Peugeot Oxia koncept ispred svog vremena
Sjećate li se možda jednog od legendarnih koncepata iz Peugeota koji je, u vrijeme kad je bio aktualan, mnoge ostavio bez daha? Donosimo poslasticu za nostalgičare i ljubitelje povijesti auto industrije
Peugeot Oxia debitirao je na auto sajmu u Parizu 1988. godine kao koncept i jedan od onih mišičavih modela kakve nam poslužuju Porsche, Ferrari i drugi renomirani proizvođači super automobila. Kako bi vam dočarali zašto svrstavamo Oxiu u ovu skupinu, donosimo brojke. Srce ovog modela je 2.8 litreni V6 biturbo motor koji razvija 670 konjskih snaga i smješten je iza vozačevog sjedala, a što smo navikli gledati kod puno poznatijih modela poput McLarena F1, pokojeg Ferraria itd. Motor je uparen sa šest brzinskim ručnim mjenjačem te AWD sustavom (čitaj nešto slično poput pogona na sve kotače), a što je sve rezultiralo maksimalnom brzinom od 350 km/h.
Međutim, nisu samo brojke te koje ovaj model čine posebnim. U svoje vrijeme, Oxia je bila pravo malo inženjersko čudo. Karoserija je bila izrađena od kombinacije karbonskih vlakana, kevlara i aluminijskih saća što je rezultiralo masom od samo 1.360 kilograma. Kako bi stvar bila još bolja, inženjeri su se odlučili ugraditi dva diferencijala, na prvom, odnosno stražnjem pogonu što je bilo fantastično za automobil s kraja osamdesetih.
Što se dizajna pak tiče, većina Francuskih automobila ima dozu Picasa u sebi, pa tako i ovaj, što neće oduševiti svakoga. Dizajneri su se odlučili smjestiti kotače što je moguće bliže kraju karoserije, a cijeli model učiniti što je moguće nižim. Krov ima zaobljenu liniju koja započinje vjetrobranskim staklom i završava stražnjim krajem na kojem se nalazi krilo koje daje dojam kako se Oxia sprema poletjeti u svemir odakle joj i inspiracija za ime. Naime, Oxia je ravnica na Marsu.
Interijer nimalo ne zaostaje za eksterijerom i djeluje pomalo futuristički. Unutar kabine u kojoj je bilo prostora za dvoje ljudi nalazio se sustav koji je mogao bez ikakvih problema osigurati stalan protok zraka bez obzira na to je li motor radio ili ne zbog sustava koji je napajan pomoću solarnih ćelija instaliranih na modelu. Osim toga, sjedala su bila elektronički podesiva, za zabavu se pobrinuo CD player, a način na koji su se otvarala vrata je bilo nešto sasvim spektakularno u auto industriji. Međutim, moramo priznati da dizajnersko rješenje mjenjača izgleda pomalo čudno, zar ne?
