Wankel motori su smeće
Da…izrekao sam to javno i sada znam da zaljubljenici u Mazde i NSU RO-80 (ako je takvih uopće ikada i bilo) upravo oštre koplja i smišljaju 6,000.001. način za ubojstvo. No budimo realni – da Wankel valja, u krajnjoj bi liniji i primjena bila šira, zar ne?!
Nedavno sam se putujući nekim čudnovatim cestama verbalne komunikacije na temu svijeta automobila dotakao Wankela i prije nego što sam uspio razmisliti o posljedicama, ispalio sam rečenicu „Wankel je smeće“ (koja je upravo poslužila za naslov ovog teksta). U društvu se u tom momentu nalazio jedan ponosan vlasnik RX-osmice koji još nije iskusio sve blagodati trokutastih i nazubljenih komada metala koji pogone njegov automobil, pa je i njegova reakcija bila instantna.
Čovjek mi je na moju konstataciju izbacio svoju i moram priznati da mi rečenica „Ti si glup“ nikad nije duže zvonila u glavi.
Iskreno, kako čovjeka ne poznajem baš najbolje, znam da je dotična rečenica bila izrečena samo zbog moje degradirajuće konstatacije na konto Wankel-motora. Znam i da je čovjeku kasnije bilo žao zbog nepromišljene reakcije i rečenice koja je u sklopu te reakcije izletjela poput metka iz Magnuma 357. I u takvim bih momentima inače samo odmahnuo rukom i mislima otišao dalje. No ovaj puta iz nekog razloga nisam mogao učiniti taj korak prema mentalnoj oazi mira, pa sam se malčice bacio i na istraživanje.
Tijekom istraživanja sam saznao sve i svašta, ali ono „najbolje“ od svega svodi se na činjenice koje kažu da je tvorac ovog čudnovatog pogonskog stroja posjedovao mozak veličine 18-inčnog kotača.
Zatim sam saznao i da je Felix Wankel bio prepun animoziteta prema Židovima (što je u to vrijeme za Naciste i ostale kretene bilo jako trendy), te da je zapravo bio bolestan u glavu.
To s jedne strane i ne čudi baš previše, jer stvoriti novu tehnologiju i motor nalik pogonskom stroju sa svemirskog broda „Event Horizon“ mogao je jedino poremećen um. S druge je pak strane Wankel-motor ispao omanjom revolucijom koju su (skoro) popušili i Amerikanci, što pak dokazuje koliko je ta generacija američkih inženjera zapravo bila inteligentna i sposobna.
Inicijalno (tj. ako je za vjerovati povjesničarima) g. Felix je ideju svoj ultra-genijalni anti-semitski motor dobio u snu. Sanjao je da se vozi na koncert u svom automobilu.
Po dolasku na odredište se u snu g. Felix hvalio svojim prijateljima kako je motor u njegovom automobilu unikatan i predstavlja njegov vlastiti izum, a kada se probudio, krenulo je manično razvijanje onoga što povijest poznaje kao Wankel-motor.
Naravno da sve to možda i ne bi bilo nešto loše, da npr. Senna M istim takvim idiotarijama nije opravdavao svoju „glazbu“, te da je herr Wankel općenito bio normalan.
No u svemu tome se s vremenom ipak otvorila i treća strana cijele priče, u sklopu koje su marljivi i predani Japanci uspjeli iz Wankela napraviti nešto zanimljivo.
Čudi li vas što je samo Anime-nacija uspjela ovakvog što shvatiti ozbiljno?
E sad…pod od pojmom „zanimljivo“ podrazumijevam određene trkaće bolide poput legendarne Mazde 787B, čiji zvuk i dan-danas ne mogu izbaciti iz glave, ma koliko se trudio. No u onom civilnom dijelu svijeta Mazda 787B nije postojala, pa samim time na uspjesima tog bolida nije moguće graditi priču o Wankelima, već se potrebno orijentirati prema nekim serijskim modelima.
