NART – povijest legendarnog tima
North American Racing Team – NART ostao je u povijesti zabilježen kao jedan od većih privatnih timova (koji nije izravno podržan od proizvođača) i u SAD-u i u Europi preko 30 godina. Ali njihov rad je imao uspone i padove…
Luigi Chinetti se pridružio timu Alfe Romeo nakon što ga je talijansko Ratno zrakoplovstvo otpustilo (pošto su otkrili da ima 16 godina). U Alfinom timu radio je kao mehaničar i tu je prvi put došao u doticaj s motosportom. Nekoliko godina kasnije, 1925. zbog rapidnog uspona fašizma u Italiji, seli u Francusku gdje karijeru nastavlja u Alfi, ali ovaj put kao vozač. Ovaj potez Alfi je donio dvije pobjede na Le Mansu.
Kasnih 30-ih Europa je bila u predratnoj histeriji, Chinetti uspješno izbjegava novačenje u vojsku, a 1940. odlazi voziti Indianapolis 500 s francuskim trkaćim timom. Prije nego je krenuo u Ameriku, vjerojatno nije ni znao da se više neće vratiti u ratom poharanu Europu. Tijekom Drugog svjetskog rata Chinetti je radio za talijanskog distributera, uvoznika i glavnog mehaničara Alfreda Momou, a godinu poslije rata dobio je američko državljanstvo.
Na badnjak 1946. Chinetti je posjetio Enza Ferrarija, starog prijatelja još iz vremena dok je radio za Alfu. Raspravljajući o budućnosti, Ferrari mu je pobliže predstavio svoj plan o proizvodnji sportskih automobila. Chinetti je ovdje vidio dobru priliku, tako da se na kraju iz toga rodila i kompanija Luigi Chinetti Motors i konačno North American Racing Team.
Chinetti je nakon susreta s Enzom postao službeni uvoznik Ferrarija za Sjevernu Ameriku, no osim uvoza i prodaje Chinetti se pobrinuo da vozila dođu u ruke pravih vozača u pravim utrkama (tj., u onima koje donose najviše novca). Luigi Chinetti je i sam sudjelovao u utrkama, tako da je za Ferrari osvojio Le Mans i Spa. Ferrari je prvi put osvojio Le Mans 1949., a za volanom Ferrarija 166MM bio je Chinetti. Sudjelovao je još u pregršt utrka do 1954. kada je vozačke rukavice okačio o klin.
NART je ugledao svjetlo dana najvjerojatnije negdje 1958., kada je Chinetti dobio izdašnu pomoć Georgea Arentsa i Jana de Vrooma. Uz financijsku injekciju, Chinetti je imao i dobru reputaciju u motosvijetu, tako da uspjeh nije izostao. Propeti konjić se našao ispod američke zastave i nova era u motosvijetu je počela.
Preko trideset godina NART je ulazio u ring s timovima proizvođača na utrkama širom svijeta radeći samo s malom grupom volontera i uposlenika Chinetti Motorsa. NART je uvijek radio s ograničenim financijskim sredstvima, a uspjeh je često bio u sjeni unutrašnjih sukoba.
Velikih uspjeha je bilo mnogo, ali bez sumnje najveće postignuće je fantastična, totalno neočekivana pobjeda na Le Mansu 1965. Sredina 60-ih je bila poprilično bolna za NART, i kronično su trebali nekakvu pobjedu koja bi podigla i moral i bilancu. No, ni ta pobjeda nije prošla bez kontroverzi – treći vozač Ed Hugus je (navodno) također vozio uz Jochena Rindta i Mastena Georgyja bez da je to ikad službeno odobreno ili poslije javno obznanjeno. Godinama kasnije, pukla je priča da je u jednom od NART-ovih automobila bilo skriveno 9-godišnje dijete (!?) koje je služilo kao balast (?!?!) da bi bolid imao željenu masu. NART-ov kamp je u svakom slučaju bio zabavno mjesto.
1975. Chinetti se žestoko borio s ACO-m („Automobilski klub zapada”, najveća automobilska grupa u Francuskoj, te organizacijsko i regulativno tijelo za Le Mans) oko legalnosti njegovih Ferrarija 308 GT4, a u slučaju da se spor ne riješi u njegovu korist, zaprijetio je povlačenjem svih NART-ovih bolida. Francuzi su prozreli Chinettijev blef, te je konačno morao priznati poraz.
Kada se govori o NART-u, pasioniranim ljubiteljima utrka uvijek će na pameti pasti napuhani Ferrari 512 BB LM “Silhouette” bolidi. Malo je bilo Ferrarija koje NART nije vozio. Kada je Enzo Ferrari ušao u sukob s talijanskim regulativnim tijelima oko homologacije za 250 LM, NART ih je vozio da prkosi talijanskoj regulativi i podrži Enza. John Surtress je a volan spomenutog vozila osvojio Svjetsko prvenstvo 1964.
No, NART nije vozio samo Ferrarije: ranih 60-ih tim je odlučio natjecati se u što više različitih klasa što je, logično, otvorilo potrebu za različitim vrstama automobila. Tako je jedan od prizora na trkalištima bio ASA GT ili Sunbeam Alpine u crvenoj boji s propetim konjićem. Jedan od najzanimljivijih ne-Ferrarija u NARTU je Corvettea koja je kupljena na aukciji osiguravaju kuće. Stari Smećko, kako su ga zvali, na Le Mansu 1972. završio je na impresivnom 15. mjestu u ukupnom poretku.
Osim strojeva, NART-ova plejada vozača (kojih je bilo preko stotinu) je možda još impresivnija. Amateri, profesionalci, Chinetti je imao nos za talente, tako da su za NART vozili neki od najboljih vozača svijeta. Stirling Moss, Mario Andretti, Phil Hill, braća Rodríguez, Graham Hill, Jean-Pierre Jarier…
NART je ugašen 1983. – sudjelovanja na utrkama je bilo sve manje i manje dok se jednostavno nisu ugasili. Luigi Chinetti je bio iznimno težak čovjek za suradnju, ali njegova strast za životom i vožnjom, njegov utjecaj i autoritet, te dobar „nos“ za kandidate ostavili su dubok trag u povijesti automobilizma.
Tvrdoglavi Chinetti je uspio uvjeriti Ferrari da razviju i naprave 10 kabrioleta 275 GTB74. Koliko je njegova ideja bila dobra, dovoljno govori da se NART Spyder prije 3 godine na aukciji prodao za rekordnih 27.5 milijuna dolara. Chinetti i njegov sin Coco su izdali mnogo „custom“ bolida, poput prelijepe Daytone Spider Competizione. Također, njegova sposobnost i želja da nađe nove talente znači da mnogi za svoj uspjeh duguju upravo Chinettiju.
Sjeverna Amerika je danas Ferrarijevo najvažnije tržište. Da li bi bilo isto da Chinetti nije posjetio Enza na badnjak te 1946.?
