Ovo je jedan mali Dodge iza kojeg stoji jedan veliki čovjek
Znate li što Simca, Sunbeam i Dodge imaju zajedničko?
Ne znate?
Onda pročitajte nastavak teksta. Jer se unutar tog nastavka krije kratka priča o jednom od najposebnijih gradskih nabrijanaca na četiri kotača svih vremena.
Nije tajna da su Dodge i Plymouth svojevremeno sačinjavali simbiozu na američkom tržištu automobila. Isto tako nije tajna niti da su te dvije marke između sebe dijelile hrpetinu modela koji su se u pravilu najčešće razlikovali samo nazivima. Ali mnogi ne znaju da su sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i Dodge i Plymouth kao dijelovi korporacije itekako pokušavali pronaći svoje mjesto pod suncem i nišu zbog koje bi mogli biti interesantni kupcima. Stoga je 1974. godine pokrenuta kolaboracija između Francuza i Amerikanaca. A kao rezultat te kolaboracije nastali su Plymouth Horizon i Dodge Omni.
Oba su automobila na prvi pogled izgledala identično. Ali to nije bio njihov najveći problem. Jer 1978. godine, kada se ovaj dvojac kompaktnih Amera pojavio na tržištu, u Europi su se smijali dizajnu od kojeg su zbog vremešnosti i slabog seta performansi odustali Simca i Hillman. Dodge Omni i Chrysler Horizon dobrim su dijelom bili preslike Simce 1100 i Hillmanovog modela Avenger. A to ni u kojem slučaju nije predstavljalo ništa dobro. Jer Simca je tih godina lagano pripremala bankrot, dok je Hillman zbog svojih poslovnih poteza i kvalitete već odavno stajao na listi relativno nepoželjnih proizvođača automobila. No Chrysler je u dizajnu ova dva modela vidio nešto zanimljivo, pa su nakon razradbene faze u trajanju od skoro 4 godine oba automobila izašla na tržište.
Proizvodnja je u manje ili više identičnom izdanju za oba modela trajala do 1990. godine. S vremenom je Chrysler preuzeo glavnu riječ i Horizon se pod kapom tog sveameričkog proizvođača automobila prodavao u Europi. Tijekom godina je Horizon (odnosno Omni) od forme gradskog kompakta prešao u onu koja podrazumijeva 2-2 Coupé, a onda je na red stigla i za Ameriku obavezna karoserijska izvedenica koja podrazumijeva Pick-up kamionet. No sve to skupa nije pomoglo statusu smiješnog i svijetu nepotrebnog automobila s rodovnikom iz Amerike.
Motori pod poklopcem ovih automobila sezali su od Amerike i nazad preko Francuske i Njemačke. Potpisivali su ih Chrysler, Peugeot i Volkswagen. Zapreminama su se kretali od 1,6 do 2,2 litre, a rasponom snage su kretali od nekih 62 do 110 konja. I sve je to bilo sasvim dovoljno da bljedunjavi dizajn dobije isto toliko bljedunjavi set performansi, pa kao rezultatno stanje ova dva brata iste majke (ili bolje rečeno oca) ni za koga nisu zvučala kao nešto posebno i pretjerano poželjno.
No usprkos tome ih je prodano skoro dva milijuna. Odnosno sasvim dovoljno da se u jednom trenutku i legendarni Carroll Shelby pozabavi s petstotinjak primjeraka.
I upravo u tom momentu dolazimo do jednog od najluđih, najposebnijih i najmanje očekivanih kompaktnih nabrijanaca iz osamdesetih godina prošlog stoljeća…
Naime, 1984. je godine Carroll Shelby zajedno s ekipom inženjera i tehnologa optimizirao motor s 4 cilindra i 2,2 litre zapremine. A potom je na prijelazu između 1985. i 1986. godine Omni dobio i Turbo-punjač uz sufiks GLH. Odnosno „Goes Like Hell“.