Izuzev nekolicine drugih proizvođača automobila koji su tijekom godina na tržište ponudili Wankel-motor u sklopu svojih modela, Mazda je ipak najvrjednija unutar tog rotirajućeg konteksta, jer ova tvrtka iz Hiroshime ima najduži staž u tom dijelu tehnološke tuposti.
Posljednji model koji je Mazda zajedno s Wankelom pod poklopcem motora izbacila na tržište bio je u obliku prelijepog modela RX-8, no usprkos genijalnom dizajnu i svim ostalim više ili manje vizualnim genijalnostima, dotična je Mazda ispala katastrofom od automobila. Srećom pa ipak postoje oni koji su u taj automobil (ostali) zaljubljeni, pa se i automobil i njegov pogonski stroj i dan-danas tu i tamo pojave na Internetu (najčešće u nekom oglasniku), ali u samoj bazi RX-8 ima vrijednost prosječne Kerumove umotvorine, dok se kvaliteta i pouzdanost ovog modela može mjeriti jedino s kvocijentom inteligencije prosječne starlete. Dakle kvaliteta je upitna, a pouzdanosti nema – čak ni uz pažljivo korištenje na dnevnoj bazi.
Prethodnici tog Mazdinog pokretnog nastavka tradicije korištenja rotora nisu bili prisutni u velikom broju. Dapače, bilo ih je tek nekoliko, a najpoznatiji su bili proizvodi njemačke tvrtke NSU.
Doduše, ako bih već trebao odabrati najzanimljiviji ne-Mazdin model s Wankel-motorom, onda bi to bio Chevrolet Aerovette Concept (XP-895), koji je sa svojih četiri rotora bio u stanju 1970. godine razviti preko 420 konja. No kako to obično biva s omanjim revolucijama, i ova je ugašena već u samom početku, te je Aerovette zajedno s ovim glupim motorom ispala automobilom prebačenim na policu u podrumsku prostoriju.
Samim time se priča oko Aerovette bez problema može usporediti s užasnom i tužnom pričom Natasche Kampusch, no za razliku od mlade dame austrijskog porijekla, za Aerovette zbog naftne krize i ovog glupavog motora nije bilo spasa – i to čak dvaput.
Eh ti podrumi…
Wankel-motor je čak i iz najboljih ideja u svijetu automobila uspio napraviti strojeve koji su samom svojom pojavom živcirali svoje vlasnike i to je činjenica. Ljudi po forumima diljem svijeta uz Wankel-motor većinom ističu njegovu neotpornost na habanje, konstantno dolijevanje ulja i užasno visoku potrošnju.
Naravno da ima i onih kojima sve to ne smeta i za takve je Wankel jednostavno zakon, ali sam sklon vjerovati da takvi nikada u svom posjedu nisu imali neki od automobila s tim antisemitskim motorom nalik spravi za mučenje. Mislim, i meni je Mazda RX-7 izuzetno drag automobil i svaki puta zastanem kada na fotografiji vidim neki od primjeraka. No izuzev utilizacije na nekoj od staza unutar igrica Need for Speed ili Gran Turismo nikada nisam poželio imati neki od primjeraka parkiran ispred zgrade i u svom vlasništvu.
Razlozi su jednostavni: ne želim se patiti s tehnologijom koju nitko ne razumije, te koja od pozitivnih strana ima opciju opisivanja samog sebe kao „drugačijeg“. Ne želim trošiti polovicu plaće na motorno ulje i papirnate lijevke. Ne želim da mi automobil zvuči poput bumbara na steroidima i raspolaže okretnim momentom kolica iz obližnjeg supermarketa.
Isto tako ne želim ni pogađati hoće li ta Nacizmom-inspirirana umotvorina upaliti iz prve, ili ću prije odlaska na posao doživjeti spontano samozapaljenje i na posao stići s neurednom frizurom zbog toga.
Želim normalan motor za čiji servis neću morati odlaziti u neku svemirsku postaju, te želim pod poklopcem motora imati nešto što neće biti podložno promjenama svakih ne znam ni sam koliko tisuća kilometara.
