Ovo su automobili koji koriste motor iz jednog od najgorih automobila na svijetu – 1. dio
Ako znate za naftnu krizu koja je tijekom sedamdesetih pogodila tržište SAD-a, onda zasigurno znate i za Ford Pinto. A ako pak znate za Ford Pinto, onda vam je najvjerojatnije poznato da taj automobil Amerikancima diže kosu na glavi. I to ne na dobar način.
No usprkos tome je motor iz Pinta pronašao svoj dom pod haubama mnogih drugih automobila.
Pa eto… Red bi bio da navedemo i o kojim se automobilima radi…

Ako bismo na trenutak odletjeli u povijest i preselili u SAD, dobili bismo uvid u sto i jedan užasan, loš i zapravo nikakav automobil s potpisom nekih od američkih korporacija. No jedan od najgorih je i dan-danas uobličen u Ford Pinto.
Dotični se automobil na tržištu pojavio kao američka alternativa za Volkswagenovu „Bubu“. I već je taj podatak zapravo smiješan. Jer „Buba“ uz sto i jednu pozitivno stranu na kraju krajeva kao automobil veže i milijun onih negativnih. A u Fordu su upravo na tih milijun negativnih strana odlučili bazirati svoj ekonomični mali obiteljski automobil.
Ajme majko…

Inicijalni testovi su pokazivali spremnost Fordovog kompaktnog prvijenca. Zatim je Pinto krenuo u prodaju i kupci su u pravilu dobili ono što su platili: bazno opremljeni automobil malih gabarita s ovećim prtljažnikom i automobil koji nije trošio goriva poput omanje države u Africi. A onda su krenuli problemi…
Prvo se struja pokazala Ahilovom petom za Pinto. Zatim je limarija cvjetala poput dražesnih pupoljaka svibanjskih. A onda se na obzoru pojavio najveći problem koji je Ford ikada imao: eksplozivni rezervoar goriva. No sve to nije spriječilo Ford da Pinto prodaje punih 10 godina. A nije spriječilo ni kupce kojih je na kraju krajeva bilo preko 3,2 milijuna.
I sad si samo zamislite da u današnje vrijeme postoji automobil koji voze skoro svi Hrvati na rodnoj grudi i priča će otprilike sjesti tamo gdje treba…

Dakle, Ford je s ovim modelom imao mali milijun problema. I zato Pinto u očima prosječnog Amera nikada nije bio omiljeno prijevozno sredstvo. Ali uz sve te probleme ipak je postojala jedna svijetla točka. A ta se naziva motorom. Ili bolje rečeno motorima.
Naime, kupci Pinta mogli su birati između 1,6 litrenog četverocilindraša nazvanog „Kent“ i 2,8 litrenog šest-cilindraša nazvanog „Cologne“. Kasnije izvedbe Pinta podrazumijevale su i motore nazvane „Pinto“ koji su raspolagali s 2, odnosno 2,3 litre zapremine. Ali tih je primjeraka izuzetno malo, pa se u kontekstu ovog automobila većinom spominju gore navedeni „Kent“ i „Cologne“.
Uglavnom, oba motora nisu bili loši. Jer usprkos relativno jeftinom pristupu, Ford je s njima stvorio kompaktne mašine s kojima se masa ekipe mogla poigravati. Stoga nikoga ne treba čuditi da su igre otišle toliko daleko da su motori iz Pinta završavali tamo gdje ih nitko normalan nikada ne bi očekivao.
Pa kad smo već stigli do tog dijela priče, ajmo se malo odmaknuti od Pinta i zabrazditi pod haube nekih drugih automobila koji su bez problema i grižnje savjesti koristili njegov motor…

Mercury Bobcat
Za one koji ne znaju, Mercury je Fordova divizija. A model Bobcat je nešto jeftinija varijacija na temu modela Pinto. Razlike se u pravilu svode na eksterijer in eke detalje unutar interijera, ali global je u pravilu identičan kod oba modela. A isto vrijedi i za motore koji su se nudili za Bobcat.
Uglavnom, kada je kupac naručivao ovaj Mercuryjev model, na izbor je imao 2,3 litreni Pinto/Lima motor ili onaj jači s 2,8 litara pod nazivom “Cologne”.
I nevjerojatno je da je Bobcat bio sporiji i tromiji od Pinta. Ali to je valjda logično za jeftiniju opciju od one originalne.

Ford Taunus TC
Iako je Taunus kao model postojao i prije, njemačka se podružnica Forda s tada novom generacijom tog modela pohvalila iste godine kada se na tržištu u Americi pojavio Ford Pinto. I sve to naravno nije slučajnost, jer su budžeti pri razvoju Taunusa podrazumijevali neke uštede, pa je motor iz Pinta jako dobro sjeo u cijelu tu priču.
Zapremine motora su doduše malo smanjene u odnosu na američki original, ali u pravilu je ispod haube Taunusa kucalo Pintovo srce.
Kasnije generacije Taunusa, odnosno Cortine također su raspolagale s identičnim motorom, tako da se priča oko korištenja Pintovog motora u Taunusu nastavljala još nekoliko godina. I nekoliko generacija modela u sklopu kojih je ovaj motor uporno pronalazio svoje mjesto u ponudi.

