Što ljudi misle o vama na osnovu vašeg automobila iliti stereotipi, stereotipi i još malo stereotipa!
Da… Ovo je jedan poprilično sociološki nekorektan tekst. I još je k tome poprilično dugačak.
Ali bi nekima mogao biti zabavan, pa sam se lako odlučio na objavu.
Svi smo mi na ovaj ili onaj način robovi stereotipa.
Neki od tih stereotipa barem nazivno imaju smisla, dok neki drugi baš i nemaju. Stoga zapravo sve ovisi samo o osobi koja ih iskazuje i temi kojom se dotični stereotipi bave.
Kako nas ovdje ne zanimaju nikakve rase, religije, seksualne preferencije i slično, naravno da ovaj tekst ima veze isključivo sa svijetom automobila. I s malo sociologije, ali na krajnje uvrnut način. Baš kao što je i do sada bio slučaj.
I naravno da će unutar redaka koji slijede milenijalci i ostala preosjetljiva ekipa pronaći razloga za negodovanje.
Ali vjerovali ili ne, cijela priča ima jedan-jedini zajednički nazivnik: sarkastičan humor.
Stoga ukoliko sarkazam vidite kao strani pojam, a izraz „humor“ kao nepoznanicu, možda bi vam bilo najbolje preskočiti ovaj tekst i otići ispucati još ono malo petardi koje su preostale u ladici od nove godine.
Jer ljutnja nikome nije potrebna niti je ideja bila izazvati je na bilo koji način.
Dakle, tema je vezana uz stereotipe. I to u smislu automobila koje vozimo i svega onog što ljudi misle kada nas u njima vide. Jer bilo to namjerno i planski ili ne, vaš je automobil izjava o vama.
Na njemu na neki način piše tko ste i što ste, kako vozite, kako živite i tome slične stvari. Pa ako ste se ikada zapitali što slučajni prolaznici misle o vama na osnovu vašeg prometala, eto nekoliko ideja.
I naravno da su sve te ideje plod subjektivnosti i sarkastičnog uma koji se voli sprdati s nekim stvarima, ali se u nekim detaljima možda ipak skriva nešto istine.
Uglavnom, ajmo po (ne)redu…
Rabljeni i jeftini kabriolet
Ajme majko kako ovo na prvi pogled djeluje loše.
Ako vozite rabljeni i jeftini kabriolet, vjerojatno ste gledali previše Hip-hop video-uradaka koji uz blud, nemoral i oveće količine kiča zorno prikazuju kako je zapravo super i fora imati automobil bez krova. Jer sve se žene skupljaju oko topless-automobila čiji luksuz i performanse definiraju snove.
Stoga ste po kratkom postupku odlučili sebi priuštiti barem dio tog svijeta i uživati, ali s obzirom na financijsku situaciju jednostavno nemate love da si priuštite nešto novijeg datuma proizvodnje.
Zato ste kupili više od dekade star kabriolet koji pod poklopcem motora (najčešće) ima Diesel-motor.
Jer potrošnja je i dalje bitna stavka vezana uz vaše provođenje vremena za volanom.
Ali forma je i dalje bitnija od bilo čega drugog.
Naoružali ste se s mehaničarima i kod njih ste barem dvaput mjesečno. Neki su vam već postali prijatelji, a ukoliko je riječ o Alfinom kabrioletu, najvjerojatnije ste i kumovi.
No ako već ništa drugo, barem izgledate “kul” dok se vozikate po gradu sa spuštenim krovom. I to skoro isključivo sami sebi, dok s one druge strane, tj. “na van” kriza srednjih godina nikada nije izgledala ovako jeftino.
Oko održavanja nema smisla trošiti riječi, jer na svu tu posebnost na cesti mjesečno trošite oveću sumu novaca i gubite kosu na krivi način.
Stoga izuzev zbog potrošnje nafte i zbog održavanja na životu svojeg polovnog topless-prometala vozite sporo te pokušavate na sve moguće načine uvjeriti sami sebe da uživate u svom automobilu.
A slučajnim prolaznicima najvjerojatnije djelujete drugačije.
I to puno drugačije.
Toliko drugačije da bi najvjerojatnije bilo bezobrazno izreći točnu definiciju. Zato taj dio priče prepuštamo mašti svakog od vas cijenjeni čitatelji.