Iako nisam mehaničar, niti prema tom svijetu uopće imam aspiracije, osnovne razlike između klasičnog (Otto-motora) i Wankela nije bilo teško zapamtiti.
Naime, dok klipovi u normalnom motoru idu gore-dolje i time stvaraju tlakove, detonacije i ostale simpatične pojave, u Wankelu postoji rotor koji se čudnovato vrti. Dotični rotor montiran na ekscentričnu polugu unutar svakog svog idiotski-izvedenog kruga napravi pokoju detonaciju, no tijekom te vrtnje troši ulje poput polovnog kombajna iz 1928. godine. Samim time se dobiva krivulja snage koja svojom linearnošću podsjeća na nalaz prosječnog srčanog bolesnika, a krivulja okretnog momenta praktički i ne postoji – pogotovo u praksi, kada usprkos silnom trudu i silovanju papučice gasa kraj vas prolijeće neki Golf GTI ili Clio Sport iz 2002. godine za čijim volanom sjedi lik sa „šiltericom“ naopačke, koji kopa nos i cereka se.
Naravno da nije moguće reći da RX-8 ne ide. To bi bilo pretjerano reći za svaki automobil koji raspolaže s brojkom od nekih 230 konja. No moguće je te Heil-Führer-konje usporediti s onim normalnim konjima kakve kroz kotače na cestu isporučuju isto tako normalni automobili, i čak je i slijepcu vidljivo da iz nekog nepoznatog razloga tu usporedbe nema.
Sve drugo su priče.
Naravno da sam od malih nogu patio za RX-7-icom, te sam tu pasiju prenio u svoje adolescentske dane, kada se na tržištu pojavila Mazda RX-8. Patnja se nastavila i kada sam shvatio da mi Mazda 787B (najvjerojatnije) nikada neće uživo izazvati privremenu gluhoću, a patim i dan-danas jer znam da uskoro na tržište zajedno s Wankelom pod haubom dolazi jedan od najljepših automobila koje sam ikada vidio – aktualni Mazdin projekt pod nazivom RX-Vision.
No sva će ta patnja kad-tad biti zamijenjena sa zdravim razumom koji nalaže da svoje afinitete prebacim prema nekom V6 ili V8 motoru pod poklopcem nekog sportskog automobila koji neće trebati „generalku“ svakih pola sata.
Zapravo svoje afinitete prema svijetu automobila s ove najnovije ideje aktualiziranja Wankel-motora mogu usmjeriti prema bilo kojem današnjem automobilu i zbog toga biti sretan, jer ako već ništa drugo, trajnost će barem dijelom ovisiti o meni samom, dok računi za ulje ipak ne bi trebali biti toliko strašni.
…a za one koji baš vole biti „drugačiji“, mogu reći samo to da „drugačijih“ ljudi ima u svim vjerama, nacijama, pokretima i idejama. I pazite sad – svi oni i dalje nisu opće poželjni i nikada neće biti.
Uostalom, da ne ulazim u neke čudnovate metaforičke ideje i opise, eto nekoliko konkretnih navoda koji čine tu rotirajuću cjelinu koju danas samo Mazda iz nekog razloga gura na tržište:
– Wankel-motor je užasno kompiliciran
– Wankel-motor troši ulje poput friteze u nekom restoranu brze hrane
– Wankel-motor troši goriva kao dva normalna automobila
– Wankel-motor ima krivulju snage koju ni Einstein ne bi mogao objasniti
– Wankel-motor daje skoro nikakav okretni moment
– Wankel-motor se (pre)često kvari
– Wankel-motor automobil (pre)često čini neupotrebljivim i nepouzdanim
– Wankel-motor je plod mašte nacistički-orijentiranog luđaka koji je zbog svojih radilalnih ideja čak dvaput bio izbacivan iz Nazi-partije
Naravno da navoda “protiv” ima još, no svakom realnom i logičnom biću na Zemlji već bi ovi navedeni trebali govoriti dovoljno.
Das kraj.
