Victor Bouffort je još 1973. imao rješenje za prometne gužve
Francuski inženjer i inovator Victor Bouffort još je 1970-ih godina imao prijedlog koji je trebao riješiti prometne probleme s kojima se i današnji svijet još uvijek suočava (zapravo, stvar postaje sve gora), a govorimo naravno o prevelikom broju automobila i infrastrukturi u velikim gradovima koja se teško s time nosi.
Iako vam njegovo ime vrlo vjerojatno neće zazvučati poznato, to nije osobito neobično budući da je Victor Bouffort svoj život proveo radeći u sjeni velikih ljudi u industriji, a o njegovom karakteru i ljubavi prema mehanici ponešto će vam reći činjenica da je već s 20 godina izradio svoj prvi zrakoplov. No, želja za konstruiranjem i razradom inženjerskih rješenja koja su bila namijenjena ili nečemu s kotačima ili nečemu s krilima postojala je čak i ranije. Naime, ovaj se genijalac od svoje desete godine bavio inovativnim konceptima koji su i tada uspješno privlačili pozornost velikih inženjerskih kompanija.
Automobilima se intenzivnije počeo baviti u poslijeratnom razdoblju, a već od početka 1950-ih godina poigravao se idejom dostupnog sportskog automobila. Zbog tadašnjih vrlo visokih cijena guma automobil je bio konfiguriran kao trokolica s aluminijskom platformom, dok su motor i prijenosni sustav bili preuzeti s motocikla Terrot 500 RGST. Iako su prva testiranja potvrdila veliki potencijal takvog vozila, želja njegovog tvorca da se njime utrkuje nikada nije bila ostvarena zbog nedostatka financijske potpore.
Victor Bouffort radio je na brojnim vojnim i ekspedicijskim vozilima kod kojih je naglasak uvijek stavljao na male dimenzije i laganu konstrukciju, a na isti je način razmišljao i kada je pokušao riješiti problem prometnih gužvi u velikim gradovima tijekom 1960-ih godina. Prvi rezultat bio je motorizirani kovčeg koji se u roku od dvije minute mogao transformirati u skuter, čija je komercijalna prava uspješno prodao Japancima, a na još ozbiljniji pokušaj odlučio se 1968. godine kada se s romanopiscem i humoristom Henrijem Viardom bacio na izradu malog dvosjeda za gradska središta. Kada kažemo malog, mislimo na činjenicu da je njegova duljina umalo odgovarala širini prosječnog automobila za to doba.
Tako je nastao projekt Minima, kompozitni automobilčić s kliznim vratima, 30 KS snažnim motorom i maksimalnom brzinom u iznosu od 120 km/h, koji je po prvi puta bio predstavljen na pariškom sajmu automobila 1973. godine. Projekt je osim vozila obuhvaćao i ideju koja se tek danas počinje detaljnije razrađivati, a to su takozvani car sharing servisi koji uključuju veliku flotu vozila raspoređenih po cijelom gradu i dostupnih građanima za korištenje. Tada… tada je bilo prerano. Projekt Minima, kao ideja očito previše ispred svoga vremena, obustavljen je, no genijalni um ovog francuskog inženjera koji je po svemu sudeći idejni začetnik koncepta dijeljenja automobila i urbanog mikrovozila bit će svakako zapamćen. 42. izdanje sajma Retromobile koji se održava u Parizu tematski se naslanja na njegov doista interesantan život, povodom čega će posjetitelji moći razgledati razne prototipove iz svih njegovih stadija.
