Ovo su TOP 10 prometnih prekršitelja u Hrvatskoj!
Svega 3000 prometnih recidivista terorizira cijelu Hrvatsku, jer oni sami izazovu više od 20 posto svih prekršaja, a ovo je TOP 10 najgorih!
Dva milijuna pristojnih, uzornih, savjesnih i odgovornih vozača u nas ugroženo je zbog šačice nepopravljivih recidivista. Nema ih više od 3000, a naprave više od petine svih prometnih prekršaja. Dakle, klasičan je to primjer terora manjine nad većinom, koji ostavlja leševe po cestama i puni bolnice.
U nas se dogodila mala (r)evolucija: Jedan od nekoliko tisuća prometnih prekršitelja recidivista i višestruki cestovni pa i pomorski “slučajni ubojica”, u javnosti najpoznatiji, ne predstavlja više opasnost na cesti. Stisnimo fige! Ostao je trajno bez vozačke dozvole. Koje li parodije: Tomislav Horvatinčić sam ju je 7. prosinca vratio policiji, nakon što mu je izvanrednim liječničkim pregledom utvrđena trajna nesposobnost za upravljanje motornim vozilom zbog sinkope. Taj pregled inicirala je policija nakon što je sutkinja Općinskoga suda u Šibeniku Maja Šupe nepravomoćno oslobodila Horvatinčića odgovornosti da je u kolovozu 2011. pomorskom nesrećom skrivio smrt talijanskog bračnog para – obrazloživši kako je sud zaključio da je u trenutku nesreće doživio sinkopu, zbog čega je kratko bio bez svijesti.No, Horvatinčić je na slobodi. Kao i mahom drugi recidivisti, ili, službeno – prekršitelji u povratu. Tko garantira da neće opet sjesti za upravljač? Bogati poduzetnik godinama i desetljećima se kroz pravosuđe i zakone šetao kao po svome vrtu. A dosad je usmrtio četiri osobe. No, o tome ćemo poslije. Zasad nova nepravomoćna presuda glasi: 4 godine i 10 mjeseci zatvora za Horvatinčića, presuda je to prvostupanjskog Općinskog suda u Šibeniku. “Klapa 3. put”
Nevjerojatni rekorderi s inicijalima
Nevjerojatno je, šokantno – dva muškarca iz Delnica imaju svaki po oko 500 prometnih prekršaja! A čak uopće nisu vozači! Riječ je o 52-godišnjem D. L.-u i 37-godišnjem R. Š.-u. Prvi je čak skrivio pet prometnih nesreća. Društvo im pravi i 46-godišnji sumještanin Z. Š. s 317 prekršajnih prijava. U istoj Primorsko-goranskoj županiji na tome je popisu 35-godišnji R. J. iz Crikvenice, bez vozačke dozvole ali s 311 prekršaja, pa 30-godišnji M. K. iz Opatije s 235 prijava i devet prometnih nesreća od kojih je osam on skrivio, a 41-godišnji N. T. iz Crikvenice ima “samo” 200 prekršajnih prijava, ali nema položen vozački ispit. U Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj trenutačno je registriran 171 recidivist, a najviše ih je iz Rijeke, 46.
To su tempirane bombe, osobe koje baš nikako ne kane mijenjati svoje ponašanje, kojima pravosuđe ne može ništa, policija još manje.
I dok se radujemo što je tajkun Tomislav ostao bez vozačke dozvole (iako bi teoretski opet smio sjesti za kormilo plovila), u Velikoj Britaniji je situacija posve drukčija. Vozači koji uzrokuju nečiju smrt opasnom vožnjom i vožnjom pod utjecajem alkohola ili droge mogli bi dobiti kaznu doživotnog zatvora. To su planovi britanske vlade. Najveća kazna za izazivanje smrti brzom vožnjom, utrkivanjem ili korištenjem mobilnoga telefona sada je 14 godina a trebala bi biti zamijenjena doživotnim zatvorom, čime bi se ti prekršaji izjednačili s ubojstvom, kao i prouzročenje smrti vožnjom pod utjecajem pića ili droge.