Taj je Dodge Omni raspolagao s istih 4 cilindra i 2,2 litre zapremine. Ali je uz Turbo-punjač na kotače donosio 146 konjskih snaga. I to je mnogima bilo dovoljno da prema tom automobilu počnu gledati kao prema nečem poželjnom i zanimljivom.
U smislu tehnologije je dotični Omni dijelio jako puno toga s modelom Charger, pa su se mnogi kupci ovog automobila pozivali na taj veći, jači i puno poznatiji model s Dodgeovim potpisom. A onda je u punom jeku stigla 1986. godina i striček Shelby se odlučio s proizvodne trake otkupiti točno 500 primjeraka Dodgeovog modela Omni te mu podariti još jednu oznaku čija skraćenica znači nadimak…
Shelby GLH-S (odnosno „Goes Like Hell S´more“) zadržao je svojih 4 cilindra, 2,2 litre zapremine i Turbo-punjač. Ali je daljnjim optimizacijama na polju usisnog i ispušnog sustava te još hrpetine dijelova iz tog za američke pojmove malenog motora striček Shelby uspio izvući čak 175 konjskih snaga. A u 1986. godini je za jedan gradski kompakt to bilo poprilično puno konja. Jer ako pogledamo razvikanu europsku konkurenciju, lako je vidjeti da su modeli poput Golfa GTI, Peugeota 205 GTI, Unića s turbinom i tome sličnih gradskih jurilica imali i četrdesetak konjskih snaga manje od ovog pomalo neuglednog Amera.
Uglavnom, kada je Shelby GLH-S stigao na tržište, kupci su se smijali, a novinari su se pitali kog se vraga Carroll Shelby bacio na posao oko nečeg toliko nebitnog poput Omnija. Ali onda je smijeh kupaca naglo utihnuo, a na pitanje novinara je GLH-S odgovorio performansama i tako svima začepio usta.
Taj je maleni, uglati i crni automobil (jer je to bila jedina boja u kojoj se GLH-S mogao dobiti) do stotke jurišao za 6,5 sekundi i četvrt milje prelazio za 14,9 sekundi. Pa ako bismo to stavili u perspektivu današnjih gradskih nabrijanaca, recimo da Hyundai i20N do stotke ubrzava za 6,7 sekundi – isto kao i Abarth 695. A Ford Fiesta ST do stotke dolazi unutar identičnog vremena kao i GLH-S. I to uz tehnologiju iz 2021. godine, odnosno uz vremenski odmak od čak 35 godina u odnosu na ovaj maleni i neugledan američki automobilčić s potpisom tvrtke Shelby Automobiles Inc.
Pretpostavljam da je svaka daljnja informacija u tom dijelu priče sasvim suvišna, zar ne?!
U današnje vrijeme taj 35 godina star gradski kompakt s poremećajem osobnosti za mnoge i dalje ne predstavlja nešto pretjerano važno. Ali usprkos tome preostali primjerci svako malo skupljaju šesteroznamenkaste iznose na aukcijama. Jer ako već ništa drugo, ovaj je automobil s jedne strane oduvijek predstavljao potpis jednog sasvim drugog vremena. A s one druge je pak upisan u povijest kao jedan od onih automobila kojima je bilo potrebno jako malo da bi se istakli u masi. I upravo u tom dijelu priče leži najveći dio genijalnosti za Dodge Omni. Ali i za nikad prežaljenog tvrdoglavog genijalca pod imenom Carroll Shelby koji je i s ovim automobilom svijetu dokazao da manjak posebnosti stoji samo u mozgovima lišenim mašte i fascinacije svijetom automobila.
Jer 1986. godine proizvesti automobil koji je tada „uzeo mjeru“ višestruko jačem Mustangu GT350 te se prije 35 godina postavio kao respektabilna sila kakvu je i danas teško dostići stvarno ne može bilo tko. I zato je ovaj Dodge Omni poseban koliko i njegov tvorac.
Slažete li se i vi cijenjeni čitatelji?