Nova “Buba”
Ova retro-glupost u svojoj srži predstavlja klasičan izbor za ljude koji bi žarko željeli da su rođeni tamo negdje 1969. godine, ali su tu godinu rođenja usprkos plamtećoj želji promašili za tridesetak godina.
Imati “Bubu” je slatko. Simpatično i nimalo agresivno.
Jer “Buba” je super i svi je vole, zar ne?!
Ono što s novom „Bubom“ zapravo prije svega poručujete ljudima oko sebe jest da ste pomodarski nastrojeni. Ali i da ste u biti lijeni i nezainteresirani prema svijetu automobila.
Jer ako i zanemarimo Hitlera, bonove te svrhu i razlog zbog kojeg je ovaj automobil uopće nastao, originalna “Buba” ipak zahtjeva određena znanja i umijeća vezana uz mehaniku i (česte) popravke.
Obje nove generacije ne pate od tih problema i zapravo u suštini predstavljaju tek odličan modni detalj.
Zato je valjda većina vlasnika novih “Buba” ženskog spola.
Imati novu “Bubu” dokaz je da nemate djecu i da „živite punim plućima“ te da su vam osnovne ideje vezane uz prezentaciju svijetu oko sebe zapravo plitke i samodopadne do krajnjih granica.
To je u pravilu sasvim u redu, jer ako već ništa drugo, oko vas postoje i drugi koji razmišljaju na identičan način. A takvi se uvijek u vašem društvu pojavljuju s osmjehom na licu, pa ne treba razmišljati o tome smiju li se vama ili s vama.
Veliki je plus u tome što ne morate brinuti oko parkiranja i vrludanja po cesti. Jer ako se i dogodi neka ružna situacija, tata će uvijek naći novaca da vam popravi “Bubicu” i eto vas opet u prometu.
A kao dodatak ovom dijelu teksta moglo bi se reći da i za Mini bez krova vrijedi isto što i za “Bubu”.
CrossOver
Wow! Vi definitivno živite svoj san. I to onaj iz kojeg se ne možete probuditi niti da vam limena glazba maršira kraj glave dok spavate.
Dakle, san je u ovom slučaju tek puki sarkazam, jer vaš se život odavno pretvorio u noćnu moru. Ali vi to iz nekog razloga pred drugima ne objašnjavate na takav način, već nazivno uživate u svojim danima na ovom svijetu.
U kratkim crticama, vi najvjerojatnije spadate u srednji sloj. Najvjerojatnije ste domaćica koja uživa u idiličnom životu i s posebnom pozornošću brinete o svojoj dječici dok ispod neke jednodijelne haljine koja završava ispod koljena nosite svoje moderne tajice i stilizirate frizuru.
Imate umjetne nokte, ali ne nosite usku i kratku odjeću i ne ističete obline, jer to “ne bi bilo u redu” i zato što “tako ne izgledaju majke”.
Omiljena rečenica vam je “Mogu li razgovarati s vašim šefom?”. Ponekad ste škrti i bezobrazni, ali to je sasvim opravdano i u redu jer uvijek prvenstveno vodite računa o Nori, Borni i maloj Steli. Osim kad ste na frizuri ili na Pilatesu koji vam u pravilu predstavlja jedinu fizičku aktivnost.
Za sebe bez problema možete reći da ste dobra majka jer u vitrini čuvate staklene figurice i Barbike iz djetinjstva.
Ali ako se pogleda ispod površine, postaje jasno kako se vaš kompletan život zajedno s identitetom svodi na vašu djecu. I time ste zapravo tragičarka. Jer cijeli će se vaš život urušiti nakon 18 godina njihovog života, odnosno kada Nora, Borna i mala Stela krenu na fakultet i uđu u svijet tuluma i opscenih zabava na Zrću.
Ali o tome nema smisla razmišljati jer “tako ne razmišljaju žene majke kraljice, već sponzoruše i glupače koje ne znaju kako je to imati dijete”.
Dakle, ukratko, vi ste profesionalna majka i vaš praktičan i siguran automobil taj vaš usiljeni imidž savršeno trlja u oči svima oko vas.
E da… I nemate pojma o vožnji.
A ukoliko ste pak tata koji obavlja roditeljske dužnosti dok mama radi, možda je bolje prešutjeti opis. Jer ste ukratko (najvjerojatnije) papak.
SUV srednje klase
Ukratko, vi se folirate. Jer SUV niže klase za vas je predmet sprdnje, dok oni visoke klase (ili bolje rečeno luksuzne) daleko premašuju cifru koju biste bili u stanju platiti.