Ford Capri
Prva generacija modela Capri na tržište je zasjela 1969. godine. I vjerovali ili ne, upravo je ta prva generacija pod poklopcem motora skrivala „Kent“ doniran iz Pinta. I to prije nego li je Pinto po prvi puta ugledao svjetlo dana.
Kasnije verzije Caprija imale su razne motore ispod dugačke haube. Ali premijerno izdanje ovog amerikaniziranog Europljanina izvedeno je uz „Kent“ pod poklopcem motora.
Druga je generacija također je imala “Kent” kao opciju. A bome i treća.
I svijet je usprkos tome i dalje bio u balansu.

Ford Transit
Iako je u sklopu tovarnog prostora bilo moguće voziti 346 i pol svinjske polovice, inicijalno je Transit na tržište 1965. godine stigao s jako malo mjesta za motor. I zato je Transit u početku kao pogonski stroj imao sićušni V4 motor. Kasnije se prednji dio Transita malčice povećao, pa je u “svinjsku njušku” (kako su prednji dio tog Transita nazivali štovatelji marke i modela) stao i V6-motor ili četverocilindrični Diesel redne konfiguracije.
A onda je 1977. godine stigla prva oveća revizija modela i maleni je V4-motor ispao iz jednadžbe te dobio zamjenu u obliku motora iz Pinta. I ne… Performanse nisu bile popravljene tim potezom. Ali je usprkos tome Transit postao legendom koja živi i dan-danas. Bez motora doniranog iz Pinta.

Ford Escort RS2000
Ovaj je maleni Ford svoj pohod na svjetsko prvenstvo u Rallyju otpočeo 1968. godine. I u to je vrijeme Ford posebno pripremao svaki od „Kent“ motora ugrađivanih u ovaj nenormalno agilan i poprilično brz maleni automobil. No 1973. godine na samom zalazu modela više nije bilo novaca, pa se odjednom pod poklopcem motora našao 100 konjskih snaga jak „Pinto“ iz modela „Pinto“.
Znam… Zvuči blesavo. Ali povijest potvrđuje da je doista bilo tako. I to ne samo za prvu, već i za drugu generaciju Escorta s oznakom RS2000 i onog nazvanog “Mexico”.

Ford Courier
Mnogi nemaju pojma da ovaj automobile uopće postoji. Ali priča o Courieru nastala je na Mazdinoj B-platformi u kombinaciji s Mazdinim motorima. I to ni manje ni više, nego na tržištu SAD-a.
A onda je 1977. godine netko u Fordu odlučio da to tako dalje ne ide, pa se odjednom umjesto Mazdinog motora u sklopu druge generacije modela pojavio motor doniran od strane Pinta.
… i tako sve do 1983. godine, kada je Courier kao model otpao iz ponude i zamijenjen je modelom Ranger koji se i dan-danas proizvodi te koji u je sklopu svoje prve tri generacije također pod poklopcem motora imao ergelu iz Pinta.

TVR Tasmin
Dosta vam je Fordova? I nama također.
Stoga je na redu jedan britanski proizvođač automobila koji se početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća poslužio s „Cologne“ motorom. Ali i s Pinto/Lima motorom koji je raspolagao s 2 litre zapremine i čak 100 konjskih snaga.
Ideja je bila ovaj model u njegovoj jeftinijoj izvedbi ponuditi kupcima nešto plićeg džepa. Ali u TVR-u su očito zaboravili da takva ekipa ne kupuje sportske automobile iz malih radionica, pa je Tasmina 200 prodano tek šezdesetak. I to unutar četiri godine proizvodnje.

Ford Sierra
Eto nas opet u Fordovom gnijezdu. Ali ovaj puta onom britanskom.
Iako je Sierra osvajala srca i duše mnogih zaljubljenika u automobile te pri tom bilježila niz uspjeha na stazama diljem svijeta, u osnovi je ovaj višestruko nagrađivani automobil raspolagao s mašinerijom doniranom iz američke podružnice Forda. Jer Pinto/Lima je kao motor smanjene zapremine uz pojedine optimizacije i zahvate živio i u sklopu ovog Fordovog modela.
Cijela je priča za Sierru i Pinto pod poklopcem motora započela 1982. godine. I od tog je vremena do kraja proizvodnje za Sierru ovaj motor svako malo dorađivan. Ali baza je uvijek ostajala istom, pa je Pinto od Sierre praktički nemoguće odvojiti.

Ford Granada
Prije nego li je britanski Ford u svoju krstaricu ubacio „Essex“, motor s kojim se Granada 1974. godine našla na tržištu bio je doniran iz Pinta.
Ukratko, riječ je o dvolitrenom „Pinto“ motoru koji je raspolagao s nekih 100-njak konja i time zamijenio dvolitreni V4-motor s kojim je Granada doživjela svoju premijeru samo dvije godine prije.
I da stvar bude bolja, „Pinto“ se u Granadi ponašao puno bolje nego inicijalno montirani V4-motor. Ali onda je cijela priča dobila dva cilindra više. A i bolji zvuk s kojim je „Essex“ bez ikakvog problema raspolagao.
Druga je generacija Granade također kao opciju imala motor iz Pinta. I to jedan smanjene zapremine na tek 1,6 litara. I to je bio uvjerljivo najslabiji motor kojeg je Granada ikad imala pod haubom.