kartu dadilje. Ceste bez ograničenja brzine su blagodat za testiranje automobila te snimanje reklama i filmova, a to je jedan od razloga žaljenja (ili ljutnje) Paula Ellisa i Porschea za spornom dionicom.
Epilog izbora u Australiji kazuje sljedeće: da su liberali pobijedili Australci bi dobili još veće zahvaćanje cesta skidanjem ograničenja brzine, a kako su ih laburisti prestigli, očekuje se njihovo obećanje u kojima se smiješe drakonske kazne i ograničenja. Eto. Ono što u njihovu obranu može reći Michael Gunner nakon napada jest da će i dalje omogućavati posebne dozvole za testiranja i druge specijalne prilike za automobilske kompanije ili recimo Top Gear. Kaže da se to već prije događalo i događat će se. Eto, bar nešto. Kako god potencijalno loše propise planirali, bar se drže predizbornih obećanja. Nama to odavde izgleda skroz divlje i egzotično pa ih barem zbog dosljednosti pohvaljujemo.