I zato s odobravanjem gledate na takve automobile, ali uz obaveznu rečenicu “ne vrijedi to te pare”.
Nadalje, pobornik ste dvostrukih mjerila i taman toliko iskompleksirani da sve osim SUV-modela gledate kao nepotrebne, smiješne i jadne relikvije koje je odavno pregazilo vrijeme. Jer SUV znači sigurnost, imidž, prestiž i odlične vozne karakteristike, zar ne?!
Volite se okružiti s tehnološkim pomagalima, ali za vas vlasnici iPhonea i iPada nisu normalni jer robuju markama. Vi ne želite preplaćivati mobilni telefon ili tablet, ali s druge strane svejedno kupujete skupocjeni korejski ili kineski telefon. Jer taj telefon “ima j**enu kameru” koju koristite za selfie-fotografije na koje vas uvijek nagovori žena.
I još je cifra bila prihvatljiva, jer ste ga platili samo 49 eura odmah i još 999 eura u sklopu dodatka pretplati.
A to je definitivno jeftinije od “ajfona” koji je “isto tako proizveden u Kini”.
U pravilu ste osoba koja u životu ne gleda omjere. Čak niti ne vjerujete u njih. Jednostavno ste pobornik kupnje stvari koje koštaju taman onoliko koliko za njih možete izdvojiti.
I to je u redu. Odnosno bilo bi u redu kada biste njima bili istinski zadovoljni, odnosno kada ne biste prešutno stremili skupljem, luksuznijem i razvikanijem, dok s druge strane po svemu tome pljujete.
A kao dokaz tome služi i vaš automobil: pretilo, glomazno i tehnologijom nakrcano čudo za čijim se volanom osjećate sigurno i važno. Ali bez nekog slavnog logotipa zbog kojeg bi dotični SUV koštao nogu i ruku, tj. novac koji nemate i niste u mogućnosti skupiti.
Riječ je o automobilu koji zapravo predstavlja jednu veliku sivu zonu – baš kao i život koji živite. Jer vi kao vozač zapravo ne znate kakav biste automobil vozili da sutra dobijete jackpot na lutriji.
Ne znate taj podatak jer vam kronično nedostaje mašte i stvarnog interesa prema svijetu automobila u cijelosti. I zato vam je sasvim dovoljno zajedno sa svojim svakodnevnim sivilom i ogromnim količinama dvostrukih mjerila sjesti u svoj SUV srednje klase i prevesti se od polazišta do odredišta prešutno opravdavajući svoj odabir za vas “savršenog automobila”.
SUV visoke klase
Ne. Vi s onim jadnicima koji voze jeftine korejske SUV-ove i CrossOvere nemate nikakve veze.
Vi ne pripadate srednjem sloju i osim prsta koji tu i tamo pokazujete ljudima oko sebe ništa vezano uz vas nije srednje. Pogotovo kada se radi o vašem egu, što naravno negirate. Jer vi ste apsolutno u doticaju sa stvarnosti, ali imate veću količinu sposobnosti od drugih ljudi, pa ste to uspjeli kapitalizirati.
I zato imate svoj pretjerano skupi SUV.
Ne bolujete od problema s kralježnicom, pa vam velik i visok automobil zapravo i nije potreban, već vam jednostavno imponira biti odvojenim od svijeta oko sebe i ostale sudionike u prometu gledati s visine.
Posao vam je sveden na rečenicu poput “ja sam direktor” i najčešće je upitan s one zakonske strane. Ili pak imate sreću da ste u životu foliranjem stigli do osobe koja ima deblji novčanik od vas, pa ste ugrabili priliku i oženili se.
Ili ste se udali.
Imate ljubavnicu (odnosno ljubavnika ako se radi o vlasnici SUV-a visoke klase), ali to je sasvim u redu, jer laži i kompleksi ne predstavljaju nepoznanicu i nešto što vam zapravo smeta.
Imate svu silu tehnologije na raspolaganju, ali vam ne pada napamet učiti kako se spaja telefon s Infotainment-sustavom, već radije imate mobitel zalijepljen za ruku.
Jer vi kao jedna bitna osoba nemate vremena zamarati se s takvim glupostima.
Ne gledate mrtvi kut, jer to nema smisla. Uostalom, zato ste i kupili one senzore u retrovizorima.