Premda se prometnicama diljem Hrvatske svakodnevno koristi više od dva milijuna pristojnih, uzornih, savjesnih i odgovornih vozača, svi oni ugroženi su zbog šačice nepopravljivih recidivista. Najnovija istraživanja pokazala su kako njih nema više od 3000. Dakle, klasičan je to primjer terora manjine nad većinom, a zastrašujući je podatak da njih oko 3000 napravi više od petine svih prometnih prekršaja.
Apsolutno najtragičnija godina u hrvatskoj povijesti bila je 1979. kada je na cestama poginulo čak 1605 osoba. No, prometna infrastruktura, ali i konstrukcija automobila znatno su napredovali. Sličnost suvremenog automobila iz gradske klase s luksuznim limuzinama iz toga razdoblja gotovo je nikakva. Sigurnost je napredovala svjetlosnom brzinom, a proizvođači automobila iz generacije u generaciju sve više dorađuju sustave aktivne sigurnosti (oni koji umanjuju vjerojatnost prometne nesreće) i pasivne sigurnosti (oni koji umanjuju mogućnost teških ili smrtonosnih ozljeda kada do prometne nesreće ipak dođe). Sustavi ABS, koji sprječava blokiranje kotača prilikom snažnoga kočenja, i ESP, koji povećava stabilnost vozila na cesti te po potrebi vraća automobil na zadanu putanju, danas su standardna oprema svakoga novog automobila. S trenutačnom stopom od 72 smrtno stradala na milijun stanovnika razmjerno možemo biti zadovoljni, jer je riječ o velikom iskoraku, ali još uvijek smo prilično daleko od prosjeka Europske unije, koji je smanjen na manje od 48 poginulih na milijun stanovnika.
Vozila sve sigurnija, a žrtava više!
Iako sigurnost na svim prometnicama u Hrvatskoj raste, zadovoljni ne smijemo biti sve dok među sudionicima u prometu ima nepopravljivih. Ni blindirano vozilo nije jamstvo sigurnosti, ako iz suprotnoga smjera nailazi netko tko nema niti trunke odgovornosti. Netko tko unatoč brojnim prekršajnim i kaznenim prijavama i dalje sjeda za volan, te ne mareći za sigurnost drugih krši “sve žive i nežive” prometne propise. S potpunim se pravom stoga građani pitaju kako je moguće da pojedini naši sugrađani oduzimaju živote obijesnom vožnjom, a pritom nisu adekvatno kažnjeni. Ne samo što su zatvorske kazne sramotno male, a mnogi se izvuku samo s uvjetnom kaznom, nego kontinuirano ponavljaju ista djela, a pritom ne dolazi do scenarija trajnog oduzimanja vozačke dozvole.
Prosječna starost automobila u Hrvatskoj je čak 13 godina, a većina najvećih prometnih prekršitelja vozi suvremene i sigurne “makine” pa nedužni ljudi koji stradaju u nesrećama s takvim nasilnicima imaju još manje šanse za preživljavanje, a kamoli tek lakšu tjelesnu ozljedu ili pokoju ogrebotinu…
Cesta poraznija od ratišta
Na postoji ništa strašnije od gubitka djeteta. Takva količina tuge ne može se opisati. Ove godine je već poginulo osmero djece, u posljednjih deset godina više od 140. Pošast koja poprima katastrofične razmjere korijene skriva se u nesređenom prometnom, sigurnosnom, prosvjetnom i pravosudnom sustavu, a ljudski i materijalni gubici daleko su premašili one iz Domovinskog rata. Samo zbog prometnih nesreća u posljednja dva desetljeća gubici stanovništva su oko 250.000 poginulih i ozlijeđenih ljudi.
