Nissan GT-R na području Europe odlazi u povijest
Neki će zbog ove vijesti roneći krokodilske suze namočiti podove i potom lakirati parkete, a neki će zaspati od dosade i zijevanja te najvjerojatnije zakasniti na posao.
No bilo kako bilo, ovih se dana za Nissan GT-R ispisuje posljednja stranica posljednjeg poglavlja.
Što je Nissan GT-R?
Je li riječ o logičnom nastavku tradicije s kojom je originalni „Godzilla“ godinama pomicao granice za jedan trkaći automobil i pri tome decimirao konkurenciju na startu skoro svake utrke?
Je li tiječ o PlayStation konzoli na kotačima i „Gran Turismu“ koji je moguće igrati u prometu?
Je li riječ o GT-modelu koji očarava svojim performansama ili pak o sportskom automobilu koji fascinira svojom orijentacijom prema kategoriji koja podrazumijeva GT-modele?
Je li jednostavno riječ o pravom i čistom japanskom prkosu? Ili je na kraju krajeva tek riječ o jednom tehno-starcu koji je na tržištu već odavno zaslužio mirovinu?
Hm… Nekako mislim da je sve od navedenog točno. Ali kako god bilo, Nissan GT-R je od trenutka predstavljanja svijetu ispao velesilom s kakvom se mnogi kudikamo skuplji, nazivno brži i uvelike razvikaniji automobili poprilično namučili na cesti i na stazi.
Riječ je o automobilu koji je tijekom svojeg proizvodnog ciklusa obarao rekorde na stazama. I to od Nordschleifea nadalje.
Pobjeđivao je na utrkama baš kao što su to činili i njegovi prethodnici.
U svijetu sportskih automobila predstavljao je alternativu za čak tri generacije (i dva redizajna) Porschea 911 Turbo S. Stajao je na tronu kada ga je Mercedes-Benz AMG GT u svojih nekoliko varijacija na temu pokušao s njega skinuti. Borio se s najjačim izvedenicama Corvette i tijekom svog je proizvodnog vijeka ispao velesilom koju su marljivi Japanci svako malo dorađivali, osvježavali i činili ga otpornim za zub vremena.
Ali kako to u svijetu automobila obično biva, sve je to na kraju krajeva stiglo na naplatu, jer 15 godina za jednu generaciju sportskog automobila u današnje vrijeme je barem 10 godina previše. Samim time aktualni „Godzilla“ u određenim segmentima umjesto zrelosti pokazuje starost.
I zato u Nissanu već neko vrijeme planiraju zamjenika te dizajniraju novu liniju horizonta kodnog naziva R36.
Paralelno s time u Europi svako malo izmišljavaju toplu vodu. Izmišljaju se nebulozne inicijative i zakoni poput onog koji podrazumijeva zabranu proizvodnje benzinskih i Diesel-motora do 2035. godine. I sve se to odvija pod krinkom „čuvanja planete“, „očuvanja ekološkog sustava“, „čuvanja tržišta“ ili pak neke sasvim sedme gluposti koja izuzev floskule ne vrijedi niti papira na kojem je napisana.
Jer usprkos raznoraznim „borbama“ u EU-parlamentu svatko s kvocijentom inteligencije višim od prosječne sobne temperature vidi kako je zapravo jedini usvojeni zakon u parlamentu moguće opisati kroz pjesmu nekada slavne, a danas bogobojazne Simonice koja kaže „Meni tveba lova. Lova do kvova“.
Samim time ne čudi niti najnovija u nizu zakonskih nebuloza koja se dotiče nivoa buke s kojom automobili smiju dolaziti na europsko tržište.
Dotični zakon u praksu stiže 1. srpnja ove godine. A to pak u prijevodu znači da za nepuna dva tjedna automobili na EU-tržištu moraju biti tiši od pijanog klinca koji u roditeljski dom dolazi s tuluma nekoliko sati nakon što je trebao biti u krevetu.
Same zakonske regulative oko nivoa buke koju automobili smiju proizvoditi dotaknut će se mnogih modela koji u današnje vrijeme na tržištu djeluju poput dinosaura kojima ljuti eko-mentalisti žele pomoći kod istrebljenja. A jedan od tih automobila je i Nissan GT-R koji će se poput pravog „Godzille“ ovih dana konačno povući preko oceana i otići nazad odakle je i stigao.
U Japan.
E sad… S obzirom na to da se Nissan GT-R na području „starog kontinenta“ baš i nije prodavao u milijunima primjeraka te da je na tom istom tržištu prisutan već punih desetljeće i pol, vjerojatno neće baš puno budućih kupaca plakati dok ne dehidriraju. Ali u tome niti nije problem, već se priča i opet svodi na puku dvoličnost s kojom EU na sve moguće i nemoguće načine pokušava spriječiti „nelojalnu konkurenciju“ da na tržištu „starog kontinenta“ plasira svoje automobile.
Prvo se uvjetovalo s preseljenjem dijela proizvodnje u neke od zemalja-članica EUnije. Zatim su se vlasnici fotelja u Parlamentu potrudili lupati poreze i snižavati marže. A onda je krenula i milijun i jedna zakonska regulativa koja kao cilj (u rukavicama, naravno) ima spriječiti ono što se npr. dogodilo Amerima u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada su Corolla i Civic odjednom postali najprodavaniji modeli u SAD-u.
Neki će reći da sam s tom tezom u krivu, ali nitko me ne može uvjeriti da je Nissan GT-R u stvarnom svijetu glasniji od Porschea 911 GT3RS, Jaguara F-Type R ili pak Lamborghinija Aventadora, Audija R8 i tome sličnih paklenih strojeva za cestovnu upotrebu. Jer tu je riječ o automobilima koji svojim zvukovima skidaju pretjerano skupu boju iz domaćih tunela te svojim prolaskom kroz neku šumom obraslu cestu vjeverice i djetliće ruše s drveća.
U usporedbi s tim je automobilima Nissan GT-R tih, miran, dobar i drag. Čak i kada se pretvori u serijskog ubojicu štoperica i sličnih mjernih instrumenata. I zato mi je žao da „Godzilla“ ne odlazi u mirovinu mirnim putem, već prisilno i dvolično u režiji političara i eko-mentalista koji se dotičnim političarima dodvoravaju.
Sve ostalo su priče…