Ne zanimaju vas gabariti parkirnog mjesta, jer nije vaš problem što imate veliki auto. Neka se oko toga pobrine netko drugi koga ionako na ovaj ili onaj način plaćate i neka se nacrtaju i označe veća parkirna mjesta, pa dalje nema problema.
Imate i djecu. Klince koji svojim imenima i svim drugim silama prikrivaju hrvatsko državljanstvo. Klince koji idu u privatnu školu i na privatan fakultet. Jer s klošarima i papcima u javnom sektoru ne želite imati nikakve veze. Osim kada od tog istog javnog sektora namještenim natječajima i gladeći “rođo-sustav” nemate koristi.
Stoga je sasvim logično da vozite SUV od 100+ tisuća Eura, jer ne želite da se Nora, Borna i mala Stela voze u nekom seljačkom i jeftinom automobilu koji (najčešće) nema njemački pedigre.
Nakon što Nora ode na privatan fakultet, Borna u privatnu školu, a mala Stela ostane doma s guvernantom, vi se opuštate u nekom pomodnom restoranu i pijete bourbon ili Whiskey.
Pušite svoju električnu cigaretu bez nikotina s okusom magnolije u svatu i derete se na nekog zaposlenika ili slabije rangiranog “kolegu”. Jer to direktori rade.
Ako ste pak ženskog spola, onda najvjerojatnije nakon posjete kozmetičkom salonu i zatezanja svega vidljivog odlazite s “frendicama” u shopping i onako usput se kljukate s Normabelima i inim drugim tabletama za smirenje.
Jer će na kraju dana ipak trebati smoći snage i otići nazad u kuću gdje vas čeka brak bez ljubavi i djeca s mobitelima i tabletima u rukama.
Ali vaš će SUV uz neku sitnu stanku na druženje s ljubavnikom sve to učiniti boljim i sigurnijim.
E da… I nemate pojma o vožnji. A ni o parkiranju.
I svejedno ste si baš super i “će-će”.
Skupocjeni sportski automobil
Niste vi krivi za ogrebanu donju stranu prednjeg branika na vašem Ferrariju. Krive su ceste, rupe i sve ostalo što uz to ide.
Da, imate Ferrari. Vidimo vaš Ferrari. Da, opažamo vas kako vozite u Ferrariju. Ferrari. Ferrari.
Jesam li dovoljno puta napisao to slavno prezime?
Želite li znati što vaš Ferrari tijekom vožnje po gradu govori o vama? Naravno da ne. Ali napisat ću vam svejedno.
Ljudi oko vas razumiju da imate automobil koji premašuje cijenu prosječne kuće ili stana. Jasno im je da kraj sebe imate manekenku za ženu i top-starletu za ljubavnicu. Razumiju vaše porive i mogućnosti. I jasno je da sve to zajedno itekako zorno pokazuje kako ste puni kao tanker.
Vidimo “paćotice” i “Hilfingerovu” jaknu (namjeran tipfeler) i jasno nam je kojem svijetu pripadate.
Ili bolje rečeno onaj kojem želite pripadati.
No jasno nam je i da postoji razlog zašto vaša “bolja polovica” konstantno uživa u pićima koja se sastoje od gaziranog soka, Xanaxa i Vodke.
Jer na kraju krajeva i ona mora imati posla s vama i s vašim egom kako bi zaslužila biti viđena u vašem Ferrariju.
Također smo svjesni da možda imate problema s muškosti. Ali o tome nije u redu pričati, pa radije ne bih.
I nitko zapravo nije ljubomoran na vaš Ferrari. Samo nam je žao da dotični Ferrari svoj život provodi u sporadičnom mučenju po gradu i bauljanju od semafora do semafora.
Žao nam je da tijekom cijelog svog života dotični Ferrari nikada neće vidjeti stazu i neki “Track Day” event. Jer o vožnji zapravo nemate pojma. I taj vas proces ni najmanje ne zanima.
Logotip na vašem Ferrariju za vas ne predstavlja slavnu trkaću povijest, već praktičnu izjavu rečenice poput “ima se, može se” i tek jednu skupocjenu igračku zbog koje vas ljudi toleriraju i pretvaraju se da vas vole.
…a onda na kraju cijele ove priče slijedi neminovna dosada uzrokovana vlasništvom nad Ferrarijem punih 6 mjeseci.