Jasmina Čelica, uspješna mlada žena s dva završena fakulteta i pred doktoratom, imala je 29 godina u lipnju 2007. godine. Bio je to jedan sasvim običan dan. Hodajući uobičajenom rutom do radnoga mjesta stala je pred pješačkim prijelazom u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Vozač automobila u prvoj traci pristojno ju je propustio, ali u drugoj je dojurio Marko Leko za volanom Jeepa Cherokeeja, mase veće od dvije tone. Nesretna Jasmina nije imala nikakve šanse, a pripadnik zlatne mladeži nije bio pretjerano potresen činjenicom da je na najbezobzirniji mogući način oduzeo nečiji život. Po završetku policijskog očevida sjeo je u luksuzni terenac i odvezao se kući. U dobi od 22 godine nije smio upravljati snažnim terencem, a poveći broj njegovih prekršajnih prijava bio je u drugome planu zahvaljujući utjecajnom ocu. Naravno, po uhodanome hrvatskom scenariju iz krivca se kroz svako novo sudsko ročište sve više pretvarao u žrtvu da bi se na kraju provukao samo s uvjetnim pravomoćnim kažnjavanjem. Nebojša i Mirjana Čelica, roditelji nesretne Jasmine, prvotno su se povukli u samoću, samostalno prolazili kroz golemu patnju, a kada su smogli snage odlučili su krenuti u borbu sa sustavom, koji je u njihovu slučaju potpuno podbacio. Nebojša je kroz Udrugu roditelja djece stradale u prometu nizom aktivnosti pomogao brojnim sugrađanima koji su prolazili kroz istu patnju – zbog nenadoknadiva gubitka djeteta u prometnoj nesreći.
Otkud i čemu blagoća sudaca?
Nažalost, priča poput ove je na tisuće, a Ministarstvo pravosuđa ne nudi adekvatnu reakciju. Premda suci za ubojstvo u prometu mogu presuditi i kaznu zatvora od 10 godina, kada su na potezu odjednom postanu milostivi. Pogotovo u slučajevima kada recidivist potječe iz ugledne ili poznate obitelji. Sjetimo se samo sina biznismena iz Makarske, koji je kao kaznu dobio mogućnost školovanja u Švicarskoj. Ili, pak, razmaženoga Marija Peteka, sina lokalnoga moćnika, koji je u razmaku od osam godina i u razmaku od svega nekoliko kilometara usmrtio dvoje mladih ljudi.
Upravo zbog toga što samo 3000 nasilnika u prometu terorizira većinu treba hitno reagirati. Za najteže prekršitelje treba presuđivati najveće kazne, a ne proračun puniti kaznama za pogrešno parkiranje, nevezanje pojasa, neuključivanje pokazivača smjera i mala prekoračenja brzine.
Kazne za 87 godina zatvora
Odličan primjer neučinkovitosti sustava je Tonći K., danas 52-godišnjak iz splitskoga zaleđa, koji je u razdoblju od 2010. do 2013. dobio nevjerojatan 331 prekršajni nalog. Dakle, prometni policajci su ga u prosjeku svaki treći dan zapisivali u svoju knjižicu. Najveći broj prijestupa odnosi se na vožnju preopterećenoga kamiona, nepropisnih dimenzija tereta, ali i brojnih drugih prijestupa. Da mu je država uspjela naplatiti sve kazne proračun bi u te tri godine profitirao s čak 9,56 milijuna kuna. A tu cifru može zamijeniti zatvorskom kaznom u trajanju 87 godina. No, bahati Tonći ne opterećuje se time što država misli. On i dalje vozi u svome filmu i baš ga briga za sigurnost ostalih sudionika u cestovnome prometu.
