Vožnja Norveškom u najskupljem podvodnom tunelu na svijetu?
Vožnja tunelima je jedan sasvim obični doživljaj dok ju ne stavite u kontekst gotovo futurističkih norveških planova. Dok neki trebaju hrpe novca za obično farbanje, Norvežani to trebaju za napredne projekte kojima pomiču granice i vožnje i puta.
Gledajući geografske značajke, Norveška je naročito zanimljivo mjesto za vožnju. Ili naročito izazovno, ako ćemo iskreno. Brojeći više od 1100 fjordova, svaka „obična“ vožnja od točke A do točke B, često zahtijeva i točke C i Z i ŽNJ, plus još nekoliko mostova te koju vožnju trajektom. Fjordove, te prelijepe i nama egzotične morske rukavce, osim privlačnosti krase i osobine kompliciranja prometa. Vođena željom da olakša putovanje među tolikim komplikacijama, Norveška je predstavila ambiciozni plan za postavljanje prvog plutajućeg podvodnog tunela na svijetu. Puno bi to značilo, jer je trenutno jedini način za prelazak fjordova ustvari putovanje trajektom. U prijevodu: prilično skup i dugotrajan proces za koji Norvežani pomalo osjećaju da je zastario. Riječ je o ideji izgradnje podvodnih tunela koji bi trebali ići od Kristiansanda do Trondheima. I to ispod valova Sognefjorda, gdje je vodena površina široka oko jedan kilometar, a sama dubina iznosi oko 1200 metara. Dotični podvodni tuneli bili bi smješteni 30 metara ispod razine vode, a efektivno bi skraćivali putovanje od jedne do druge odredišne točke za čak pola. To je, primijetimo, veliki dobitak.
Konstrukcije koje bi bile ispod površine najviše bi možda mogle smetati brodovima te oštetiti netaknute površine. Iz navedenih razloga inženjeri tek trebaju pronaći najbolji način za postizanje maksimalne sigurnosti u tim neobičnim budućim tunelima. Potopljeni plutajući mostovi će se sastojati od velikih cijevi položenih pod vodu. Bit će dovoljno široke za cijela dva prometna traka. Te potopljene mostove će držati plutajući pontoni koji se biti međusobno povezani, radi veće stabilnosti. Prema nekim planovima, što opet ovisi o samoj lokaciji tunela, neki dijelovi konstrukcije usidrili bi se u podvodne stijene kako bi se osigurala dodatna razina sigurnosti i ponudila stabilnost. Svaki sustav sastojat će se od dvije paralelne cijevi. Promet bi tako onda mogao neometano teći u oba smjera.
Nekome se ovakvo rješenje može učiniti nekonvencionalnim, no norveški dužnosnici javljaju kako će vožnja ovim tunelom biti poput vožnje bilo kojim drugim tunelom. Dovoljno je baciti površni pogled na slike da dvaput promislimo o toj tvrdnji. No dobro, cijela stvar izvana izgleda čudnovato zato što gledamo skice s presjekom, dok je iznutra vjerojatno osjećaj poput onoga u svakom drugom tunelu.
Svatko iole normalan se sada zapita zašto Norvežani jednostavno ne izgrade konvencionalni most ili tunel? Pa zato što zbog iznimno izazovnog terena (a i činjenice da su prostori između fjordova preširoki i preduboki) kopanje tunela ili postavljanje mosta vrlo je blisko nemogućoj misiji. Alternativno rješenje bi možda bilo eventualna izgradnja pontonskih mostova, no oni bi ograničili promet brodova, a i inače su dosta osjetljivi na jak vjetar ili valove. Budući da točno ovakvi tuneli još nisu nikada bili izgrađeni, cijela vojska inženjera ima zadatak ispitati kako će vjetrovi, morske struje i valovi djelovati na strukture.
Ukoliko se, recimo, pokaže kako izgradnja plutajućih tunela i nije pretjerano razborito rješenje, dužnosnici će moći odabrati neki drugi projekt s novcem namijenjenim ovome. Norveška inače trenutno ima 1150 prometnih tunela, od kojih je 35 izgrađeno pod vodom. Do sada je izdvojeno oko 25 milijardi eura za provedbu spomenutog projekta, a predviđeni rok za dovršetak gradnje plutajućih mostova je 2035. godina.
Do tada tko zna kakvi će se auti voziti cestama i tunelima.