Pa nakon Ferrarija slijedi kupnja Porschea ili Lamborghinija i eto nas opet na početku. Samo s drugom sponzorušom na suvozačkom sjedalu.
Loše ili nikako održavan automobil
Krama. Kanta. Smeće. Otpad. Sepet. Balega… Sve su to opisi automobila o kakvom pričamo. Relativno jeftinom, nevoljenom i jadnom primjerku za čije je stanje kriv isključivo njegov vlasnik.
Najčešće se radi o automobilu srednje klase koji je već odavno dao svoje te koji se eksploatira gore nego dobri medvjed Brundo u rumunjskom Cirkusu.
Da, tehnički gledano, vi vozite automobil. Nekakav automobil.
No vaš je automobil u pravilu tek gomila dijelova zalijepljenih hrđom, prljavštinom, nekakvom ljepljivom trakom i još pokojim neimenovanim čudom.
Na sebi ima sedamnaest boja i trideset osam dezena i tekstura, a sve zajedno na hrpi djeluje jadno, tužno i neuredno.
Rezultatno stanje, tj. ono što vaš automobil kaže o vama jest da ste u najmanju ruku egocentrik, konformist i škrtica te da vas ni najmanje nije briga što netko o vama misli.
A to nije dobro, koliko god se vi pretvarali da jest.
Vaš je automobil odraz nebrige za život. Potencijalnog upražnjavanja poroka i krivog postavljanja prioriteta. Zato na sebi ima sedam boja i dvanaest nijansi hrđe.
Četiri različite gume s datumom proizvodnje koji seže u 22. tjedan 1989. godine sve to dodatno potvrđuju, a daljnje potvrde svemu tome vidljive su onog momenta kada taj polu-umrli automobil upalite na parkingu. Jer takav automobil dimi poput krcate pušionice opiuma – i to najčešće plavo. Jer motor je održavan isto koliko i karoserija i interijer. Odnosno nikako. S jeftinim i tek sporadično zamijenjenim dijelovima.
Ideja je “samo da vozi”. I to je to.
Na temelju svega toga može se reći kako ne samo da vas za automobil nije briga, već vam je svejedno i hoćete li u prometu biti sigurni, tj. hoće li netko oko vas (ili bolje rečeno zbog vas) stradati.
Ljudi će vas izbjegavati na cesti poput tumora prostate, a prolaznici će se smijuljiti. Osiguravateljima će se okretati želudac na samu ideju osiguravanja vašeg automobila, a na tehničkom će pregledu ekipa brusiti noževe kada vas vidi.
No sve to vama ne znači baš previše, jer u krajnjoj liniji imate svoja prava i “neće vama nitko govoriti što se smije, a što ne”.
Bitno je da vozi. Zar ne?!
Limuzina
Iskreno govoreći, zapravo i ne postoji tipični vozač limuzine. Ne postoji čak ni klasifikacija s kojom bi se dalo opisati većinu vlasnika takvih automobila.
I to samo zato što ih u pravilu ima previše te zato što modeli unutar ove kategorije automobila sežu od jeftinih prometala za prijevoz od točke “A” do točke “B”, pa sve do ultra-luksuznih primjeraka koji izuzev tehnologijom pršte i s performansama.
Zato je teško uperiti prst u pravom smjeru i izvući neku definiciju ili zaključak oko ove teme.
Stoga uzmimo gornje dvije polu-klasifikacije kao dvije krajnosti.
Pripadnici one prve samo žele automobil. Bilo kakav. Samo da ima četiri vrata i stražnja sjedala u koja stane osoba prosječne visine ili pak dječja sjedalica.
Dakle, govorimo o ljudima koji s jedne strane nemaju pojma o automobilima, dok se s one druge ne žele isticati. U protivnom bi najvjerojatnije umjesto limuzine u vašem vlasništvu bio neki SUV ili CrossOver.
I kao takvi često nemaju pojma o vožnji, ali misle da znaju i da u njihove sposobnosti za volanom nitko ne treba sumnjati.
Iz tog razloga se zapravo ističu u prometu, ali njihova nezainteresiranost prema poimanju automobila i procesu vožnje to jednostavno ne prihvaća kao relevantan podatak, pa su samim time lišeni bilo kakve forme percepcije svijeta oko njih.