Velika tragedija dogodila se 4. prosinca 2012. godine na Donjim Sveticama u Zagrebu, kada je Stjepan Brdarić kamionetom oduzeo prednost Igoru Loborecu. Sve bi vjerojatno prošlo bez incidenta da Igor za volanom nabrijane Toyote nije vozio najmanje 86 km/h u samome središtu grada. Pokušavajući izbjeći sudar izgubio je nadzor nad automobilom, terenac se popeo na nogostup, pokosio čak pet metalnih stupića i na kraju naletio na 36-godišnjega Darija Puljića i njegova 8-godišnjeg sina Patrika. Dječakov odlazak u školu naprasno je prekinut smrću dvoje nedužnih pješaka. Sudski epilog stigao je godinu dana nakon tragedije. Nepravomoćnom presudom Brdarić je osuđen na dvije, a Loborec na četiri godine zatvora.
Dino Pleša, 24-godišnjak iz Zagreba, još je jedan sramotan slučaj. On je 30. rujna 2015. godine s gotovo promilom alkohola u krvi usmrtio 14-godišnju Lauru Vidaković, koja je pretrčavala cestu. Naletio je velikom brzinom pa je tijelo nesretne djevojčice vukao po cesti čak 45 metara prije nego li je uspio stati. No, nije mu palo na pamet nazvati hitnu pomoć. Mrtav-hladan pobjegao je s mjesta nesreće, a kada je shvatio da mu je na mjestu prometne nesreće ispala registarska tablica bio je dovoljno drzak da se vratio po nju. Tad su ga policajci i uhvatili. S njim su u automobilu kobne večeri bila i dvojica prijatelja. Otišli su svojim kućama kao da se ništa nije dogodilo. Nepravomoćnom presudom iz listopada ove godine Dino Pleša osuđen je na tri godine i dva mjeseca zatvora, a dvojica su njegovih suputnika oslobođeni optužbi za neprijavljivanje nedjela.
Mnogi su do sada pokretali inicijative i inzistirali na objavi registra najčešćih i najtežih prekršitelja u prometu, ali od toga nije bilo ništa. Nažalost, jedino su bivši ministri Slavko Linić i Fred Matić imali dovoljno hrabrosti za objavom lista poreznih dužnika i branitelja. No, kada je promet u pitanju, tu ozbiljne inicijative nema. Jasno je samo da poštenim i odgovornim građanima ne bi smetalo objavljivanje imena svih koji zloupotrebljavaju društveno povjerenje, ignoriraju prometne propise, izbjegavaju plaćanje kazni, iskorištavaju razne povlastice koje im ne pripadaju… Civilizirane države takvo što je toleriraju, a mi, nažalost, svakodnevno moramo trpjeti vozače koji svojim ponašanjem jasno daju na znanje kako im se fućka što većina misli, kako ih nije briga za sigurnost i živote drugih te kako im zakon ne može ništa. Potencijalna su bomba na cesti i to treba reći jasno i glasno!
Obitelj Filipović iz Rijeke u istome je danu izgubila dvije kćeri, obitelji Pavić iz Velike Gorice kćer je oduzeo bahati sin poznatoga hrvatskog tajkuna Žužića, obitelj Salasan ostala je bez dva sina… Treba li nabrajati dalje? Osim javnosti relativno nepoznatih recidivista, posebnu pažnju privlače oni poznati. Kakvu poruku šaljemo kad mirno gledamo kako Tomo Horvatinčić, Radimir Čačić i Mladen Grdović prolaze bez adekvatnih kazni. Upravo su javne osobe pod povećalom javnosti, jer nerijetko upravo oni u medijima glume moralne vertikale društva, ali naše je poprilično izvitopereno pa postoje brojni primjeri poznatih političara, pjevača, sportaša, poduzetnika i ostalih javnih osoba koje smatraju kako za njih ne vrijede ista pravila. Zar nije toga već dosta?
