Shelby nudi lijek za neodlučne
Mislili ste da svi proizvođači automobila imaju isti pristup za dovođenje novih kupaca u svoje salone? Razmislite ponovno.
Oni među nama koji imaju „sreće“ kupovati nove automobile svakih nekoliko godina ne treba puno objašnjavati pojedine procedure koje se u našim krajevima poslovično provlače već desetljećima. No oni koji su pak nove automobile navikli gledati na fotografijama, ukratko bih definirao kako izgleda prosječna kupnja nekog novog automobila.
Naime, za početak je uvijek prisutna ona faza informiranja, gdje se konstantnim upitima maltretiraju prijatelji, poznanici, susjedi, te bliži i dalji rod.
S obzirom na to da ljudi svašta pričaju, te često nemaju neke čvrste razloge kojima bi potkrijepili sve te priče poput „ovo ti ne valja“ ili pak „ovo ti je auto najbolje“, ubrzo slijedi odustajanje od verbalne komunikacije, te povlačenje „u četiri zida“ i traženje informacija na bespućima virtualnog svijeta pod nazivom Internet.
Na Internetu je doista moguće naći svega i svačega, te saznati mali milijun informacija oko potencijalnog budućeg novog gradskog potrkala na četiri kotača, no problem je prisutan utoliko što se na mnogim stranicama samo citiraju neke brojke i pričaju sponzorirane bajke.
To naravno dovodi do krivih zaključaka, te je vrlo izvjesno da ćete „popušiti“ priču nekog djelatnika iz odjela marketinga pojedinog proizvođača automobila, koji možda još nikada nije ni sjeo za volan, pa samim time nema pojma o problemima koji nakon svih tih divnih i krasnih reklamnih rečenica (za neke) nastaju na dnevnoj bazi.
Dakle ni Internet često ne donosi odgovore na pitanja koja zanimaju kupce, pa se dotični izvlače iz udobnosti vlastitih domova (ili kafića s Wi-Fi konekcijom) i prelaze u treću fazu, koja pak podrazumijeva direktno informiranje u nekom od zastupstava neke marke automobila.
To je u pravilu najbezbolniji način da se iz prve ruke sazna sve ono što bi eventualno moglo biti važno vezano uz novog limenog ljubimca, no to „pravilo“ u našim krajevima baš i ne vrijedi.
Kao „mystery shopper“ i kao čovjek koji nevezano uz kupnju novog automobila voli saznati neke stvari, moram priznati da sam se u nekolicini salona automobila na zagrebačkom području osjećao poprilično glupo, jer način komunikacije između prodavača u salonima i mene kao kupca nije baš bio za svaku pohvalu. Dapače, nerijetko su prodavači kršili čak i osnovne postulate prodaje, te su na konto neke druge marke automobila isticali onu od koje primaju plaću, a bilo j i situacija u sklopu kojih sam se našao sam u salonu, jer je za djelatnike istog upravo trajao „gablec“.
No to su samo detalji…
Generalno gledano, naša zastupstva kao da su u vlasništvu ljudi s Brača ili iz Škotske (kako zabavne dosjetke često opisuju porijeklo škrtosti), te se sve uvijek nekako svodi na teoriju.
Da, postoje test-vožnje, no budimo realni – koliko ljudi poznajete koji su npr. uspjeli prije kupnje testirati neki skuplji ili raritetniji model iz ponude nekog proizvođača automobila?
Dakle ukoliko je riječ o kupnji automobila poput Volkswagenovog modela Polo ili Fordovog Focusa, test-vožnja je možda čak i moguća, no ukoliko je u igri npr. BMW M3 (ili 4), Porsche 911 ili pak Range Rover Sport, jako su male šanse da ćete uopće pronaći neki primjerak „na lageru“, a kamoli sjesti za volan i probati kako dotični automobil izgleda u vožnji.
To je naravno smiješno, jer ne pričamo baš o sitnim iznosima novaca koje treba izdvojiti za takav jedan automobil, već o milijunima kuna koje na raspolaganju ne može imati baš svatko, ma koliko nas aktualni premijer zajedno s uspješnim ljudima poput Mamića, Keruma i ostalih porezno-hendikepiranih ljudi u Hrvatskoj uvjeravaju da je situacija sasvim suprotna. Samim time mislim da bi svaki kupac jednog takvog automobila trebao isti probati barem na sat-dva, i to po mogućnosti bez pratnje, već pod budnim okom GPS-sustava za praćenje vozila (kao što je to npr. slučaj u Njemačkoj).