Druga krajnost svodi se na ego-manijake i ekipu za koju pravila ne vrijede. Jer njihova limuzina s nekom “fensi” oznakom ima milijun konja i (najčešće) pogon na sva četiri kotača. Zato su tijekom dana za volanom skloni nasilnim i agresivnaim prestrojavanjima iz trake u traku, sporadičnim slalomima, parkiranju preko dva parkirna mjesta i sličnim situacijama.
Onih zbog kojih u prometu upravo takvi izazivaju najviše mržnje i prijezira.
Takvi su skloni i prolascima na crveno svjetlo, a pješaci za njih predstavljaju niža bića, pa ih kao takve niti ne doživljavaju kao nešto bitno. Jer da vrijede nekog vraga imali bi automobile i ne bi morali ići pješke.
Svijet dakle gledaju crno-bijelo, pa su im i automobili takvih boja: Mafija-crni, politička stranka-sivi ili pak poduzetnik-dužnik-bijeli. Sporadično čak i plavi, ali u jako malom postotku – baš kao i ljudi kojima su vlasnici ovih automobila na cesti dragi i simpatični.
U suštini baš i nisu vješti vozači, ali ih sva sila senzora i elektroničkih pomagala čini super-ljudima za volanom.
Ne voze bez telefona u rukama, jer uparivanje telefona s Infotainment-sustavom za njih je nepotrebna radnja. Ili jednostavno nemaju dovoljno škole da bi znali upariti jedno s drugim.
Za takve uvijek ima i parkirnog mjesta, jer nogostupi i njihova prohodnost nisu ni približno bitni kao njihova kava s frendovima u lokalu ispred kojeg su morali parkirati, kako bi im automobil bio na oku.
Dakle, kada bi ih se moralo opisati unutar samo jedne-jedine riječi, odabrana bi riječ bila “š*pak”.
Luksuzni kabriolet
Na svijetu postoji tek jedan mali dio ljudi koji si mogu priuštiti kabriolet visoke klase. Jer da biste si to mogli priuštiti, morate zadovoljavati neke od uvjeta.
Ili ste osoba koja ima preko 40 godina i koja je nevjerojatno sretna što sa svojim luksuznim kabrioletom spada unutar možda 1% sveukupne cestovne parade. Ili ste reper ili nekakva pop zvijezda. Možda ste “jutjuber” ili neko drugo izmišljeno zanimanje. A možda ste i neka sasvim sedma slavna osoba koja se rodila sa srebrnom žlicom u dupetu.
Moguća je opcija i da ste neki totalni anonimus, ali vam tata i mama imaju novaca. Ili s hrpetinom love raspolaže vaša žena ili muž. Svejedno je.
Imate love i to želite pokazati na sve moguće i nemoguće načine.
Vaš životni stil podrazumijeva lovu. Hrpetinu love. Lovu do krova, a krov 15 katova iznad zemlje. Uglavnom, dovoljno novaca da vas ekipa u nekom pomodnom lokalu naziva “igračem”.
No kako imate više od 40 godina života iza sebe, same brojke potvrđuju vaš ulazak u krizu srednjih godina.
I to je zapravo pravi razlog za vaš odabir automobila koji vozite.
Bitno vam je da vas ljudi vide. I to ne samo zato što prešutno želite svima u oči trljati vlastiti uspjeh, već jednostavno zato što uživate u pažnji drugih. Pašu vam ljubomorni pogledi i nemate ništa protiv zavidnih očiju na vama i vašem automobilu. Jer vi ionako sve kupujete – od ljubavi nadalje.
Zato vas zapravo ne brine nitko i ništa, kad sve ionako ima svoju cijenu koju ćete bez ikakvog problema platiti ako vas netko ili nešto dovoljno privuče.
Taština je vaša deviza za uspjeh u životu i vaš automobil to savršeno potvrđuje. Samim time od automobila očekujete da vas od točke “A” do točke “B” prevozi kao da sjedite na oblaku. A to pak u prijevodu znači da baš i ne znate voziti.
Ali i to nije problem, jer sve i dalje ima svoju cijenu i sve je ionako na prodaju – od vaše vozačke dozvole nadalje.
Samo se čuvajte sinkope, jer ona nije vezana samo uz more.
Dostavni automobil
Ono što “vaš” automobil govori o vama u ovom je slučaju zapravo poprilično očito. Osnovna poruka koju šaljete u prometu je “ljudi, ja imam posao”.
I to je sasvim u redu.