LISTA TOP 10 PROMETNIH PREKRŠITELJA:
1. Tomislav Horvatinčić – poduzetnik
– Usmrtio je 4 osobe (dosad)
– 1980. Na pješačkome prijelazu pregazio je i usmrtio Mandu Vučković te teško ozlijedio njezinu kćer. Odmah je pobjegao s mjesta nesreće. Osuđen je na šest mjeseci zatvora uvjetno, s rokom kušnje dvije godine
– 1989. Na zagrebačkoj Aleji Bologne prebrzom je vožnjom izazvao nesreću u kojoj je poginula Nada Petrović iz Zagreba. Istraga protiv Horvatinčića je obustavljena pod nikada razjašnjenim okolnostima
– 2008. Na Žumberačkom putu kraj Bregane izazvao je prometnu nesreću u kojoj je lakše ozlijeđena obitelj iz Svete Nedelje
– Od rujna 1999. do veljače 2011. počinio je čak 31 prekršaj u prometu. Nikada nije ostao bez vozačke. Dovoljno je bogat pa je kazne plaćao, a negativni bodovi bi se uvijek nekako izgubili
– 16. kolovoza 2011. izazvao je tešku pomorsku nesreću u primoštenskom akvatoriju, u kojoj je živote izgubilo dvoje talijanskih državljana, bračni par Francesco Salpietro i Mariela Patelli. Moćnim gliserom doslovno je prepilio njihovu jedrilicu
– Nepravomoćno je u listopadu 2017. oslobođen svih optužbi za pomorsku nesreću, u ožujku 2019. nepravomoćno osuđen na 4 godine i 10 mjeseci zatvora
– Njegov sin Tomislav Domagoj javno ga se odrekao
2. Radimir Čačić – političar/poduzetnik
– 1974. Uništio je Alfa Romeo Giulliju nakon što je zaspao za volanom, izgubio nadzor i nekoliko puta se prevrnuo, ali i dočekao na kotačima
– 1999. Na cesti Šemovec – Orehovica na njegov je Audi naletjela miješalica i smrskala stražnji dio, ali nije bio neozlijeđen
– 2003. U vožnji mu je pao tlak pa je izgubio svijest. Vozio je iz Varaždina u Zagreb i kod skretanja za Vrbovec udario u zadnji kotač tegljača
– 2010. Čačić je izazvao nesreću u Mađarskoj, na autocesti za Budimpeštu. Za guste magle nije smanjio brzinu pa je udario u automobil ispred sebe. Poginuo je bračni par Liptak
– 2011. Imao je lakšu prometnu nesreću u centru Zagreba
– 2011. Izazvao je havariju jahte Skitnica u uvali Nečujam na otoku Šolti. Izrečena mu je novčana kazna u iznosu 7000 kuna
– 2013. Snimljen je kako nepropisno parkira auto na nogostup u središtu Varaždina
3. Robert Rilović
– Bez vozačke dozvole upravljao je BMW-om i usmrtio dvije 20-godišnje djevojke, u veljači 2010.
– Zbog vožnje bez položena ispita ispisali su mu optužni prijedlog i uputili ga Prekršajnom sudu u Dubrovniku. No, Rilović se vratio na cestu
– Samo tijekom 2009. godine protiv Rilovića je podneseno pet optužnih prijedloga za pokretanje prekršajnoga postupka, a jedanput je i uhićen
– Ima više od 30 prekršajnih i kaznenih postupaka
4. Hrvoje Žužić – sin tajkuna
– U kolovozu 2007. Hrvoje Žužić s 2,15 promila i sa 111 km/h u skupocjenom BMW-u izaziva nesreću u Velikoj Gorici, u kojoj pogiba Ružića Pavić (19), a njen dečko Hrvoje Matijašić ostaje invalid
– Dotad je 19 puta prijavljen za prometne prekršaje
– U prosincu 2007. dosuđeno mu je pet godina zatvora
– 11. ožujka 2011. Vrhovni sud dvaput odbija smanjiti kaznu, ali uskoro izlazi na uvjetnu slobodu
– 21.ožujka 2011. prof. Veljko Đorđević, poznati psihijatar, krivotvorio je protokole i dolaske na liječenje Hrvoja Žužića.