Dakle, izuzev hrpe naklapanja raznoraznih ljudi kojima je Golf „dvojka“ i dan-danas vrh auto-industrije, hrpetine predivnih rečenica od milijun kuna kakve se nalaze na stranicama pojedinih medija i proizvođača automobila, te hrpetine brošura koje djelatnici pojedinih salona automobila imaju na raspolaganju, manje-više sve što je od informacija moguće dobiti zapravo je izuzetno teoretskog tipa i u praksi ne vrijedi skoro ništa.
…no da smo kojim slučajem pokupili pokoju vrednotu oko poslovanja iz onih vrijednih dijelova zapadnjačkog svijeta, možda bi ovakvih primjera bilo i u našim krajevima…
Naime, tvrtka Shelby je auto-entuzijastima diljem svijeta jedna od najpoznatijih u domeni pomalo luckastih automobila koji na sebi imaju logotip tvrtke Ford.
To nije nimalo čudno, jer upravo Shelby već desetljećima dorađuje sve ono što u Fordu prepuste slučaju, te iz tog razloga Mustang s potpisom tog slavnog prezimena oduvijek ima jednu sasvim drugačiju „težinu“ od svoje tvorničke izvedenice.
Uglavnom, takav je slučaj i s najnovijom generacijom ovog američkog automobila s nadimkom „Pony Car“, koji izgleda apsolutno opako, pršti od snage i u stanju se pohvaliti itekako interesantnim brojkama vezanim uz performanse.
No u današnjem svijetu i u sklopu današnjeg tržišta automobila često se postavlja pitanje kako prodati jedan takav automobil, jer Mustang sa Shelbyevim potpisom i sufiksom GT350 nije ekološki-nastrojen automobil čiji su glavni atributi niska potrošnja i djeljiva stražnja klupa u popisu standardnog dijela opreme. Dapače, Mustang je već u svom originalnom izdanju poprilično žedan, glasan, tvrd i brz automobil koji ionako nije za svakoga, što pak predstavlja dodatni set problema u smislu prodaje i plasmana na tržištu.
U toj su maniri djelatnici Shelbyja došli na ideju tijekom ove godine nekoliko puta organizirati test-vožnje svojih aktualnih modela, kako bi njihovi potencijalni kupci ili pak oni koji se premišljaju između Shelbyja i konkurencije poput npr. Galpinovih ili Hennesseyjevih varijacija na temu Mustanga imali prilike probati uživo kako izgleda divljanje s malim milijunom konja upakiranih u jednog.
Uglavnom, ovaj „Try it before you Buy it“ program postao je aktualan prije nekoliko mjeseci, te svim kupcima i onima koji se tako osjećaju nudi nekoliko primjeraka Mustanga i par instruktora koji za zadatak imaju pokušati onesvijestiti svoje cijenjene suvozače unutar nekoliko krugova staze Spring Mountain Motorsport Ranch, koja se nalazi u blizini Las Vegasa.
E sad…kako ne bi baš svatko tek tako došao divljati s Mustangom po stazi, Shelby zahtijeva uplatu od 2,500 dolara na račun, kako bi se osigurao od takvih pametnjakovića i ideja oko besplatne vožnje s automobilom po stazi, no ta se suma vraća platitelju ukoliko dotični ne ispadne apsolutno fasciniran svime što je Shelby Mustang najnovije generacije u stanju ponuditi u vožnji.
Onima pak koji se odluče kupiti novu Shelbyjevu igračku spomenuta cifra se odbija od ukupne cijene automobila, te za to na licu mjesta izdaje potvrda uz onu o narudžbi, što je pak sasvim u redu kao poslovni potez od strane tvrtke koja stoji pod okriljem legendarnog prezimena Shelby.
Uglavnom, da kojim slučajem živimo u Americi, mogli bi bez većih problema skupiti neki novac i prepustiti se jednodnevnom uživanju po stazi u jednom od najpoželjnijih sportskih automobila na svijetu. No kako ne živimo u Americi, već nas stišće lijepa nam naša svakodnevica, vjerojatno nikada nećemo imati prilike osjetiti kako izgleda prava poslovnost, a ni svu silu konjskih snaga s kojima pojedini automobili danas raspolažu u svom manje-više tvorničkom izdanju.
…no kao „lajt-motiv“ cijele priče nam uvijek ostaju ljubomora, zavist i sva sila niskih strasti kojima smo kao narod ionako već poslovično skloni, pa je i to (pretpostavljam) neka utjeha…a za sve ostale uvijek vrijedi odmahnuti rukom i Shelby Mustang GT opisati kao „američko smeće“ i uz nešto „kratko“ s ekipom nastaviti vječnu raspravu o Golfu „dva“ i svemu onome zbog čega je taj legendaran automobil bolji od svih ostalih od tog vremena do danas.