Tj. bilo bi, kada bi taj svoj posao unutar svakodnevnog vozikanja okolo obavljali s mozgom, a ne poput muhe bez glave. Jer s obzirom na to da osiguranje i održavanje “vašeg” dostavnog automobila plaća poslodavac, vi nemate nikakvih problema s natjeravanjem po gradu.
Ne dira vas kada, gdje i koliko dugo stojite parkirani nasred ceste.
Ne brine vas niti jeste li upalili žmigavce i zaključali automobil ili ne. Jer dotični automobil ne pripada vama, već dolazi u sklopu opisa posla, odnosno kao osnovno sredstvo za rad.
Vi dostavljate nekome nešto i to je za vas sve što trebate i želite znati. A to pak (pre)često dokazujete i na cesti.
Dostavni automobili su uvijek najbrži. Po suhoj, mokroj, sklizavoj, prašnjavoj ili bilo kakvoj drugoj podlozi.
Zato je “vaš” automobil najbrži po makadamu. Ležeće policajce jednostavno preskače, a penjanje po nogostupu je za njega svojevrsna specijalnost. Stane na svako parkirno mjesto i moguće ga je po želji voziti u jednoj-jedinoj brzini.
Jer “vaš” automobil nije vaš, već njegovo postojanje i kretanje plaća netko drugi.
A taj netko drugi ionako “ne daje dovoljno veliku plaću”, pa samim time zaslužuje skupo plaćati održavanje vašeg mobilnog radnog mjesta.
Prosječan vas se pripadnik svakodnevnog prometnog kaosa plaši u prometu. Jer vi ne gledate oko sebe i nije vas briga za druge. Bitno je obaviti što se mora u najkraćem mogućem vremenskom roku, ne bi li radno vrijeme što je brže moguće prošlo.
A u međuvremenu vas za nas druge najčešće boli ona stvar. Jer tko nam je kriv što smo s automobilima na cesti u isto vrijeme kada i vi.
Bež automobil starijeg datuma proizvodnje
Vi ste stariji od Biblije. Isusu i Apostolima ste prodavali magarce dok ste bili mladi. A danas imate svoj prastari bež automobil i vozite ga upravo onako kako voze 80-godišnjaci. Sporo, dosadno i uz oveće količine frustracija koje tijekom vožnje uzrokujete ostalim sudionicima u prometu. Znate, onima koji ne primaju mirovinu, već je radeći pokušavaju dočekati.
Iako je vaš automobil proizveden prije 30-40 godina i tada kupljen kao nov, nije riječ o bilo kakvom očuvanom primjerku.
Dapače, mnogi od vas su nalik onima koji voze isprebijane automobile u polu-voznom stanju kakve sam opisao malčice iznad. Hrđe na vašim automobilima ima relativno malo. Ali to nije zato što održavate svoje bež automobile starijeg datuma proizvodnje, već zato što općenito imate previše slobodnog vremena, pa svako malo bojom za ogradu pokušavate zaštititi limariju svog automobila, kako biste u određenom trenutku mogli proći na tehničkom pregledu.
Policija vas ne brine, jer kaznu zbog spore vožnje jednostavno ne možete dobiti. Isto je i s parkingom, jer najčešće posjedujete garažu. Osiguravatelji vas vole, jer nikada ne potražujete ništa, pa nema troškova s njihove strane. No to svejedno ne znači da ste po bilo čemu siguran vozač.
Dapače, baš suprotno. Jer sa svojih 20-30 kilometara na sat maksimalne brzine svima smetate.
Za volanom ste nabijeni glavom na vjetrobransko staklo, kako biste “vidjeli haubu”. Pojam servisa za vas ne postoji.
Nove gume su za vas one s “dubokim ripnama” i neovisno o tome jesu li proizvedene prije 40 godina, za vas su super upravo takve kakve jesu.
I nema potrebe kupovati nove, jer ovima “ništa ne fali”.
Uglavnom, usprkos vašoj životnoj dobi i vašem vremešnom automobilu, vi na cesti predstavljate nekretninu i kao takvi iritirate sve one kojima je potrebno stići kuda idu još ove godine. Jer vama se apsolutno nigdje ne žuri i to dokazujete svaki puta kada sjednete za volan.
Uostalom, doktora će u bolnicama i dispanzerima uvijek biti, pa…
Jesam li već napomenuo kako je sve ovo samo sarkazam i šala na jedan pomalo uvrnut način?