Ogromne su bile kontroverze od samoga početka suđenja! No, Hrvoja ni zatvor nije smirio pa je u kolovozu 2014. godine demolirao kafić u Vodicama i potukao se s vlasnikom.
5. Nikola Kovačević (26)
– 11. travnja 2016. svojim Audijem A3 jurio je Maksimirskom ulicom u Zagrebu, zahvatio rubnik i ogradu te udario u pješake. Jedna je osoba izgubila život, jedna je teško ozlijeđena, a dvije lakše. Nakon nesreće počeo je bježati, no, zadržali su ga prolaznici. Izmjereno mu je 1,98 promila alkohola u krvi
6. Ivan Primorac – sin poduzetnika
– 29. listopada 2002. Ivan Primorac tada je bio 17-godišnjak, a bez vozačke dozvole vozio je snažni BMW Z3. Automobil se kretao znatno većom brzinom od 40 km/h koliko je bilo ograničenje na tome dijelu ceste. Usmrtio je dvije 16-godišnje djevojke koje su hodale nogostupom
– Primorcu je kazna od 2,5 godine zatvora smanjena za šest mjeseci, uz sramotno obrazloženje da “dolazi iz društveno prihvatljive obitelji”
– Kaznu je odslužio u zatvoru poluotvorenoga tipa, a zbog “dobroga vladanja” nagrađen je ranijim otpustom pa je nakon samo 22 mjeseca postao slobodan čovjek i „zasluženo“ otišao na školovanje u Švicarsku
– Marijan Primorac, Ivanov otac, na suđenju Ivi Sanaderu je izjavio kako mu je on na ime donacija dao 300.000 eura za kupnju blindiranoga BMW-a
7. Dejan Maćešić – poduzetnik
– 7. srpnja 2012. suvlasnik tvrtke One2play Dejan Maćešić (43), vozeći s 1,89 promila alkohola u krvi, prošao je kroz crveno svjetlo na semaforu i usmrtio 23-godišnjega mladića na motociklu
– Prekršaji u Maćešićevu policijskom dosjeu datiraju od 2000. godine, a među njima su: prebrza vožnja, vožnja u alkoholiziranom stanju, vožnja bez vozačke dozvole, vožnja neregistriranog automobila…
– Vožnju pod utjecajem alkohola policajci su, kada je riječ o Maćešiću, zabilježili i u svibnju 2006. Tada je u krvi imao između 0,5 i 1,5 promila
– Maćešić je prije kobnoga dana u srpnju 2012. godine bio sakupio čak 35 policijskih prekršajnih prijava
8. Vladimir Milašinović (22)
– Osuđen je na 4,5 godina zatvora zbog izazivanja teške prometne nesreće 2006. godine u Rijeci, u kojoj je poginulo troje ljudi (u dobi od 38, 25 i 15 godina)
-Vozio je svoj Peugeot 120 km/h s čak 1,42 promila alkohola u krvi
9. Paolo Klić (21)
– Osuđen je na četiri godine zatvora zbog smrti dvije 17-godišnjakinje i teško ozljeđivanja 18-godišnjaka, koji su bili putnici u njegovu automobilu
– Vozio je 86 km/h na dionici gdje je dopušteno 50 km/h. Automobilom je upravljao s 1,42 promila alkohola u krvi. Sletio je s ceste i zabio se u zid
10. Miroslav Lončar (54)
– U svibnju 2008. godine u Zagrebu osuđen je na četiri godine zatvora
– Premda je već bio kažnjavan zbog vožnje u pijanom stanju kobnoga dana je s 2,68 promila alkohola u krvi skrivio sudar u kojemu je poginuo Ante Šesto, a njegova supruga Ljiljana i 6-godišnji unuk su teško ozlijeđeni
– Sudac ga je kaznio i s 30.000 kuna
