Ovo je Mazda RX-8 za štedljivce
Zašto li pobogu ljudima ovakve idiotarije padaju napamet?
Pravi sportski automobil definitivno nije za svakoga. I koliko god da sam svjestan kako će to nekima od cijenjenih čitatelja to zvučati umišljeno i krivo, apsolutno stojim kod te tvrdnje.
Za početak, pod poimanjem pravog sportskog automobila ne podrazumijevam neki od onih primjeraka koji su zbog tri i pol oznake „sport“ i aluminijskih felgi od strane marketinškog odjela u brošurama dobili prefiks „sportski“, već o pravim cestovnim jurilicama koje očaravaju ne samo svojim izgledom, već i zvukom, performansama, držanjem ceste i „onim nečim“ što sportski automobili poslovično imaju.
Dakle bilo kakvi Dieseli u startu pod pojmom „sportskog“ nemaju uporište – ma koliko jaki bili, dok zbog oblika karoserije ni SUV-automobili pod takvom klasifikacijom nemaju što tražiti ni pod razno.
Eto…pa neka negoduje tko misli drugačije. Ipak živimo pod okriljem demokracije, pa ne moramo nužno svi razmišljati isto.
Svaka čast iznimkama, ali pravi sportski automobil preferabilno raspolaže s dvojim vratima i niskom, siluetom. Naravno da to nije striktno određeno, pa se mnogim proizvođačima automobila „omakne“ nekoliko vratiju viška ili pak u procesu razrade neki od sportskih automobila izgube krov ili pak na kraju tog istog krova dobiju grbu. No to su varijacije na temu koje zalaze u onu „sve za svakoga“ filozofiju, koja je već desetljećima prisutna u domeni auto-industrije.
To u pravilu nije ništa loše, jer među tim alternativama prema nekom nepisanom pravilu postoje automobili koji neovisno o broju vratiju, obliku karoserije, te pomanjkanju krova ili dobivanjem grbe itekako mogu fascinirati svojim usmjerenjem prema sportskom izričaju i takvoj vožnji. Uostalom, kao dokaz tome ne treba ići daleko u povijest, već je dovoljno spomenuti automobile poput Porscheovog modela Boxster, Alfe Giulije Quadrifoglio, BMW-ove M5-ice, Audija RS4 Avant (da…onog s grbom), te još mali milijun svijetlih primjera raznoraznih proizvođača. Ali to su većinom automobili za znalce i entuzijaste, dok će laicima npr. Coupé i(li) Roadster uvijek prije odvući pozornost od neke limuzine ili karavana. To nije stvar afiniteta ili predrasuda, već činjenično stanje stvari koje svijet automobila konstantno dokazuje.
Kada se u svijetu automobila prije petnaestak godina pojavila Mazda RX-8, taj je svijet dobio jedan od najzanimljivijih automobila svih vremena. Iako je karoserija na prvi pogled nalikovala nekom Coupé-automobilu, RX-8-ica je raspolagala s četverim vratima. Time je velik broj ljudi bio prisiljen stati na „za“ ili „protiv“ stranu, ali je dobar dio štovatelja svijeta automobila zapravo ostao pomalo zbunjen.
Realno gledano, Mazda RX-8 definitivno nije univerzalno predivan automobil. Samim time nije jedan od onih modela koji će poput njenih njemačkih konkurenata oko sebe okupljati salve obožavatelja kojima se dizajn sviđa već na prvi pogled. No ono što većini posebno smeta nije dizajnerski izričaj i dvoja vrata viška, već motor s kakvim RX-modeli tradicionalno dolaze u paketu.
Da…riječ je o Wankelu…
Ako ćemo iskreno, Wankel-motori za neke imaju itekakvog smisla i dotični ovu pokretnu mehaničku ideju gledaju kroz ružičaste naočale. I to je super.
Bilo da se radi o jednom, dva, tri ili sedamnaest rotora, osnovna ideja ovog motora je istovremeno apsolutno genijalna i isto toliko uvrnuta, jer Wankel-motori za početak traže određeno razumijevanje i izražene afinitete prema svijetu automobila, a zatim i dodatan trud uz koji ostaju pokretni i upotrebljivi. To također nije nešto loše i krivo, ali se jednostavno nije „uhvatilo“ u svijetu automobila i zato se automobili s ovim tipom motora doista mogu nabrojati na prste.
Osobno u Wankelima ne vidim neku prednost i izuzev tradicijski baš i ne mogu reći da shvaćam ekipu u Mazdi koja je svoje najsportskije modele oduvijek opremala s Wankelima, ali to niti nije važno.
Ono što pak jest svodi se na činjenicu koja kaže da su upravo dijelom zbog Wankel-motora Mazdini RX-modeli tradicionalno prepoznatljivi i da auto-entuzijastima diljem svijeta nude nešto unikatno, čime se pak mnogi drugi automobili baš i ne mogu pohvaliti.
Dakle Mazda RX-8 doista jest jedan od najposebnijih automobila svog vremena – a i puno šire. To je činjenično stanje i voljeli ovaj automobil ili ne, „rotary-powered“ Mazda to apsolutno zaslužuje.
Samim time se vrijedi zapitati koji je virus napao čovjeka kojem je palo napamet iščupati srce ovom po mnogočemu posebnom automobilu i u njega transplantirati bezličnu napravu koju je tek nazivno moguće svrstati pod klasifikaciju „motora“.
Naime, radi se o primjerku Mazde RX-8 koji se trenutno nalazi u Litvi. Pogonski kotači su (naravno) oni stražnji, boja je crvena, a od opreme ova Mazda poput mnogih drugih ima sve što se može poželjeti.
Broj prijeđenih kilometara također nije nešto što bi predstavljalo neki veliki kamen spoticanja, jer se radi o automobilu koji ih je prešao oko 160,000, a onda je tu naznačena cijena od 3,500 eura, za koliko se vlasnik odlučio rastati od svog japanskog sportskog automobila.
Dakle na prvi pogled ova Mazda djeluje kao još jedan u nizu polovnih savršenstava za entuzijaste kojima Wankel-motor nimalo ne smeta, ali u tom dijelu priče upravo i leži problem, jer od Wankel-motora pod haubom ovog primjerka nema ni „W“.
Umjesto njega je netko iz nekog nepotrebnog (ili bolje rečeno apsolutno nenormalnog) razloga odlučio strpati 1,4-litarski motor iz Renaultovog gradskog potrkala pod nazivom Twingo.
Da, dobro ste pročitali – ova Mazda RX-8 više nema originalni motor, već „štedljivi“ francuski motorčić koji iz zapremine od 1,4 litre izvlači punih 70 konjskih snaga.
Bravo majstore – tko god bio.
Pregledavajući i istraživajući oznake motora koji bi odgovarao ovim specifikacijama, moram priznati da nisam naletio na Renaultov 1,4-litreni motor koji (u sklopu Twinga) raspolaže sa 70 konja. Dapače, koliko mi je poznato, Twingo je oduvijek raspolagao s 1 i 1,2 litrenim motorima, pa je malo čudan spoj zapremine i snage i sve mi se čini da je vlasnik zamijenio Twingo i Clio. No to u ovoj priči nije toliko bitno, jer je već samim procesom bacanja Wankela s dvjestotinjak konja u smeće, te transplantacijom Renaultovog sićušnog motorčića u obliku zamjene, vlasnik ovog automobila zorno pokazao da ima jako loš smisao za humor (a i poimanje normalnog, kad smo već kod toga).
Mislim, i opet mogu reći kako nisam neki veliki štovatelj Wankel-motora, ali ovako nešto mi ne bi moglo pasti napamet da u potpunosti mrzim Wankel-motore, Mazdu, Japan, južnu hemisferu i kompletan svijet automobila.
Neke se stvari jednostavno ne rade i točka, a ova je Mazda RX-8 savršen primjer na kojem bi se to pravilo moglo bazirati.
Doduše, vlasniku u obranu vrijedi reći i kako ovo nije najgori primjer transplantacije motora koja je pogodila neki sportski automobil, jer je čak i u našim krajevima bilo gorih idiotarija (poput Fordovog modela Mustang koji umjesto originalnog motora pod haubom ima 1,9 TDI iz Passata). No to svejedno ne znači da za ovakve ideje postoji bilo kakvo realno uporište i opravdanje. Dapače, riječ je o apsolutno nepotrebnom zahvatu koji je iz jednog stvarno posebnog automobila napravio…hm…bolje da ne kažem što.
Uostalom, slobodno i vi cijenjeni čitatelji u sklopu komentara napišete što mislite o ovakvoj ideji, jer sam siguran da ćete se znati izraziti kako treba.
A ako vam pak (poput mene) nedostaje riječi s kojima biste se osvrnuli na ovu grozomornu radnju, kliknite na neki od odgovora u sklopu mini ankete u privitku u ovom tekstu.
Bit ćemo vam zahvalni.
…a do tada šaljem pozdrav i veliku ispriku, jer u ovom momentu prestajem s pisanjem i selim se na wc…
Zahvaljujem na pažnji u ime redakcije.
